Partija Možemo! je objavila urnebesan video u kojem saborska zastupnica Sandra Benčić ozbiljno glumi prvoborkinju protiv jednoumlja. Zanimljiv je iz više razloga - ne samo zbog, sada već njenog poslovičnog licemjerja, već i zbog načina na koji pokušava izbjeći jedno dosta dugo i bitno razdoblje u hrvatskoj povijesti.

Krenimo od početka. Benčić u videu prvo optužuje HDZ za rehabilitaciju ustaštva. Zatim adresira kratki video, koji se ovih dana proširio društvenim mrežama, na kojem Mile Kekin, popularni antifa pjevač i suprug možemašice Ivane Kekin, na jednom starom koncertu Hladnog piva viče "Za dom", a dio publike odgovara: "Spremni". Tako barem izgleda i zvuči svakome tko pogleda taj video.

Benčić tvrdi da nije tako - on nije to rekao, rekao je "zato". Onda sam ponovno pogledao onaj Miletov video i ne čini se baš da je rekao "zato". Prvo, nitko u Hrvatskoj ne izgovara riječ "zato" sa snažnim naglaskom na drugom slogu. Probajte to izreći naglas. Probajte reći "zaTO!", tako da naglasak bude na drugom slogu. Jeste li ikad ikoga čuli da to tako izgovara? I drugo, nije baš uobičajeno da se na poklič "Zato!" odgovara sa "Spremni!". Zašto mu je onda publika odgovorila da je spremna?

No, to je sad manje bitno. Tko zna pod kakvim je Mile bio opijatima tamo i zašto je to učinio. Za ovu priču bitniji je drugi dio Sandrinog videa, a to je onaj u kojem ona glumi protivnicu jednoumlja. Pa kaže:

"...ima samo jedan cilj, a to je stvaranje društva u kojem je jednoumlje poželjno, u kojem ima jedna partija, jedan vođa, jedno domoljublje, jednoumlje. Tamo gdje istina i laž nema razliku. Razliku stvara samo veliki vođa. On govori što je istina, on govori što je laž.

To je društvo kojem se moramo oduprijeti. To je društvo kakvo smo nažalost imali od 1941. do 1945. u Hrvatskoj. To je društvo kakvog smo se oslobodili. To je sustav protiv kojeg smo se borili i 1991. godine. Nikad više jedan vođa, jedna partija, jednoumlje!"

Dakle, po Sandri Benčić, u Hrvatskoj je bilo jednoumlje od 1941. do 1945. godine. Toga smo se oslobodili i onda smo se protiv toga borili 1991. godine. Ima li još netko osjećaj da je gospođa Benčić ovdje nešto izostavila? Ili da nešto tu ozbiljno ne štima? Ako smo imali jednoumlje od 1941. do 1945. godine i ako smo se toga oslobodili, zašto smo se onda opet borili protiv tog istog jednoumlja 1991. godine? Što se dogodilo u tom periodu od 46 godina u međuvremenu?

Naprosto je urnebesno kako Benčić i drugi akteri s ljevice selektivno biraju godine i povijesna razdoblja, pritom čineći verbalne akrobacije. Zar oni stvarno misle da su ljudi toliko glupi? Da će popušiti ovakve fore?

Jer po njima, očito, nije bilo jednoumlja nakon 1945. godine. Kako ono Sandra kaže - jedan vođa, jedna partija, jednoumlje. Toga nije bilo u SFRJ? Nije bilo ono da veliki vođa određuje što je istina?

Oprostite što baš ja to moram reći, ali upravo u tom razdoblju Hrvati su okusili pravo jednoumlje, sa svim opisanim karakteristikama. Imali su velikog vođu kojem su čak i djeca osnovnoj školi morala za zadaću pisati ljubavne pjesmice. Imali smo jednoumlje gdje se za svako neslaganje s velikim vođom i njegovom klikom prilično needuciranih divljaka išlo u zatvor. Ljevica, koja inače dosta gotivi Vladu Gotovca, neće se njega sjetiti kad priča o povijesnom jednoumlju. Taj je čovjek samo jedan u nizu tužnih primjera onih koji su robijali zbog neslaganja s jednoumljem kakvo je tada vladalo.

I to je jednoumlje imalo svoje parole, svoje znakovlje, svoju uniformu. Iste one parole i iste one uniforme koje današnja ljevica u Hrvatskoj ponosno ističe i kojima se diči. Kažu da je "Za dom spremni" ustaški pozdrav, zgražaju se nad njim, ističu kako su se pod tim pozdravom činili najgori zločini. I u tome su u pravu, ali onda oni ponosno ističu pozdrav "SFSN" (Smrt fašizmu sloboda narodu) pod kojim su također počinjeni najgori zločini, pod kojim su bez suđenja ubijene tisuće i tisuće ljudi, čije jame otkrivamo još uvijek diljem Hrvatske. To je pozdrav koji stoji ispod presude Vladi Gotovcu zbog izgovorenih riječi koje nisu bile drage tadašnjem režimu. To je pozdrav pod kojim se provodilo jednoumlje.

Dok ljevica i mediji ove činjenice jasno i nedvosmisleno ne priznaju, dok se ne odreknu veličanja jednoumlja i zločinaca koji im ideološki odgovaraju, dok ne prekinu koketirati s komunizmom i njegovim zločinima, jedan dio naroda će na to reagirati onako kako smo imali prilike vidjeti prošle subote. Jer razdoblje od 1941. do 1945. je svima jasno. Svi dobro znaju što su ustaše činile, znaju to i oni koji brane ili opravdavaju ustaški pozdrav i obilježja. Znaju zato što smo svi to učili u školi, što nas se na to podsjeća gotovo svakodnevno u medijima.

Ali druga strana zločina, oni počinjeni od 1945. nadalje, oni se uporno prešućuju. Njih se pokušava preskočiti baš kao u videu Sandre Benčić. Ljudi to vide i reagiraju. To osnažuje krajnju desnicu i tako dolazi do popularizacije ustaštva. Da postoji balans u javnosti, da postoji konsenzus o komunizmu i njegovim zločinima među parlamentarnim strankama u Hrvatskoj, ustaški pozdrav nikome ne bi bio zanimljiv. On je reakcija frustriranog naroda zbog ogromne nepravde koja je počinjena tijekom 46 godina komunizma i koju danas hrvatski "uglednici" u javnom prostoru nastavljaju.

Ne znam stvarno zašto je to toliki problem. Kako su Poljska, Estonija, Litva i druge ex komunističke zemlje to mogle? One su se jasno odrekle komunizma i njegovog nasljeđa, u njihovoj javnosti postoji konsenzus po tom pitanju kao i po pitanju nacizma. Ali kod nas nikako.

Međutim, kad već toliko želi pričati o jednoumlju, trebalo bi ju podsjetiti da smo takvu situaciju imali i nedavno - kad se nije smjelo usprotiviti vladajućem narativu, kad je populacija morala šutke slijediti zapovijedi voljenog vođe, kad su kažnjavani ljudi zbog neposluha, kad se prijetilo otkazima ili čak progonom neposlušnih. Nije bilo tako davno 2020. i 2021. godine. Što je Sandra Benčić, velika borkinja protiv jednoumlja, tada radila? Pridružila se HDZ-u u osudi neposlušnih građana i pozivala na "strože kazne" za neposluh. Toliko o tome.