Engleski svećenik Thomas Malthus (1766. – 1834.) bio je možda najgori lažni prorok u bogatoj povijesti lažnih proroka katastrofe čovječanstva. U eseju "O principima populacije" 1798. upozorio je da je "rast populacije beskonačno veća od mogućnosti Zemlje da proizvede egzistenciju za čovjeka. Stanovništvo, ako nije kontrolirano, raste u geometrijskom omjeru. Egzistencija raste samo u aritmetičkom omjeru."

Malthus je čak dodao da će "površno poznavanje brojeva pokazati neizmjernost prve moći u usporedbi s drugom."

U to je vrijeme jako puno ljudi vjerovalo njegovoj tezi da će Zemlja uskoro postati nedostatna za nahraniti sve veći broj ljudi i da je opća glad neizbježna. Iz njegovog proročanstva i tobožnje brige za stanovništvo svijeta razvila se hrpa društvenih i ekonomsko-političkih teorija od kojih se neke opet vraćaju u modu.

Međutim, temeljni problem s njegovom tezom i svim kasnijim teorijama koje se na nju oslanjaju, jest to što je Malthus bio gadno u krivu. Kad je njegov esej objavljen, svjetska populacija brojala je oko 1 milijardu. Do 1960. je dostigla 3 milijarde. Sada je oko 8,2 milijarde. U isto vrijeme, rast proizvodnje žitarica je još brži:

Proizvodnja žitarica, broj ljudi na Zemlji i obradive površine kroz vrijeme
Izvor: Human Progress

Obradive površine se jedine nisu značajno povećale zadnjih 200 godina. Kako je onda moguće da je proizvodnja žitarica tako rasla?

Tri su ključna razloga zašto je Malthus bio u krivu. Prvi je taj što on, kao i njegovi brojni sljedbenici, pogrešno vide čovjeka isključivo kao potrošača. Vide onoga tko jede i troši žitarice, a ne vide da taj isti čovjek sadi i proizvodi nove. Oni vide zagađivača okoliša i onoga tko ruši šume, a ne vide onoga tko sadi nova stabla, pošumljava, čisti.

Što se u praksi dogodilo? Više ljudi = veća proizvodnja. Više ljudi = više obrađenih površina. Više ljudi = više hrane.

Druga stvar koju također ne uzimaju u obzir, a vezana je usko za prvu, to su inovacije. Čovjek inovira. Više ljudi znači veća vjerojatnost da će biti više korisnih inovacija.

Inovacije stvaraju nove tehnologije obrade zemlje i uzgoja žitarica, što nam omogućuje proizvodnju više hrane na manjim površinama odnosno bolju efikasnost. To sprječava masovnu glad i osigurava da više ljudi dođe do hrane.

Ovo je inače boljka kod skoro svih crnih predviđanja u povijesti - doomsayeri jednostavno zanemaruju to da se trendovi mijenjaju, a mijenjaju se često zbog revolucionarnih izuma. Kod proizvodnje hrane, razvoj GMO tehnologije napravio je taj korak od "ne može se" do "može se".

Treća stvar, nimalo manje bitna od prve dvije - to je sloboda. Nije dovoljno da raste populacija, to samo po sebi ne jamči rast proizvodnje hrane i razvoj tehnologije. Ti ljudi trebaju živjeti u sustavu koji im osigurava mir i slobodu.

Na primjer, posljednjih 20-ak godina vidimo ogroman rast populacije u Africi, ali ne vidimo značajan napredak u tim zemljama. Rast stanovništva Afrike nije rezultirao gospodarskim rastom kao tijekom prošla dva stoljeća u Europi. Zašto?

Zato što te države u Africi mahom nemaju socio-ekonomski sustav koji bi jamčio da će stanovnici moći raditi ono za što je svatko od njih najbolji, odnosno da će svatko najefikasnije ispunjavati svoju ulogu u društvu. Za to im treba ekonomska i osobna sloboda, a ona nije ostvariva ako nema države koja za to postavlja okvir i koja jamči sigurnost i mir.

Da bi Malthus bio u krivu, morale su se poklopiti sve tri stvari. Baš u njegovo vrijeme prosvjetiteljstva gradio se sustav kakav danas poznajemo, koji omogućuje pojedincu da maksimizira svoje mogućnosti i bude što efikasniji, što rezultira najvećim bumom inovacija u povijesti čovječanstva, najbržim razvojem tehnologije i posljedično održivim rastom populacije na Zemlji.

Malthusova greška bila je psihološka više nego bilo kakva druga. On nije imao povjerenja u čovjeka, vidio je samo njegove negativne karakteristike. Mnogi i danas tako gledaju na ljude i čovječanstvo općenito, ali takvi će uvijek biti u krivu baš poput njega.

Zašto je to bitno znati? Zašto je bitno znati za Malthusa, njegovo promašeno proročanstvo i razloge zašto je pogriješio?

Zato što je njegov esej iskaz jednog vrlo popularnog sentimenta koji se očuvao kroz stoljeća. Na duhu maltuzijanstva nastala je teorija nulte sume koja je izvor skoro svih pogrešnih doktrina u ekonomiji. To je ono kad netko misli da u trgovini morate imati stranu koja dobiva onoliko koliko druga gubi. Iz toga je proizašla i danas moderna teorija o trgovinskom deficitu i ideja da nacija nešto "gubi" kad njeni pripadnici kupuju neke stvari iz druge zemlje. Ili ona o ekonomskoj nejednakosti, gdje se vjeruje da je Elon Musk bogat zato što je netko drugi siromašan; da ne bi bilo siromašnih kad ne bi bilo bogatih; i slično. Čak i u modernom klimatskom alarmizmu ima jako puno maltuzijanskog duha.

Zvuči nevjerojatno da jedan čovjek može ostaviti tako dalekosežne posljedice na cijelo čovječanstvo, ali to je itekako moguće. Čini se čak da je to lakše s lošom i pogrešnom doktrinom nego s nekom zdravom. Ako shvatite razloge zašto je pogriješio, bit će vam puno lakše izbjeći skoro sve zamke loših ekonomskih teorija današnjice kao i onih u budućnosti.