Sjedim u baru u Teksasu, okružen ljudima bez maski, gledam ljude na ulicama koji šetaju okolo kao da je život normalan, razgovaram s lijepim i prijateljskim licima, osjećam se kao da je sve više-manje normalno. Slučajevi i smrti koji se pripisuju Covidu dramatično padaju, kao i drugdje.

Ako obratite pažnju samo na kampanje medijskog straha, ovo bi vas zbunilo. Prije više od dva tjedna, guverner Teksasa u potpunosti je preokrenuo svoju razornu politiku zaključavanja i ukinuo sve represivne epidemiološke mjere koje su grubo kršile prava i slobode građana.

Bilo je nešto vrlo neteksaško u tim zaključavanjima. Moja je hotelska soba ukrašena slikama kauboja na konjima koji mašu oružjem u zraku, zajedno s drugim prikazima hrapavog individualizma. To je karikatura, ali Teksašani je prihvaćaju. Tada se pojavio novi virus - kao da se to nikada prije nije dogodilo u Teksasu - i nova Zoom klasa krenula je suprotnim putem, ne slobodom već represijom i kontrolom.

Nakon gotovo godinu dana gluposti, guverner je 2. ožujka 2021. napokon rekao da je dosta i sve to ukinuo. Gradovi i općine još uvijek se mogu upustiti u covid-represiju na svome području, ali barem više nemaju pokriće iz ureda državnog guvernera.

U tom trenutku prijatelj mi je primijetio da će ovo biti ispit koji smo čekali. Potpuno ukidanje ograničenja moglo bi dovesti do masovne smrti, govorili su. Bi li? Jesu li lockdowni doista kontrolirali virus? Uskoro bismo saznali, teoretizirao je.

Znao sam bolje. "Ispit" da li i u kojoj mjeri zaključavanja kontroliraju virus ili "suzbijaju epidemije" (riječima Anthonyja Faucija) isproban je u cijelom svijetu. Svako ozbiljno empirijsko istraživanje pokazalo je da je odgovor negativan.

SAD ima mnogo primjera otvorenih država koje su općenito imale bolje rezultate u upravljanju bolešću od onih zatvorenih država. Georgia je otvorena još od 24. travnja 2020. Južna Dakota se nikada nije zatvorila. Južna Karolina otvorena je u svibnju. Florida je u rujnu ukinula sva ograničenja. U svakom su slučaju mediji zavijali zbog nadolazećeg masovnog pomora koji se nije dogodio. Da, svaka otvorena država zimi je doživjela sezonski val, ali isto to su doživjele i zaključane države.

Tako je bilo i u Teksasu. Zahvaljujući ovoj Twitter niti i nekim od mojih vlastitih guglanja imamo lijepu arhivu predviđanja o tome što će se dogoditi kad se Teksas otvori:

- guverner Kalifornije Gavin Newsom rekao je da je otvaranje Teksasa "apsolutno nepromišljeno";

- Gregg Popovich, glavni trener NBA San Antonio Spursa, rekao je da je otvaranje bilo "smiješno" i "neuko";

- CNN je citirao medicinsku sestru iz Hitne pomoći rekavši "Bojim se kako će ovo izgledati";

- Vanity Fair prešao je vrh s ovim naslovom: "Republikanski guverneri obilježavaju obljetnicu COVID-a hrabrim planom da ubiju još 500.000 Amerikanaca";

- bio je neizbježan i dr. Fauci: "Jednostavno je neobjašnjivo zašto biste se sada željeli povući";

- Robert Francis "Beto" O'Rourke iz Teksasa otkrio se kao potpuni lockdowner: To je "velika pogreška", rekao je. "Teško je pobjeći od zaključka da je to i kult smrti." Optužio je guvernera da je "žrtvovao živote naših kolega Teksašana ... radi političke dobiti";

- James Hamblin, liječnik i autor za Atlantic, rekao je u tvitu koji se svidio 20.000 ljudi: "Ukidanje mjera predostrožnosti sada je poput ulaska u posljednje milje maratona, skidanja patika i jedenja nekoliko hrenovki pred ciljem";

- autor bestselera Kurt Eichenwald izvalio je: "Prokletstvo. Teksas već ima PET sojeva koji su se pojavili: britanski, južnoafrički, brazilski, njujorški i kalifornijski. Inačice NY i CA mogle bi oslabiti učinkovitost cjepiva. A sad idiot @GregAbbott_TX otvara državu." Nadalje je vladu nazvao "ubojitom";

- epidemiologinja Whitney Robinson napisala je: "Osjećam se iskreno tužno. Postoje ljudi koji će se razboljeti i umrijeti od zaraze koju su mogli izbjeći u sljedećih nekoliko tjedana. Demoralizira";

- Bill Kristol (nisam imao pojma da je i on lockdowner) napisao je: "Guverner Abbott će biti odgovoran za hospitalizacije i smrtne slučajeve od COVID-a koje je moguće izbjeći više od svih imigranata bez dokumenata koji dolaze preko teksaške granice zajedno";

