Slobodno tržište znači mogućnost konkurencije pod jednakim uvjetima. Da bi to bilo moguće, potrebna je država s pravnim okvirom i pravosuđem

U zadnje vrijeme pojavljuju se neki demagozi koji idu po Facebook profilima i šire potpune antiznanstvene teze o slobodnom tržištu i ekonomskim politikama općenito, s ciljem dezinformiranja javnosti i promicanja politika državnog intervencionizma od kojih oni vjerojatno imaju koristi. Ovdje je jedan takav primjer.



Ovaj gospodin već u prvoj rečenici svoga komentara pokazuje da ne zna dovoljno o materiji niti razumije pojmove kojima se razbacuje. Prvo da razjasnimo ono najvažnije: što je slobodno tržište? Najkraći mogući odgovor bi bio - konkurencija. Slobodno tržište je stanje gdje svi građani imaju pod jednakim (pravednim) uvjetima mogućnost da sudjeluju u nekoj ekonomskoj aktivnosti. Dakle, ako na nekom tržištu postoji mogućnost konkurencije, znači da postoji i sloboda tržišta. Ili, kako je teoretičar Adam Smith u knjizi "Bogatstvo naroda" objasnio:

"Svaki čovjek može, poštujući zakone pravde, postati konkurencija drugom čovjeku."

Ako uzmemo ovo "zakone pravde" u obzir, onda nam je jasno da moraju postojati zakoni koji će regulirati tržište. Tako da gospodin koji je napisao da su regulacije suprotnost slobodnom tržištu ili da na slobodnom tržištu regulacija nema - očito ne zna o čemu govori. Da bi slobodno tržište uopće bilo moguće, osnovni preduvjet je država koja se temelji na vladavini prava. Moraju postojati zakoni koji će odrediti pravila na tom tržištu (regulacije) i mora postojati neovisno pravosuđe, sposobno provoditi zakone jednako prema svakom sudioniku, sposobno da zaštiti prava svakoga.

Dakle, na slobodnom tržištu regulacije moraju postojati. Ono što je bitno, one ne smiju biti nepravedne prema ikome, dakle moraju biti takve da štite slobodu tržišta, a ne da ju narušavaju.

Ako kritičari slobodnog tržišta traže što bi to bila suprotnost slobodnom tržištu, odgovor je - monopol. Monopol je, ukratko, privilegirano stanje jednog subjekta u odnosu na sve ostale. Osim monopola, može se raditi i o duopolu (dva takva zaštićena subjekta) ili oligopolu (više njih). Kada ovaj u komentaru kaže da je u 19. stoljeću došlo do monopola i da je to zbog slobodnog tržišta - za to ne postoji nijedan dokaz, niti jedan jedini konkretni primjer. Štoviše, ako slobodno tržište postoji, to znači da je moguća konkurencija pa nema monopola. Monopol se pojavljuje kada država uvodi pretjeranu kontrolu kroz intervencionizam koji ovakvi protivnici slobodnog tržišta zagovaraju.

Neistina je da je slobodno tržište dovelo do Velike depresije 1930-ih. Ovo je prilično kompleksna tema jer je do krize dovelo više faktora, ali svi su oni potekli od državnih politika. Na primjer, Kongres je 1930. donio veliki paket zakona o carinama - da bi "zaštitila" domaće poljoprivrednike i druge proizvođače od uvoza, država je znatno povećala carine i time naglo napravila pomutnju na tržištu - jer mnogi od uvoznih proizvoda, koji su poskupjeli, bili su potrebni kao sirovine u domaćoj proizvodnji. A tu je i državna monetarna politika.

Još je veća neistina da su SAD iz te depresije izašle "zahvaljujući" intervencionizmu. Upravo suprotno, pretjerani državni intervencionizam, iako je možda bio potreban kao prva pomoć onima koji su naglo ostali bez posla i prihoda, nije pomogao izlasku iz krize, već ju je produžio. Danas se mnogi ekonomisti slažu da bi u SAD-u kriza trajala bar 3 godine kraće bez FDR-ovog paketa mjera zvanog "New Deal". Više o tome možete pročitati ovdje (sa svim potrebnim linkovima).

Zanimljivo je da kritičari slobodnog tržišta spominju Covid. Pa upravo taj intervencionizam smo (mahom zbog takvih likova) platili godinama kasnije kroz inflaciju.

Na kraju, treba opet ponoviti da je slobodno tržište prijeko potrebno u svakoj zemlji koja želi imati zdravo, pravedno i bogato društvo. Kada se slobodno tržište naruši pretjeranim intervencijama, to se u pravilu uvijek čini da se nekome pogoduje. Kada država pogoduje jednoj osobi, to ide na štetu drugih. Zapamtite to, jako je bitno. Zato treba kritički pristupati prema svakoj državnoj intervenciji i provjeravati je li ona u skladu sa zakonima pravde, odnosno je li ona u interesu opće populacije ili neke skupine. Ako nije u interesu opće populacije, ako će ona nekome posebno pogodovati, onda je riječ o narušavanju slobodnog tržišta.