Vijeće za elektroničke medije (VEM) kaznilo je Novu TV i RTL Hrvatsku s po 100.000 eura prekršajne kazne zbog neispunjavanja kvote domaćeg programa na televiziji s nacionalnom frekvencijom. Zakon o elektroničkim medijima, naime, nalaže da nakladnici moraju najmanje 2,5 posto ukupnih godišnjih bruto prihoda osigurati za djela hrvatskih nezavisnih proizvođača. Oba nakladnika uputila su prigovore na kaznu te će o predmetima u konačnici odlučiti sud.

Ovdje sam htio zapravo iskazati snažno protivljenje navedenoj zakonskoj odredbi koja nije u skladu s Ustavom RH, slobodom izražavanja i medijskim slobodama zajamčenih Ustavom i Europskom poveljom o ljudskim pravima. Takav zakon sputava i slobodu poduzetništva, a najviše šteti krajnjim korisnicima - u ovom slučaju gledateljima.

Republika Hrvatska već ima elektroničke medije u svome vlasništvu (Hrvatska radiotelevizija) nad kojom država de facto ima kontrolu. Zaboravimo sad na trenutak uopće potrebu za državnim medijem danas, u vrijeme kad ljudima stvarno ne nedostaje informacija. Za potrebe rasprave, pretpostavimo da je državni medij potreban i da ima svrhu. U tom slučaju, zar nije onda dovoljno to što država može svome mediju naložiti kvote domaćeg programa? Što će onda još nametati medijima u privatnom vlasništvu? Koja je svrha?

Jedina svrha takvog zakona je protekcionizam. Država tobože "štiti" domaće proizvođače emisija, filmova, glazbe i općenito umjetničkih djela. Jamči im određeni prostor u svakom mediju. Kakav rezultat dobijemo? Lošu kvalitetu domaćeg programa. Jer zašto da se netko muči da napravi nešto dobro i korisno, kad zna da će televizije morati prihvatiti njegovu ili njenu uslugu samo zbog toga što je Hrvat? Zato gledatelji dobivaju loš program.

Zakon ide na ruku domaćim proizvođačima programa, ali ozbiljno čini štetu nakladnicima i gledateljima. Osim toga, da nema takvih protekcionističkih regulacija, čemu bi služilo Vijeće za elektroničke medije? Još jedan državni ured u kojem netko mora biti uhljebljen.

Možda je takav zakon bio potreban 1990-ih i početkom 2000-ih dok je bilo malo televizijskih nakladnika u Hrvatskoj, ali sada je to zastarjeli koncept. Sada su stvari bitno drukčije, televizija ne nedostaje. Domaći proizvođači imaju gdje nuditi svoje proizvode, trebaju samo biti kvalitetom konkurentni. Nema više potrebe da država svojim intervencionizmom "štiti" ikoga na medijskom tržištu, kao ni za ovakve besmislene kazne.

Gledatelji trebaju biti jedini koji odlučuju o tome kakav program žele gledati. Ne državni birokrati koji sadržaju broje krvna zrnca. Kako je to uopće u današnje vrijeme moguće?

Zakon je protuustavan jer Ustav RH jamči slobodu medija i slobodu izražavanja. Kako mogu mediji imati slobodu ako im država nameće kvote programa po njenoj želji? Ako želimo da Hrvatska stvarno bude zemlja medijskih sloboda, onda Vlada i Sabor trebaju ukinuti štetne regulacije. To će osloboditi tržište za nove medije i omogućiti bolju konkurenciju na tržištu informiranja, a ono je krucijalno za demokraciju.