Ideologija je zeznuta stvar i primijetio sam dosta jednakih obrazaca koje koriste ljevičari i desničari dok se pokušavaju izboriti za svoje nepravedne i pogrešne ciljeve. Jedan od tih obrazaca je kod zagovaranja zabrana, uzeti jedan primjer koji je svima očito kriminalan i treba biti zabranjen i staviti ga u paket s nečim što oni žele zabraniti. Desnica tako uporno trpa u isti koš gejeve i pedofile. Koliko ste samo puta čuli onu rečenicu "Ako legaliziramo gay brak, što je sljedeće - legalizacija pedofilije?".

Ta je usporedba dvije potpuno različite stvari logički pogrešna, ali oni igraju na kartu ubacivanja u isti koš pa ako nešto dovoljno puta ponove, to će postati "istina" i ljudi će pri spomenu gej braka imati na umu pedofiliju. Ali desničari pritom nesvjesno rade promociju pedofilima jer s druge strane oni ispadaju bolji nego što jesu.

Ljevičari rade istu stvar kad zagovaraju kažnjavanje "govora mržnje" (zapravo govora koji se njima ne sviđa). Oni u pravilu, zapravo uvijek, svrstavaju govor mržnje u isti koš s nasiljem i pozivima na nasilje. Kao da je isto nekome prijetiti da ćeš ga ubiti i reći da mrziš određenu popularnu pojavu.

Prema definiciji najviših sudova u EU i SAD-u, ismijavanje kršćanstva koje često možemo vidjeti i na hrvatskim portalima i na društvenim mrežama bilo bi govor mržnje. Sprdanje katoličkim svećenicima koji daju nekakve glupe seksualne savjete svojim sljedbenicima je govor mržnje po definiciji. Kad ljevičari trpaju govor mržnje u isti koš s opasnim prijetnjama nasiljem koje izazivaju ozbiljan strah kod pojedinca, oni zapravo degradiraju ozbiljnost takvih djela i promiču nasilnike.

Razlika između poziva na nasilje i govora mržnje

Na početku sam mislio da to uporno svrstavanje govora mržnje i poziva na nasilje u isti rang proizlazi iz pukog neznanja, ali svaki put me razuvjere. Oni to namjerno rade. Nemoguće je da netko ne može detektirati razliku između rečenica "Ubit ću te" i "Mrzim te". Ova druga rečenica nije lijepa, ali ako nekoga mrzim to ne znači da mu želim ili planiram nauditi. Zar je to tako teško shvatiti?

Pozivi na nasilje, pogotovo kolektivni, u većem dijelu svijeta su zabranjeni i strogo kažnjivi, što je posve u redu. Ali opet, to nije isto što i govor mržnje jer govor mržnje bi u najširoj mogućoj definiciji značio izražavanje bilo kojih negativnih stavova prema nekome ili nekoj skupini. Rečenica "Srbe na vrbe" se može okarakterizirati kao poziv na nasilje zbog svoga sadržaja jer jasno poziva na nasilje nad Srbima, na njihovo ubijanje i istrijebljenje. Ali rečenica "Srbi su govna" nije poziv na nasilje. To je najobičnije izražavanje mišljenja koje je, usputrečeno, pogrešno i ne drži vodu u bilo kojoj raspravi, ali ne sadrži nikakvu namjeru nanošenja štete bilo kome.

Zašto je opasno kriminalizirati mržnju

Ljubav i mržnja su legitimni ljudski osjećaji koje je nemoguće zabraniti. Sama ideja kriminalizacije izražavanja bilo kojeg ljudskog osjećaja, pa tako i mržnje, može lako dovesti do opasnog režima u kojem će postati prava umjetnost živjeti po zakonu i izbjeći zatvor. Posljedice mogu biti nezamislive, a protagonisti ove ideje nisu ni svjesni da bi se oni vrlo lako mogli naći na meti zakona koje sami zahtijevaju.

A vi? Želite li stvarno živjeti u svijetu gdje je zabranjeno reći negativno mišljenje u strahu od državnog progona? Koliko je to različito od bilo kojeg totalitarnog režima, od onog Hitlerovog ili Staljinovog? Budući da je mržnja subjektivan osjećaj koji svaka osoba doživljava na svoj način, tko će biti taj bog koji će odrediti čija je mržnja legitimna, a čija je za zatvor? Ako mislite da je uopće moguće imati slobodu govora i živjeti u slobodnom društvu bez mogućnosti izražavanja mržnje (bilo ispravne ili pogrešne), bez mogućnosti da imate pogrešno mišljenje ili stav, onda vjerujete u fantastičnu utopiju.

Mržnja prema drugačijim rasama, nacionalnostima, religijama, seksualnim orijentacijama i slično, nešto je protiv čega se trebamo boriti jer počiva na predrasudama i lošem odgoju, ali ona se ne može pobijediti državnom represijom i ograničavanjem slobode govora. Sloboda govora počiva na principu da država ne smije sankcionirati čovjeka zbog izražavanja mišljenja, a brani se samo onda kada čuvamo slobodu govora svojih neistomišljenika. Jednom, kad se odreknemo tih principa, odričemo se slobode govora, a to znači zapadne civilizacije i liberalnog društvenog poretka. Imajte to na umu.