Danas je pivo dostupno u većini zemalja i regija svijeta. U Europskoj uniji možemo kupiti pivo iz Njemačke, Belgije ili Češke bez dodatnih carina ili ograničenja. Europsko tržište piva danas je primjer kako slobodna trgovina poboljšava konkurenciju, inovacije i dostupnost proizvoda. No, kroz povijest, prodaja i distribucija piva bila je strogo regulirana, lokalizirana i često opterećena visokim porezima i carinama. Kako su ljudi s vremenom integrirali tržišta, uklanjali prepreke i stvarali veće ekonomske zone, prodaja piva postala je slobodnija i dostupnija.

Pivo je danas jedno od najpopularnijih pića na svijetu i kroz veći dio povijesti, trgovina pivom bila je strogo ograničena, regulirana i često opterećena visokim porezima, carinama i trgovinskim barijerama. U ne tako davnoj prošlosti nije bilo moguće jednostavno izvoziti ili prodavati pivo iz jednog grada ili jedne regije u drugu bez dodatnih troškova, čak ni unutar iste zemlje. To je i danas primjer u Indiji gdje postoje porezi između država i gdje je konzumiranje alkohola manje ili više zabranjeno.

U Europi je tržište piva stoljećima bilo podijeljeno na lokalne zajednice, gdje su pravila i propisi o prodaji i distribuciji varirali od grada do grada. Primjerice, prije stvaranja Njemačke kao nacije prije 150 godina, trgovci pivom iz Hamburga nisu mogli slobodno prodavati svoje proizvode u Munchenu bez plaćanja carina ili posebnih pristojbi. I pored zajedničkog jezika i ideja oko njemačke identifikacije, trebalo je dosta diskusija, truda i politike da se tržište piva integrira kroz nacionalne zakone i propise.

Slična situacija postojala je i u Engleskoj, gdje su pivari morali dobiti kraljevske licence, a visoke porezne stope korištene su za financiranje ratova. Francuska je imala stroge sustave koji su ograničavali tko može proizvoditi i prodavati pivo. A razne su zemlje kao kraljevine u Italiji prije polovine 19. stoljeća, imale vlastite restrikcije koje su poticale lokalnu proizvodnju, ali i ograničavale slobodnu trgovinu.

U Sjedinjenim Američkim Državama, prije nego što su stvorena jedinstvena tržišta, svaka kolonija i kasnije savezna država imala je vlastite poreze na alkohol, što je značilo da je prodaja piva iz jedne države u drugu bila komplicirana i često neisplativa. U doba prohibicije alkohola 1920-ih godina, legalna trgovina pivom potpuno je uništena, što je dovelo do procvata crnog
tržišta i krijumčarenja alkohola. Nakon ukidanja zabrane, i dalje su postojala ograničenja koja su sprječavala jednostavan protok robe između saveznih država, što je usporilo razvoj nacionalnog tržišta piva.

U 20. stoljeću, a posebno nakon Drugog svjetskog rata, globalna ekonomija počela je težiti većoj integraciji. Stvaranjem Europske ekonomske zajednice, a kasnije i Europske unije, uklonjene su trgovinske barijere između država članica. Uspostava jedinstvenog tržišta od 1993. omogućila je potrošačima veći izbor i bolje cijene.

Ipak, globalna trgovina pivom i dalje se suočava s mnogim izazovima. Porezi na alkohol, državne monopolske strukture i regulatorne prepreke još uvijek otežavaju međunarodnu, pa tako i međuljudsku trgovinu. Norveška, primjerice, ima visoke poreze na uvoz alkohola što čini uvoz piva skupljim i kompliciranijim. U Švedskoj državni monopol na alkohol ograničava distribuciju i prodaju dok u Kanadi različite provincije imaju vlastite zakone koji reguliraju alkoholna pića.

Kada bi se uklonile carine, posebni porezi i birokratske prepreke, pivovare bi mogle slobodno izvoziti i prodavati svoje proizvode bilo gdje u svijetu bez dodatnih troškova. To bi dovelo do veće konkurencije, boljih proizvoda i nižih cijena za potrošače. Zamislite da možete kupiti lokalno craft pivo iz Australije, Japana ili Meksika u Zagrebu po skoro istoj cijeni kao i domaće pivo. To je mogućnost koju bi potpuno liberalizirano tržište moglo donijeti.

Međutim, postoje i protivnici veće ili potpune deregulacije. Države koriste poreze na alkohol za financiranje javnih usluga i smatraju da bi uklanjanje tih nameta moglo smanjiti prihode za obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu. Također, neki argumentiraju da bi potpuno slobodna trgovina alkoholom mogla potaknuti prekomjernu konzumaciju, što bi moglo imati negativne društvene posljedice.

Povijest nam pokazuje da su tržišta piva, od lokalnih pivnica do nacionalnih i međunarodnih sustava, uvijek bila predmet rasprava oko morala i ekonomije. Nekada je bilo nezamislivo da se pivo iz Zagreba može slobodno prodavati u Splitu bez dodatnih poreza i pristojbi, ali danas je to normalno. Možda ćemo u budućnosti gledati na globalno tržište piva na isti način kao nešto što je nekad bilo ograničeno umjetnim barijerama, a kasnije oslobođeno i dostupno svima bez prepreka i ograničenja.