Fronta bez radnika: Buržoasko vodstvo i nezaposleno članstvo

Svi ste vjerojatno čuli za "Radničku frontu" - radikalnu političku organizaciju koja ne skriva krajnji cilj - ukidanje kapitalizma i uspostavljanje komunizma. Ovo "radnička" treba staviti u navodnike jer prema našim saznanjima, u toj je organizaciji najmanje radnika, barem u onom klasičnom smislu riječi i onom za koji se oni ideološki zalažu - radnici koji su klasno suprotstavljeni svojim nadređenima, odnosno kapitalistima. Takvih baš i nema puno u toj stranci, više je državnih službenika, sindikalista iz državnih poduzeća i vječno nezaposlenih.

Iako možda nema radnike, ova organizacija itekako ima frontu. Na svakom skupu - od Marša žena do Parade ponosa - ističu svoje antikapitalističke transparente i trude se svoju ideologiju što je više moguće ugurati u svaki aktivizam. Osim toga, fronta im je na internetu, točnije kapitalističkom Facebooku gdje putem iPhone-a mogu lako objavljivati vruće antikapitalističke proglase o užasima "neoliberalnog kapitalizma" koje oni nikada nisu doživjeli. Oni ozbiljno u svakodnevnoj javnoj komunikaciji s fanovima koriste termine kao što su "buržoazija", "tajkuni", "neoliberali", a svi navedeni pojmovi imaju isto značenje - bogataš, čovjek koji je zaradio u privatnom sektoru.

Zanimljivo je stoga da najistaknutiji članovi stranke imaju natprosječna primanja, veća od većine poduzetnika i obrtnika u Hrvatskoj. Mate Kapović, jedan od osnivača ove radikalne organizacije, koji je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prema onome što su nam odgovorili iz Radničke fronte, prima plaću "manju od 11.000 kuna". Katarina Paović Vuković, još jedna istaknuta članica kaže da je njena plaća na Filozofskom fakultetu u Rijeci 8.000 kuna (iako je Jutarnji list prije 6 godina objavio kako profesori na njenom fakultetu primaju 18.000 kuna). Tvrde da svoje naknade, kao gradski vijećnici, doniraju stranci.

Iako prema izračunu međunarodne humanitarne organizacije "Givig what we can", kao i prema izračunu na stranicama Global Rich List oboje - i Kapović i Vuković - spadaju među 2 do 3 posto najbogatijih ljudi na planetu, i to samo s osnovnim primanjima (eventualne nekretnine, automobili te dodatna zarada nisu uzeti u obzir), oni tvrde da to nije istina. Na pitanje kako misle riješiti problem 1%, u chatu su nam iz Radničke fronte odgovorili: "Samo borbom protiv sistema". Na pitanje doniraju li dio svoje zarade siromašnima, za Kapovića su nam odgovorili da se odriče svoje vijećničke naknade u korist stranačkog solidarnog fonda kojim se "neće razbacivati".

U Hrvatskoj živi 22% stanovništva ispod granice siromaštva, a vođe Radničke fronte svoju prilično veliku zaradu dijele među sobom? "RF nije humanitarna udruga, niti misli da se milostinjom može išta ozbiljno riješiti. Puno je učinkovitije boriti se, što i činimo, protiv komercijalizacije (npr. zdravstva i školstva), privatizacija itd., a što šteti većini društva. Ali dosta je bilo trolanja, dobili ste sve odgovore."

Shvatili smo, dakle, zašto ovi ljudi ne vjeruju u dobrovoljno pomaganje drugima. Oni su uvjereni da solidarnost mora biti prisilna, isključivo preko države, što je sasvim u skladu s njihovom socijalističkom dogmom. Međutim, bilo bi ipak dobro kad bi vođe stranke podijelile barem dio svoga bogatstva nezaposlenom članstvu budući da neki od njih javno prijete ljudima preko Facebooka. Oni su ozbiljno nabrijani na tekovine revolucija - i one Francuske i one NOB-a, a pogotovo na teror nad neistomišljenicima i "buržoazijom" koji slijedi nakon pobjede. I o tome, izgleda, imaju mokre snove.


Klikni na sliku za uvećani pregled