Kad gledate današnje "stručnjake" i znanstvenike na TV-u kako pokušavaju objasniti svoj stav, lako je moguće da će vas zaboljeti glava od nelogičnosti i besmislica koje ćete od njih čuti. Ne tako davno, najutjecajniji znanstvenici svijeta nisu se bojali drukčijeg mišljenja, rado su odgovarali na pitanja druge strane i trudili su se razumno objasniti činjenice, svoje stavove i znanstveno rezoniranje iza njih.

Zato je dobro prisjetiti se kako je to nekoć radio Milton Friedman, jedan od najutjecajnijih znanstvenika 20. stoljeća. Friedman je bio ekonomist, profesor na Sveučilištu u Chicagu i najpopularniji predstavnik čikaške škole. Dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije i mnogih drugih međunarodnih nagrada. Njegove savjete slušali su i često u praksi primjenjivali političari od SAD-a do Poljske, Švedske, Islanda, Estonije, Češke i mnogih drugih zemalja.

Danas možemo uživati u videoklipovima s njegovih predavanja na sveučilištima. Ovo je dio s gostovanja na sveučilištu Stanford u SAD-u kada ga je student pitao o tome koja je odgovornost Vlade za siromašne.

STUDENT: "Govoreći o ulozi Vlade u društvu i nekim neuspjesima tržišta, mislim da ste preskočili jedan od najbitnijih tržišnih neuspjeha, a to je siromaštvo. Referirao bih se na predsjednika Kennedyja, koji je rekao da ako slobodno društvo ne može pomoći mnogima koji su siromašni, onda ne može spasiti ni nekolicinu bogatih. Ako je to vlada naroda i ako postoji veliki sektor naroda koji pati, možda je odgovornost Vlade da im pomogne. Moje je pitanje: koliko su siromašni slobodni? Koliko su slobodni nezaposleni? I koja je uloga Vlade?

FRIEDMAN: "Drago mi je vidjeti jedan glas za siromašne. Kao prvo, Vlada nema odgovornost. Ljudi imaju odgovornost. Ova zgrada nema odgovornost. Vi i ja imamo odgovornost. Drugo, pitanje je kako mi, kao ljudi, možemo najefikasnije prakticirati svoju odgovornost prema svojim sugrađanima. To je problem. Što se tiče siromašnih, dosad još nije otkriven efikasniji stroj koji eliminira siromaštvo od sustava slobodnog poduzetništva i slobodnog tržišta.

Ako pogledate probleme siromaštva u ovoj zemlji, vidjet ćete da je skoro svaki od njih rezultat neke Vladine akcije. Ti bi problemi bili eliminirani kad bi se eliminirale pogreške loše vlade. Dozvolite da budem precizniji. Zašto imamo toliko visoku stopu nezaposlenosti među mladim crncima? To je sramota i skandal. Zašto? Prvo, zato što im dajemo loše obrazovanje kroz državne škole koje ih nisu u stanju obučiti za pristojne poslove. Zatim tražimo od poslodavaca da ih diskriminiraju tako što ih ne smiju zaposliti ako ne mogu proizvesti dovoljno prihoda da opravdaju minimalnu plaću. Zakon o minimalcu je najveći anti-crnački zakon ikada. Prvo im ne date dovoljno dobru edukaciju i onda im još ne date da se zaposle jer smo zabranili poslodavcu da ih zaposli na radno mjesto s relativno nižom plaćom na kojem bi mogli vježbati da postanu kvalificirani za bolje plaćen posao.

I treće, konstruirali smo socijalnu državu koja je postala stroj za proizvodnju siromaštva. Uvlačimo ljude da postanu ovisni o socijalnoj pomoći. Ne krivim ljude, da me ne shvatite krivo. Mi smo krivi što smo proizveli toliko perverzno i bolesno čudovište kao što je set vladinih socijalnih programa koji potiče ljude da se razvode, obitelji da se raspadaju, potiče ih da se sele u druge dijelove zemlje i tako smo učinili zapravo mnoge siromašnima..."

(NETKO IZ PUBLIKE): "Jeste li Vi ikada bili siromašni i na socijali?"

FRIEDMAN: "O, da. Jesam. Više nego većina u ovoj prostoriji. Koliko vas je ikada radilo 12 sati dnevno za 78 centa? Ali to je nebitno. Je li itko od vas spreman reći da bi, ako oboli od raka, odbio da ga liječi liječnik koji nikad nije prebolio rak?"