U drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba uvjerljivo je pobijedio kandidat GONG-a, Indexa, Telegrama, Hanze, Styrije i HND-a. Nije to bilo nikakvo iznenađenje s obzirom da je već u prvom krugu ostvario značajnu, praktički nedostižnu prednost od preko 100.000 glasova razlike ispred prvog protukandidata. Loša i očekivano bljutava kampanja desničara u drugom krugu samo mu je dodatno pomogla. Nitko - uključujući Škorin kamp - nije očekivao drukčiji rezultat, pa svejedno se mediji danas ponašaju kao da se dogodio spektakl, nešto totalno neočekivano.

Hrvatska je od danas na novom stupnju opasnosti. Naša demokracija je ozbiljno uzdrmana. Nije problem što u Zagrebu na vlast dolaze socijalisti koji nemaju ni znanja ni sposobnosti suočiti se s dugovima koje je napravio njihov prethodnik i riješiti ekonomske probleme. Po tom pitanju, rekao bih da zaslužuju dobiti šansu da se probaju dokazati. Sve bi to bilo u redu da nije riječ o kandidatu kojeg su mediji doveli na vlast i kojeg će mediji nastaviti podupirati i dalje.

Za ovu tvrdnju imamo već pregršt dokaza. Puno prije kampanje, u praktički svim medijima na nacionalnoj razini - uključujući HRT - Tomašević i Možemo dobivaju puno veći prostor od drugih i, za razliku od drugih političkih stranaka, u novinarskom izvještavanju o aktivnostima i izjavama iz stranke Možemo nema negativnih konotacija, potpuno izostaje bilo kakav oblik kritike. Ne računam pritom nekolicinu desničarskih portala koji nemaju značajan doseg niti sposobnost ozbiljnog izvještavanja. Ovdje govorim isključivo o medijima koji imaju ozbiljan utjecaj na javno mnijenje. Kad je krenula kampanja, njihov afinitet prema jednoj političkoj stranci i jednom kandidatu došao je još više do izražaja. Niti jedan kritički osvrt ili članak o Možemo u mainstream medijima nećete naći, zapravo mogli bismo pomisliti da je riječ o svecima.

Zamislimo na trenutak da Tomašević i njegova ekipa stvarno jesu sveci. Je li normalno da mediji, koji bi trebali biti stup demokracije i kritički se postavljati prema bilo kojoj vlasti, pišu tako euforično o vlasti? Urednik Jutarnjeg lista je nakon prvog kruga objavio članak u kojem tvrdi da "trebamo vjerovati novim političkim snagama" (riječ je, naravno, o Tomaševiću i Možemo). Zanemarimo sad činjenicu da Tomašević i njegova ekipa nisu nikakav novitet na političkoj sceni (kandidirali su se i prije 4 godine), mene zanima nešto drugo - je li posao novinara vjerovati političarima na vlasti?

Direktor Telegrama na svome Facebook profilu objavljuje statuse kako, bez obzira ako se ne slažemo u svemu s Tomaševićem i Možemo, trebamo vjerovati u njih jer su oni "promjena" u odnosu na HDZ. Iako ja stvarno ne vidim po čemu su to Možemaši toliko različiti od HDZ-a jer u svakom bitnom pitanju se slažu s HDZ-om, zanemarimo sad to. Čovjek, naravno, ima pravo na vlastiti stav i podršku političaru. I ja sam na ovim izborima otvoreno podržao Nađija i Puljka, sve je to normalno. Ali ja, za razliku od Telegrama, neću izgubiti sposobnost kritičkog razmišljanja i u svome poslu drugačije tretirati one koje sam podržao. Kod Telegrama, Indexa i drugih medija takvu objektivnost i profesionalnost nećete vidjeti. Za razliku od njih, ja ću kritizirati Puljka kad učini nešto krivo bez obzira što sam otvoreno i javno navijao za njega. Index i Telegram to neće učiniti nego će ga braniti.

Ulazimo u jako opasno razdoblje za demokraciju u RH. Nikad u povijesti nismo imali ovakvo jedinstvo svih mainstream medija u podržavanju nekog političara na vlasti. Za vrijeme Tuđmana bilo je onih medija koji su izvještavali kritički. Čak i za vrijeme SFRJ bilo je kritičkog izvještavanja o političarima na vlasti.

Zašto je to opasno, pitate se? Pa jednostavno, u takvoj su situaciji političaru na vlasti otvorena vrata korupcije. Čak i da je riječ o poštenim i čestitim ljudima, ne vjerujem da bi itko odolio napasti kada vidi da će ga mediji u svemu pokrivati. Problem, dakle, nije u samom Tomaševiću i njegovoj stranci nego u onima koji su ih doveli na vlast i koji će sve činiti da tamo ostane.

Da je bilo tko drugi pobijedio na lokalnim izborima u Zagrebu, mediji bi mu tražili svaku manu. I to je dobro jer tako ne bi mogao raditi baš što poželi. To je svrha medija u društvu. Međutim, što kada je političar ujedno željeni kandidat svih mainstream medija? U tu situaciju smo sada došli.

Sprega medija i vlasti je smrt za demokraciju. Ovo je uvod u onu "neliberalnu" demokraciju na kakvu su godinama mnogi upozoravali. Ako istu vlast mediji uspiju dovesti i na nacionalnoj razini, imat ćemo sustav poput Putinove Rusije - bez prave oporbe, gdje je kritičko novinarstvo svedeno na samu marginu društva.