Vezani članci:
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Frederic Bastiat: Mit o porezu kao poticaju gospodarstva
Frederic Bastiat: Otpuštanje vojnih službenika
Frederic Bastiat: Zabluda razbijenog prozora
Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu
Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
Frederic Bastiat: Peticija protiv Sunca
Frederic Bastiat, otac liberalizma - najbolji citati iz knjige 'Zakon'
Kako su naši ʼumjetniciʼ poraženi u još jednom kulturnom ratu
Visoki prekršajni sud RH: ʼSloboda umjetničkog izražavanja prestaje kad se netko osjeti uvrijeđenʼ
Pročitajte što je glazbenik i glumac poručio ekipi koja prosvjeduje za još veću državnu potrošnju!
Liberalno rješenje za kulturu: Hrvati će hrliti u kazališta i muzeje
Nećete vjerovati, ali u Hrvatskoj se priprema prosvjed protiv smanjenja državne potrošnje
Jesu li Hrvati stvarno nekulturan narod?
Umjetnici koji žele slobodu, ne vole državu, ali vole državni novac
Umjetnička sloboda izražavanja je važnija od mojih i tvojih osjećaja
Slobodni pisci jamac su slobodne Hrvatske
Narodnjaci i fake news kao gorivo za lijevu kontrarevoluciju
Misli kao Rosa Luxemburg, djeluj kao Joca Amsterdam
Woo oprao kulturnu scenu: 'Kako možete biti alternativa kad ste za veću državu i poreze?'
Ne daj se, Nives! Naša kulturna elita je samo ljubomorna
Jutarnji se čudi astronomskim cijenama subvencioniranih radova
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Preraspodjela je uvijek loša ideja - Hayekova lekcija koju vrijedi ponoviti
Ljevica traži od HDZ-a više subvencija za privatnike i nove poreze za radnike
Objavljeno istraživanje: Subvencije stambenih kredita podižu cijene nekretnina
Plenkovićeva vlada se usred krize ponaša kao pijani milijarder, država na sigurnom putu za bankrot
Novo na Liberalu:
Plenkovićeve muljaže o inflaciji i BDP-u
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavljaju državne institucije
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje
Hvalio se da će sahraniti neoliberalizam. Uspio je sahraniti samo svoju političku karijeru
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta
Borba ideja: Ljudi koji su upravljali javnim politikama u 20. stoljeću
Država ima novi način da opelješi umirovljenike
Novinar 'Slobodne' u raljama neoliberalnog kapitalizma
Jutarnji se čudi astronomskim cijenama subvencioniranih radova
Index besplatno izreklamirao Kolakušića pred izbore za EU parlament
Frederic Bastiat: Mit o porezu kao poticaju gospodarstva

Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?


Piše: Frederic Bastiat
8.5.2024.

Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?

Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?


Piše: Frederic Bastiat
8.5.2024.

Frederic Bastiat je bio francuski ekonomist i političar iz prve polovine 19. stoljeća, član Narodne skupštine i jedan od istaknutijih predstavnika stare francuske škole liberalizma. Donosimo prijevod četvrte lekcije iz njegove zbirke "Ono što se vidi i ono što se ne vidi" (1850). Ova lekcija se bavi problematikom financiranja umjetnosti i kulture.

Treba li država subvencionirati umjetnost? Svakako postoje argumenti i za i protiv.

U prilog sustavu potpora moglo bi se reći da umjetnost širi i uzdiže dušu naroda te ga čini poetičnijim, da ga odvaja od materijalnih briga, daje mu cijeniti ljepotu i tako ima blagotvoran učinak na njegove manire, običaje, navike, pa čak i na gospodarstvo. Moglo bi se postaviti pitanje gdje bi bila francuska glazba bez Talijanskog kazališta i Konzervatorija, dramska umjetnost bez francuskog kazališta, kao i slikarstvo i kiparstvo bez naših zbirki i muzeja. Možemo otići još dalje i zapitati se bi li se, bez centralizacije i posljedično subvencioniranja likovne umjetnosti, taj istančani ukus koji je impozantan znak francuskog rada i čini njegove proizvode privlačnim diljem svijeta, uopće razvio. Suočeni s ovakvim rezultatima, ne bi li bilo krajnje brzopleto odustati od ovog skromnog doprinosa svih njezinih građana koji su, na kraju, uspjeli uspostaviti svoju nadmoć i sjajan ugled u Europi?

