"Mediji su postali velika industrija koja ganja profit i trguje interesom, a marketing jako utječe na sam sadržaj. Hrvatska je na samom dnu medijske pismenosti. Mediji nisu u svetoj misiji, trebali bi biti objektivni, ali nisu svi novinari žrtve, neki rade u interesu profita. Nisam za dekriminalizaciju klevete, uvrede i sramoćenja!"

To je poruka Mirele Holy, kandidatkinje SDP-a na europskim izborima, sa skupa koji je organizirao HND. Njena poruka samo je dio šire osude novinarstva, komercijalnih medija i famoznog "profita" što je prevladavalo u raspravi na kojoj su sudjelovali predstavnici 15 političkih opcija.

Hrvatska po medijskim slobodama stoji sve gore, zahvaljujući prvenstveno navedenim zakonima. Što se tiče uvrede i klevete, to su kaznena djela koja trebaju ostati, ali ne bi se smjela zloupotrebljavati na način da se krši ustavno pravo slobode govora. A zakon o sramoćenju je katastrofalan jer omogućuje korumpiranim političarima da dobiju velike odštete od novinara čak i kada oni otkriju njihovu aferu ili korupciju.

Na taj način ne samo da se uništavaju medijske slobode i stvara atmosfera autocenzure, već se podržava korupcija u državi - na svim njenim razinama.

Drugi bitan razlog zbog kojeg Hrvatska stoji iz godine u godinu sve lošije na indeksu medijskih sloboda zove se HRT. To je državna televizija, ne ubire profit, ali nitko nije spomenuo njenu politiziranost i uredničku politiku.

Dalija Orešković (Start) je izjavila da će se zalagati za veće financiranje neprofitnih medija iz EU fondova, prema njoj to je jamstvo novinarske neovisnosti.

Kako? Prema kojim kriterijima, na osnovu kojeg istraživanja je došla do tog zaključka? Pokušavam se sjetiti nekog slučaja kad su tzv. "neprofitni" mediji otkrili neku političku aferu ili korupciju. Znate li vi za takav slučaj? S druge strane, sve promjene koje su se dogodile, bile su pokrenute upravo pisanjem profitabilnih, komercijalnih medija koji se bore na tržištu.

Tzv. "neprofitni mediji" u Hrvatskoj očito su leglo beskorisnih parazita i služe za promidžbu radikalne lijeve ili desne ideologije na račun poreznih obveznika. Postoji li neki drugi razlog?

Nemojte me krivo shvatiti, ja nisam za to da se njih ušutkava ili da im se zabrani rad. Svatko ima pravo pisati što želi i promicati kakvu god ideologiju želi, ali ne vidim svrhu da se takve stvari financiraju novcem poreznih obveznika, bilo iz državnog proračuna ili EU fondova jer pozitivni utjecaj na društvo očito nemaju.

Komercijalni (profitabilni) mediji nisu savršeni, naravno da su i oni često pod utjecajem svojih sponzora ili političkog reketa, pogotovo na lokalnoj razini. Ali da nema njih, u Hrvatskoj ne bi bilo slobodnog novinarstva. Jer uz sve njihove nedostatke, međusobna konkurencija na slobodnom tržištu je jamstvo da će krajnji cilj - a to je informiranost građana - biti proveden. Kad bi postojali samo "neprofitni mediji" (to su oni o čijem financiranju i radu odlučuju političari), imali bismo situaciju kao u Sjevernoj Koreji. Kako gospođa Orešković misli da novinari mogu biti neovisni o političarima ako ti isti političari mogu jednom odlukom njima udijeliti više ili manje novca? To nije neovisnost.

Za medijske slobode vrijedi isto kao i za sve ostale građanske slobode - država treba osigurati uvjete slobodnog tržišta, ukinuti zakone koji služe za progon novinara i štite korumpirane političare i maknuti se dalje od njihove uređivačke politike. To je sve. Zašto je to našim političarima tako teško prevaliti preko svojih usta? Zato što im ne odgovara, žele kontrolu.