Ubojstvo popularnog konzervativnog influensera Charlija Kirka (31), osnivača organizacije Turning Point USA i jednog od najvećih popularizatora predsjednika Donalda Trumpa, podiglo je veliku prašinu u medijima i javnosti. Mnogi se plaše da bi to moglo potaknuti veće sukobe u vrlo polariziranom američkom društvu, sve češće se spominje i mogućnost novog građanskog rata.

Međunarodna studentska organizacija Students for Liberty ukazuje na jednog čovjeka čiji je utjecaj, po njima, doveo do takvog razvoja događaja. Njegovo ime je Herbert Marcuse.

Herbert Marcuse (1898 - 1979) bio je njemačko-američki filozof i politički teoretičar, jedan od glavnih predstavnika frankfurtske škole i po mnogima "otac nove ljevice". Radio je prvo u Institutu za društvena istraživanja u Frankfurtu. Dolaskom nacista na vlast 1933. gubi posao (razlog - bio je Židov) i seli u Sjedinjene Američke Države gdje se zapošljava na Sveučilištu Columbia.

Od 1943. do 1950. radio je za američku vladu - u Uredu za strateške usluge, koji je bio preteča CIA-e. Za to vrijeme je napisao knjigu "Soviet Marxism: A Critical Analysis" u kojoj je kritizirao sovjetsku državu i njihov sistem, ali iz perspektive ljevičara i marksista. Tijekom 1950-ih i 1960-ih njegov rad je inicirao ljevičarski aktivizam kod studenata u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u.

Najpoznatije knjige su mu "Eros i civilizacija" (1955) i "Jednodimenzionalni čovjek" (1964). Utjecao je na mnoge druge intelektualce da sve otvorenije iskazuju marksistički stav i smatra se da je upravo on najzaslužniji za ljevičarsko "preuzimanje" američke akademije.

Za daljnji razvoj i radikalizaciju ljevice, Students for Liberty ističu Marcuseov esej iz 1965. godine, naslovljen "Represivna tolerancija".

Marcuse je imao jednostavan argument: tradicionalna tolerancija je zapravo prikriveno ugnjetavanje. Kada dopustite "tlačiteljima" da slobodno govore, samo im pomažete da održe vlast. Prava tolerancija, tvrdio je, znači biti netolerantan prema desnici i tolerantan prema ljevici. Evo Marcuseovih vlastitih riječi:

"Oslobađanje tolerancije značilo bi netoleranciju prema pokretima s desnice i toleranciju prema pokretima s ljevice."

Primijetite što radi. Ne zalaže se za jednakost. Zalaže se za preokret moći. Marcuse je otišao dalje. Vjerovao je da pravo oslobođenje zahtijeva "povlačenje tolerancije govora i okupljanja od strane skupina i pokreta koji promiču agresivnu politiku, naoružavanje, šovinizam, diskriminaciju."

Prijevod: Ušutkajte svoje političke neprijatelje. Oduzmite im platforme. Tko odlučuje tko je "ugnjetavač"? Za Marcusea je to bilo jednostavno: Desnica predstavlja gospodarstvo, vojsku i "zaštićene interese". Ljevica predstavlja studente, intelektualce i manjine.

Ovaj okvir je djed intersekcionalnosti - podjele svijeta na tlačitelje i potlačene. Marcuse je otvoreno priznao da se njegov pristup može činiti "očito nedemokratskim", ali opravdanim korištenjem "represije i indoktrinacije" za promicanje agende "subverzivne većine".

Zalagao se doslovno za autoritarne taktike u ime borbe protiv autoritarizma. Gdje su se te ideje ukorijenile? Na sveučilištima. Istim institucijama koje sada uče studente da je Izrael "kolonijalni okupator".

Naporan rad je "bijela supremacija". Standardizirani testovi su "rasistički".

Sveučilišta su postala tvornice ideja. A proizvod koji proizvode je opasan.

Zaklada za ekonomsko obrazovanje (FEE) prati izravnu liniju od Marcuseove filozofije do modernih Antifa taktika: "Ako je netko sljedbenik Marcuseove filozofije, onda bi lako mogao opravdati korištenje fašističkih taktika u ime borbe protiv fašizma."

Ovo više nije teorija. Pogledajte reakcije kampusa na 7. listopada: studenti su slavili "uzbudljiv" terorizam. Profesori su ubojstvo nazvali "energizirajućim".

Kada poučavate da je žrtva jednaka vrlini, stvarate kulturu koja slavi uništenje. Jučerašnji strijelac nije bio mentalno bolestan. Izvješća sugeriraju da je studentske dobi, s ideološkim porukama na oružju. To se događa kada institucije uče da neki glasovi u osnovi ne zaslužuju da budu saslušani. Uzorak je uvijek isti:

- Kritička teorija dijeli svijet na tlačitelje/potlačene
- Studenti uče da se nasilje nad "tlačiteljima" može opravdati
- Sveučilišna kultura normalizira doživljavanje ideološkog protivnika kao neprijatelja, a ne građana
- Ljudi djeluju na temelju onoga što su naučeni

Marcuseova "represivna tolerancija" postala je američki operativni sustav:

- Kultura otkazivanja ušutkava konzervativce
- Zakoni o "govoru mržnje" ciljaju desnicu
- Društvene mreže zabranjuju "dezinformacije" (često je riječ o suzbijanju konzervativnih/libertarijanskih stavova)
- Sveučilišta otpuštaju profesore zbog pogrešnih misli

A kada sustav ne uspije nekoga potpuno ušutkati? Kada Charlie Kirk stalno putuje po sveučilištima, govori istinu, odbija biti zastrašen?

Tada Marcuseova logika doseže svoj neizbježni zaključak: "povlačenje tolerancije". Smrt Charlieja Kirka predstavlja tragičnu završnicu 60 godina ideologije kampusa koja političko neslaganje predstavlja kao moralni rat.

Ne možete poučavati da su neki ljudi inherentno opresivni i biti iznenađeni kada netko to učenje shvati doslovno. Ciklus nikada ne završava. Kao što članak FEE-a primjećuje: "Vraćanje moći znači da potlačeni postaju tlačitelji, a to ne vodi ničemu osim beskonačne borbe za moć."

Nasilje rađa nasilje. Ugnjetavanje rađa ugnjetavanje. Ideje imaju posljedice. Jedini način da se prekine ovaj ciklus je odbacivanje cijelog okvira. Dobro i zlo postoje objektivno - ne mijenjaju se na temelju vaše identitetske skupine. Pojedince treba prosuđivati ​​po djelima, a ne po demografiji. Uspjeh treba slaviti, a ne osuđivati.

Borba protiv ovih ideja mora se voditi boljim idejama. Kao što je napisala Ayn Rand: "Ideje se ne mogu pobijediti nikako drukčije osim boljim idejama. Bitka se ne sastoji od suprotstavljanja, već od razotkrivanja; ne od osuđivanja, već od opovrgavanja."

Ne dopustite im da ušutkaju sljedećeg istinoljupca zastrašivanjem ili nečim gorim. Jer, kako je Ayn Rand upozorila: "Neosporni apsurdi današnjice prihvaćeni su slogani sutrašnjice."

Apsurdnost Herberta Marcusea postala je smrtna presuda za Charlieja Kirka.