Ovi razlozi i mnogi drugi čiju valjanost ne dovodim u pitanje mogu se suprotstaviti drugoj strani čiji su argumenti jednako moćni. Prije svega, može se reći, tu je pitanje distributivne pravde. Ide li zakonodavac tako daleko da zadire u zaradu obrtnika kako bi umjetnicima osigurao dodatni prihod? G. Lamartine* je rekao: "Ako ukinete subvenciju kazalištu, koliko daleko ćete ići tim putem i ne biste li logično bili dovedeni do ukidanja javnih sveučilišta, muzeja, instituta i knjižnica?" Odgovor na to pitanje bi mogao biti: "Ako želite subvencionirati sve što je dobro i korisno, dokle ćete ići tim putem i ne biste li logično bili dovedeni do uspostavljanja građanske liste za poljoprivredu, industriju, trgovinu, dobrotvorne djelatnosti i obrazovanje?"

Štoviše, je li sigurno da subvencije potiču napredak umjetnosti? Pitanje je to koje je daleko od odgovora, a možemo vidjeti vlastitim očima da prosperiraju kazališta koja stvaraju vlastiti život i prihode. Naposljetku, podižući svoja razmatranja na višu razinu, možemo istaknuti da se potrebe i želje rađaju jedna iz druge te da se penju do sve viših razina kako javno bogatstvo omogućuje njihovo zadovoljenje; da vlada nema potrebe biti uključena u ovu interakciju, budući da u danom stanju trenutnog bogatstva ne bi mogla stimulirati luksuzne proizvodne linije kroz poreze, a da ne poremeti one bitne, okrećući naglavačke prirodni napredak civilizacije. Moglo bi se istaknuti da ta umjetna premještanja potreba, ukusa, proizvodnje i stanovništva stavljaju nacije u neizvjesnu i opasnu situaciju čiji temelji više nisu čvrsti.

Ovo su samo neki od razloga koje iznose oni koji se protive intervenciji države s obzirom na prioritete prema kojima građani smatraju da trebaju zadovoljiti svoje potrebe i želje te posljedično usmjeriti svoje aktivnosti. Moram priznati da sam jedan od onih koji misle da izbor i poticaj moraju doći odozdo, a ne odozgo; od građana, a ne od zakonodavaca, a suprotna doktrina mi se čini kao da vodi do ukidanja ljudske slobode i dostojanstva.

Kroz dedukciju koja je lažna koliko i nepravedna, znate li za što sve optužuju ekonomiste? Kada odbijamo subvencije, optuže nas da odbijamo upravo ono što treba subvencionirati i postajemo neprijatelji svih vrsta aktivnosti.

Dakle, ako zahtijevamo da država ne intervenira u vjerska pitanja financiranjem crkve novcem poreznih obveznika, mi smo ateisti; ako tražimo da država ne intervenira u obrazovanje poreznim novcem, mi smo protiv prosvjetiteljstva. Ako kažemo da ova država ne bi trebala davati umjetnu vrijednost zemljištu ili određenom sektoru gospodarstva kroz subvencije, mi smo neprijatelji vlasništva i rada. Ako mislimo da država ne treba subvencionirati umjetnike, mi smo barbari koji misle da umjetnost ne služi ničemu.

