Jedna od najznačajnijih osoba u povijesti borbe za ljudska prava je Mary Wollstonecraft, engleska autorica iz druge polovine 18. stoljeća i po mnogima "prva prava feministica" u filozofskoj književnosti. Njezino najpoznatije djelo je knjiga "Obrana prava žene" (A Vindication of the Rights of Woman) u kojem je kritički pisala o tadašnjem društvu iz pogleda klasičnog liberalizma, obrane individualnih ljudskih sloboda i ravnopravnosti. Njezin feminizam je jedinstven po tome što je ona htjela žene neovisne o moći države i zakona, dakle nije tražila državnu zaštitu za žene, već njihovu neovisnost.

Rođena je u Londonu 1759. godine u radničkoj obitelji. Tiranska osobnost njenog oca i njegovo nasilničko ponašanje prema majci učinila ju je prilično sumnjičavom prema braku. Gledajući kako otac polaže više nade i ulaže u edukaciju njenog manje talentiranog brata, krah braka njene starije sestre i slična osobna iskustva natjerala su je da razmišlja i piše o nepravdi društva prema ženama toga vremena. Godine 1784. je zajedno sa svojom sestrom Elizom osnovala školu u mjestu Newington Green gdje je upoznala političara Richarda Pricea i znanstvenika Josepha Priestlyja. Zajedno su formirali društvo intelektualaca koje su nazvali "Racionalni disidenti". Zagovarali su reformu obrazovnog sustava koja bi bila temelj za povećanje osobnih sloboda i ravnopravnosti budućeg društva. Također su zagovarali manji utjecaj religije, a veći razuma, u društvu, znanosti i politici.

Priestly je bio nakladnik koji ju je zaposlio da piše prijevode knjiga i znanstvenih tekstova, a nagovorio ju je i da počne pisati vlastita djela. Pisala je romane, priče za djecu te društveno-filozofske analize za časopis "Analytic Review". Za sebe je uvijek tražila potpunu financijsku neovisnost: "Borit ću se sa svim zaprekama, ali neću ovisiti o državi", pisala je u pismu jednoj svojoj prijateljici.

Njezina najpoznatija knjiga "Obrana prava žene" objavljena je 1792. godine. U njoj se Mary posebno osvrnula na problem obrazovanja. Tvrdila je da žene trebaju biti obrazovane i odgojene potpuno isto kao muškarci te da je to jedini način da postignu potpunu emancipaciju. Tražila je da škole budu iste za dječake i djevojčice, pisala je o načinu odgoja koji uvjetuje kasnija razmišljanja. Curice se odmalena uče da služe, a dječaci da vladaju. Čak i kad se državni zakoni promijene, to neće pomoći ženama ako će obrazovanje i odgoj ostati na ovoj razini, tvrdila je.

"Udaja zbog uzdržavanja je zakonita prostitucija" - napisala je o tadašnjem društvenom pogledu na brak. Tvrdila je da je intelektualna sličnost i kompatibilnost među supružnicima preduvjet zdravog braka. Tražila je da se prekine predrasuda prema ženama i da se na ženu gleda prema onome što je ona postigla umjesto prema onome što je postigao njezin suprug.

Bila je u početku očarana Francuskom revolucijom, no kada je došla u Francusku 1792. godine, razočarala se. Shvatila je da je revolucija nasilna i nepravedna pa je napisala i kritiku naslovljenu "Povijesni i moralni pogled na Francusku revoluciju" koja je objavljena 1794. godine. Pisala je o kaosu i razočaranju što su ljudi u Francuskoj proživjeli. Francuskinja Olympe de Gouge, koja je bila inspirirana njenom knjigom "Obrana prava žene", pokušala je utjecati na nove francuske vlasti kako bi dale ženama određene političke slobode, napisavši "Deklaraciju neovisnosti žena Francuske", no za to je bila ubijena giljotinom kao izdajnica. To je samo jedna od stvari kojima se Mary Wollstonecraft razočarala u Francuskoj.

U privatnom životu nije imala puno sreće. Dvaput u životu se nesretno zaljubila u oženjene muškarce, s jednim je dobila i dijete. Zbog nesretne ljubavi dvaput je pokušala samoubojstvo. Kasnije se udala za anarhista i filozofa Williama Godwina s kojim je dobila kćer Mary (kasnije poznata pod imenom Mary Shelly, autorica knjige Frankenstein). Mary Wollstonecraft je dva tjedna nakon poroda druge kćeri umrla od porođajne groznice. Bilo je to 1797. godine, u 38. godini života.

Tijekom relativno kratkog životnog vijeka ova je liberalna feministica ostavila dubok utjecaj na kasniju borbu za ravnopravnost žena u svakom pogledu. Veći dio 19. stoljeća njeni su se radovi pokušavali zatirati u javnim knjižnicama i školama te se tvrdilo da "nijedna žena s imalo samopoštovanja neće vjerovati Mary Wollstonecraft", što je zapravo bio pokušaj da se ne propitkuje uloga države i obrazovanja u društvu. Tek krajem 19. stoljeća, kad je u jeku bila borba žena za pravo glasa, ponovno se počelo javno pisati i hvaliti njena djela. Danas slovi za prvu ozbiljnu feminističku autoricu i jednu od najutjecajnijih liberalki u povijesti.