Studentska lista pobijedila je na izborima u Srbiji. Prema preliminarnim rezultatima Republičke izborne komisije, osvojila je 52,65 posto glasova, a Vučićeva Ujedinjena Srbija 39,22 posto.

Nakon četrnaest godina Srpska napredna stranka gubi vlast. Gradovi su dvije večeri slavili.

Dan nakon izbora skupina pristaša Studentske liste i članova lokalnih zborova okupila se ispred zgrade provladinog TV Informera u Beogradu. Prema izvještajima, lupali su po vratima i prozorima, oštetili ulaz, upali u redakciju i prekinuli program uživo.

Glavnog urednika Dragana J. Vučićevića i novinare iz studija izveli su iz zgrade, uz uvrede, pljuvanje i prijetnje. Tražili su da se Vučićević ispriča "slobodnom srpskom narodu".

Kamere su prekrivali zastavom. Jednoj zaposlenici pozlilo je i dobila je epileptični napadaj. Policiji je, prema riječima Vučićevića, dugo trebalo da reagira.

Prvi veliki dan nove Srbije, dakle, obilježio je i upad u redakciju.

Informer je dno dna

Nema potrebe ništa uljepšavati. Informer je godinama bio jedan od najotrovnijih medija u regiji. Dva dana prije ruske invazije na Ukrajinu, 22. veljače 2022., na naslovnici je objavio da je Ukrajina napala Rusiju, preuzimajući priču koja je bila dio ruske propagande.

Godinama je huškao protiv susjeda, uključujući Hrvatsku. Novinare koji su kritizirali vlast proglašavao je izdajnicima, studente ustašama, a Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) upozoravalo je da Vučićević targetiranjem ugrožava sigurnost novinara.

Uoči ovih izbora Informer je objavljivao lažne informacije o nositelju Studentske liste.

Informer nije bio medij u pravom smislu, nego propagandni stroj vladajuće stranke. Razumljivo je da su ljudi koje je godinama vrijeđao i lagao o njima ljuti.

Ali ništa od toga ne opravdava ono što se dogodilo.

Zašto je to pogrešno

Sloboda govora ne postoji da bi štitila govor s kojim se slažemo. Takvom govoru zaštita ne treba. Postoji upravo zato da bi štitila govor koji nam je odvratan, lažan i uvredljiv.

John Stuart Mill u eseju O slobodi pisao je da gušenje mišljenja nanosi štetu svima, a ne samo onome koga ušutkavaju. Ako je mišljenje istinito, gubimo istinu. Ako je lažno, gubimo jasnije razumijevanje istine koje nastaje u sukobu s pogreškom.

U slobodnom društvu loš medij se ne ušutkava silom. Ne gleda ga se, ne čita, ne oglašava se u njemu. A ako krši zakon, kleveće ili poziva na nasilje, za to postoje sudovi.

Postoji i jednostavniji razlog zašto je upad bio nepotreban. Informer i slični mediji nisu preživljavali zahvaljujući čitateljima, nego zahvaljujući državnom oglašavanju i političkoj zaštiti.

S padom vlasti koja ih je financirala, mnogi od njih vjerojatno će se sami ugasiti. Tržište će ih kazniti brže i trajnije od bilo kakve gomile pred vratima.

Poklon Vučiću

Upad u Informer ima i političku cijenu, i to visoku. Vučić je istu večer objavio video u kojem je upad nazvao "nasiljem bez presedana" i napadom na slobodu govora i medija.

Ironija je očita: čovjek pod čijom su vlašću tabloidi poput Informera targetirali novinare, studente i oporbu sada se predstavlja kao branitelj slobode medija. Ali njegovi su pristaše dobili upravo ono što su trebali: sliku nove vlasti kao gomile koja upada u redakcije.

Studentski pokret dobio je izbore jer je godinu i pol dokazivao da je drukčiji od Vučićeva režima: miran, dostojanstven, usmjeren na institucije, a ne na osvetu. Jedna večer ispred Informera može izbrisati velik dio tog kapitala, u Srbiji i u svijetu.

Odgovornost nove vlasti

Nositelj Studentske liste Ilija Srdanović na Vučićevićev poziv u eteru i zamolbu za pomoć odgovorio je da će provjeriti što se događa i da ga je ovaj "prekinuo u večeri".

To nije dovoljno. Nova vlast mora jasno i bez ograda osuditi upad u bilo koju redakciju, uključujući one koje su je godinama napadale.

Ne zato što Informer zaslužuje simpatije, nego zato što je to prvi test vlasti koja tvrdi da će vratiti vladavinu prava.

Vladavina prava ne znači da zakon štiti naše. Znači da štiti sve, pa i one koje preziremo.

Argument druge strane

Pošteno je čuti i drugu stranu, jer ima težinu.

Branitelji upada reći će da Informer nije medij, nego dio represivnog aparata. Svojim lažima i targetiranjem izlagao je ljude stvarnoj opasnosti, a institucije koje su ga trebale kazniti, Regulatorno tijelo za elektroničke medije i sudovi, godinama nisu ništa poduzimale jer su bile pod kontrolom iste vlasti.

Kad institucije ne rade, kažu, građani nemaju drugog izbora nego sami povući crtu. Nije bilo ni teških ozljeda ni uništene opreme, nego simbolično "izvođenje" urednika koji je godinama proizvodio mržnju.

Odgovor

Razumljivo, ali pogrešno. Upravo zato što institucije nisu radile, prvi zadatak nove vlasti je da ih natjera da rade, a ne da ih zamijeni ulicom.

Gomila koja danas odlučuje da je Informer izgubio pravo na rad i slobodu, sutra može isto odlučiti o N1, Novoj S ili bilo kome tko kritizira novu vlast.

Pravilo koje dopušta da se ušutka "loš" medij uvijek na kraju koristi onaj tko odlučuje što je "loše".

Karl Popper je upozoravao da tolerancija ne smije štititi one koji je žele ukinuti, ali mislio je na one koji umjesto argumenata posežu za silom. U Beogradu su silom posegnuli ovi drugi.

Zaključak

Srbija je dobila priliku koju nije imala četrnaest godina. Studenti su je osvojili mirno, na izborima, protiv sustava koji je kontrolirao medije, institucije i novac. Sada moraju dokazati da su bolji od onih koje su pobijedili. Ne riječima, nego postupcima.

Sloboda govora koja vrijedi samo za naše nije sloboda, nego nova verzija starog režima.

Informer zaslužuje propasti. Ali zaslužuje propasti zato što ga nitko neće čitati ni gledati, a ne zato što ga rulja želi ugasiti silom.