Ovdje prosvjedujem protiv navedenih optužbi što jače mogu. Daleko od toga da se bavimo apsurdnom idejom ukidanja vjere, obrazovanja, vlasništva, proizvodnje i umjetnosti, kada zahtijevamo da država zaštiti slobodan razvoj svih ovih vrsta ljudskih aktivnosti, a da ih ne plaća na zajednički trošak građana. Mi vjerujemo, naprotiv, da bi se sve te životvorne snage u društvu skladno razvijale pod utjecajem slobode, da nijedna od njih ne bi postala, kako danas vidimo, izvorom nemira, zlostavljanja, tiranije i nereda.

Naši protivnici smatraju da djelatnost koja nije u nadležnosti države niti regulirana, automatski biva uništena. Mi vjerujemo suprotno. Njihova vjera leži u zakonodavcu, a ne u čovječanstvu; naša vjera leži u ljudskosti, a ne u zakonodavcu.

Tako je g. Lamartine rekao: “U ime vašeg načela, mi bismo trebali ukinuti javne aktivnosti koje služe na čast ove zemlje."

Moj odgovor njemu je sljedeći: "Vaše gledište je da neuspjeh subvencioniranja znači ukidanje, budući da, prema tom pojmu da ništa ne postoji osim po volji države, zaključujete da ništa ne živi izvan stvari koje se održavaju na životu putem poreza. Ali ja okrećem protiv vas primjer koji ste odabrali i ukazujem vam da je najveća i najplemenitija izložba, ona zamišljena u najliberalnijoj i univerzalnoj, pa čak bih mogao upotrijebiti riječ i najhumanitarnoj misli, koja nije pretjerivanje. Priprema li se u tom kontekstu izložba u Londonu, jedina u koju nije uključena nikakva vlada i na koju nije potrošen novac poreznih obveznika?"

Da se vratim na likovnu umjetnost, moguće je, ponavljam, iznijeti snažne razloge za i protiv sustava subvencija. Čitatelj će razumjeti da, u skladu s posebnim ciljem ovog članka, moj posao nije ni iznijeti te razloge niti odlučiti između njih. Ali g. Lamartine je iznio argument koji ne može proći bez komentara, budući da dolazi upravo iz sfere ove ekonomske studije.

On je rekao: "Ekonomsko pitanje u vezi s kazalištima može se sažeti u jednu riječ: to je proizvodnja. Priroda ove proizvodnje nije bitna; to je aktivnost koja je jednako plodna i produktivna kao bilo koja druga vrsta projekta u jednoj naciji. Kao što znate, u Francuskoj kazališta hrane i plaćaju ne manje od osamdeset tisuća radnika svih vrsta, slikara, zidara, dekoratera, kostimatora, arhitekata itd., koji su sama krvotok i dinamika nekoliko četvrti ovog glavnog grada i, iz tog razloga, trebate izraziti suosjećanje."

Suosjećanje?! U prijevodu: subvenciju. I nastavlja: "Zadovoljstva Pariza leže u proizvodnji i potrošnji koje se odvijaju u njegovim odjelima, a luksuz bogatih čini zaradu i kruh za dvjesto tisuća radnika svih vrsta koji zarađuju za život od raznih industrija kazališta po cijeloj površini Republike i koji od ovih plemenitih užitaka koji Francusku čine slavnom primaju hranu za preživljavanje i potrepštine potrebne njihovim obiteljima i djeci. Njima dajete tih 60.000 franaka."

Sa svoje strane, dužan sam reći: Ne! Ne! Ograničavajući, naravno, opseg ove presude na ekonomski argument kojim se ovdje bavimo.

Da, upravo će radnicima u kazalištima otići, barem dijelom, ovih 60.000 franaka. Manji dio iznosa može se izgubiti u transportu. Zapravo, ako pomno proučite stvar, možda ćete otkriti da stvari funkcioniraju sasvim drugačije, tako da su sretni ti radnici ako im preostane sitniš! No, spreman sam prihvatiti da cjelokupna subvencija ide za slikare, dekoratere, kostimografe, frizere itd. To je ono što se vidi.