- stručnjak za zdravlje Bob Wachter rekao je da je odluka o otvaranju "neoprostiva";

- virusni guru Michael Osterholm rekao je za CNN: "Ulazimo u usta čudovišta";

- Joe Biden slavno je rekao da je odluka o otvaranju u Teksasu odražavala "razmišljanje neandertalaca";

- nutricionist Eric Feigl-Ding rekao je da ga odluka tjera "na povraćanje";

- predsjednik Demokratske stranke u državi Teksas rekao je: "To što Abbott radi posebno je opasno. Ovo će ubiti Teksašane. Stručnjaci za zarazne bolesti u našoj zemlji upozorili su da ne bismo smjeli spustiti gard, čak iako napredujemo prema cijepljenju. Abbotta nije briga";

- drugi državni demokrati u svom su pismu rekli da je odluka "preuranjena i štetna".

Vjerojatno postoji još stotina takvih upozorenja, predviđanja i zahtjeva, a svi su s apsolutnom sigurnošću izjavili da je osnovno funkcioniranje društva i tržišta užasna ideja. Predvorje lockdowna bilo je puno snage. Pa ipak, što vidimo sada nakon više od dva tjedna?

Evo podataka.





CDC (američka državna agencija za prevenciju bolesti) ima vrlo koristan alat koji omogućuje svima da uspoređuju otvorene i zatvorene države. Rezultati su poražavajući za one koji vjeruju da su lockdowni način upravljanja virusom. U ovom grafikonu uspoređujemo zatvorene države Massachusetts i Kaliforniju s otvorenim državama Georgia, Florida, Teksas i Južna Karolina.



Što možemo zaključiti iz takve vizualizacije? Sugerira da lockdowni nisu imali statistički uočljiv učinak na putanju virusa i rezultirajuće teške ishode. Otvorene države uglavnom su imale bolji učinak, možda ne zato što su otvorene, već jednostavno iz demografskih i sezonskih razloga. Čini se da zatvorene države nisu ništa postigle u smislu ublažavanja zaraze i smrtnosti.

S druge strane, lockdowni su uništili industriju, škole, crkve, slobode i živote, demoralizirajući stanovništvo i otimajući ljudima osnovna prava. Sve u ime sigurnosti od virusa koji je u svakom slučaju odradio svoje.

Što se tiče Teksasa, dosadašnji rezultati su tu.



Ne prognoziram budući put virusa u Teksasu. Zapravo punih godinu dana AIER pazi da ne pokušamo prognozirati ovaj virus koji ima svoje načine, neke predvidljive, a neke tajanstvene. Iskustvo je, ili je trebalo, ponizilo sve. Čini se da politički aranžmani nemaju moć nadzora, a još manje da ga suzbiju. Uvjerenje da je moguće kontrolirati ljude kako bi se kontrolirao virus izazvalo je nesreću neviđenu u moderno doba.

Upečatljivo u svim gore navedenim predviđanjima infekcija i smrti nije samo to da su sve bile u krivu, već arogancija i samopouzdanje iza svakog od njih. Nakon pune godine dana i izravnog promatranja nemogućnosti "nefarmaceutskih intervencija" da upravljaju virusom, stručnjaci su i dalje oženjeni svojim voljenim lockdownima, ne mogu ili ne žele gledati podatke i od njih išta naučiti.

Koncept lockdowna proizašao je iz pogrešne pretpostavke: da možete razdvojiti ljude, poput štakora u kavezima, i stoga kontrolirati, pa čak i iskorijeniti virus. Nakon godinu dana nedvosmisleno znamo da to nije istina, nešto što su najbolji i najmudriji epidemiolozi cijelo vrijeme znali. Radnici i dalje moraju raditi; moraju se vratiti svojim obiteljima, mnogi u skučenim životnim uvjetima. Zaključavanje ne uklanja virus, već samo prebacuje teret na radničku klasu.

Sada možemo vidjeti neuspjeh u crnoj, bijeloj i punoj boji, koji se svakodnevno pojavljuje na našim ekranima zahvaljujući CDC-u. Je li to uzdrmalo klasu pro-lockdown boraca? Ne toliko puno. Kakav nevjerojatan dokaz tvrdoglavosti elitnog mišljenja i njegove pristranosti protiv osnovnih sloboda. Svi oni mogu ponoviti riječi Groucha Marxa: "Kome ćeš vjerovati, meni ili svojim očima?"

O autoru:
Jeffrey A. Tucker je glavni urednik na Američkom institutu za ekonomska istraživanja. Autor je više tisuća članaka u znanstvenim i komercijalnim časopisima te 9 knjiga, među kojima su posljednje "Desni kolektivizam: još jedna prijetnja slobodi", "The Best of Mises" i "Liberty or Lockdown".

Članak je originalno objavljen na stranicama Američkog instituta za ekonomska istraživanja (AIER). Preveo: Mario Nakić