Ali odakle je taj novac došao? Ovo je druga strana pitanja koju je jednako važno ispitati, kao i njegovo lice. Gdje je izvor ovih 60.000 franaka? I kamo bi otišli da ih zakonodavno glasovanje nije isprva poslalo u Rue de Rivoli, a odatle u Rue de Grenelle? To je ono što se ne vidi.

Zasigurno se nitko neće usuditi tvrditi da je zakonodavni glas uzrokovao da ova svota procvjeta u glasačkoj urni, da je to čisti dodatak nacionalnom bogatstvu i da bi bez tog čudesnog glasa ovih šezdeset tisuća franaka zauvijek ostalo nevidljivo i neopipljivo. Mora se priznati da je sve što je većina uspjela odlučiti da će ih odnekud uzeti da bi ih poslali negdje drugdje.

Kako stvari stoje ovako, jasno je da porezni obveznik, koji je platio porezniku jedan franak, taj franak više neće imati na raspolaganju. Jasno je da će mu biti uskraćena zadovoljština u vrijednosti jednog franka i da će radniku, ma tko on bio, kojem bi mu je pružio, biti uskraćena plaća u istoj mjeri.

Nemojmo stoga gajiti tu djetinjastu iluziju da vjerujemo da glasovanje 16. svibnja išta dodaje nacionalnom blagostanju i radu. Istiskuje užitak i istiskuje plaću; to je sve.

Hoće li ljudi reći da su za jednu vrstu izdataka i za jednu vrstu proizvodnje zamijenjeni hitniji, moralniji i razumniji izdaci i proizvodnja? To bih mogao shvatiti. Na to bih mogao odgovoriti: Otevši poreznim obveznicima 60.000 franaka, umanjujete zaradu orača, radnika, tesara i kovača, a za isto toliko povećavate zaradu pjevača, frizera, dekoratera i kostimografa. Ništa ne dokazuje da je ova druga klasa vrjednija od prve. Gospodin Lamartine to ne tvrdi. On sam kaže da je rad kazališta (jednako plodan, jednako produktivan i ne više) kao i bilo koji drugi rad, što bi se samo po sebi još moglo osporiti, jer najbolji dokaz da druga kategorija nije tako plodna kao prva jest to što je prvi pozvan da subvencionira drugi.

Ali ova usporedba između vrijednosti i intrinzične zasluge različitih oblika proizvodnje nisu dio moje sadašnje teme. Sve što ovdje moram učiniti jest pokazati da su g. Lamartine i ljudi koji su pljeskali njegovoj argumentaciji jednim okom vidjeli zaradu dobavljača glumaca, a drugim su trebali vidjeti zaradu koju su izgubili dobavljači poreznih obveznika. Ne čineći to, izložili su se besmislu da preraspodjelu gledaju kao dobitak. Kad bi bili dosljedni svojoj doktrini, zahtijevali bi beskonačan broj subvencija, jer ono što vrijedi za jedan franak i 60.000 franaka vrijedi u identičnim okolnostima i za milijardu franaka.

Kada je riječ o porezima, gospodo, dokažimo njihovu korisnost koristeći se razlozima koji se temelje na osnovama, ali nikada ne pribjegavajmo jadnom argumentu da "javni izdaci osiguravaju sredstva za život radničke klase". Time se čini pogreška prikrivanja bitne činjenice, to jest da javni rashodi uvijek zauzimaju mjesto privatnih rashoda i da, prema tome, osiguravaju egzistenciju jednom radniku umjesto drugom, ali ne dodaju ništa radnoj masi u cjelini. Vaša argumentacija je vrlo moderna, ali previše apsurdna da ju razum ne bi nadvladao.

* Alphonse de Lamartine (1790.-1869.) bio je pjesnik koji je postao političar. U lipnju 1848. imenovan je članom privremene vlade i ministrom vanjskih poslova.

Ako ste propustili prethodne Bastiatove lekcije, tu su linkovi:
1 - Zabluda razbijenog prozora
2 - Otpuštanje vojnih službenika
3 - Mit o porezima kao poticaju za gospodarstvo

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.