"Danas u svijetu djeluje 170 fact-checkera, a u Europi njih 49. Mi danas podižemo platformu 21 fact-checkera u Hrvatskoj. Neće biti daleko od istine kada kažem da od danas svaki deseti fact-checker u svijetu, a i skoro svaki treći fact-checker u Europi, djeluje i radi u Hrvatskoj" - pohvalio se Josip Popovac, ravnatelj državne Agencije za elektroničke medije (AEM), prilikom predstavljanja "platforme 21 fact-checkera" gdje bi, prema njihovim riječima, građani trebali moći saznati koja je informacija istinita, a koja nije.

Znate kako se ono kaže - čega se pametan stidi, time se budala ponosi. Hrvatski birokrati jako su ponosni što je Hrvatska najjača u svijetu po broju tzv. "fact-checkera". Što su fact-checkeri? Siguran sam da je svaki građanin tijekom protekle četiri godine na svojoj koži mogao naučiti o tzv. "fact-checkerima". To su mahom propali ljevičarski aktivisti koji su svoje mjesto pod suncem tražili po raznim medijskim redakcijama, neobrazovani i frustrirani likovi koji se u slobodno vrijeme mlate s taksistima jer im smeta krunica, ukratko najobičnije vucibatine, ali dovoljno fleksibilne da su u stanju pregristi vlastiti ponos i raditi najprljavije poslove za političare.

Služili su tijekom pandemije novinarske gripe za cenzuriranje svakog medija koji nije pisao točno onako što su vlasti htjele, a onda su išle i na privatne profile korisnika Facebooka te se i njima nametali da im objasne da nešto što su objavili ili podijelili nije sasvim u skladu s mišljenjem Europske komisije, farmaceutskih kompanija, Vlade RH i Svjetskog ekonomskog foruma. I, naravno, rado su kažnjavali korisnike za takve strašne prekršaje protiv svetosti vladajućeg mišljenja.

Premijeru Andreju Plenkoviću to se jako svidjelo pa je odlučio i nakon uspješne pandemije pogurati takav biznis novcem poreznih obveznika, preko Ministarstva kulture, njegove Agencije za elektroničke medije i novcem poreznih obveznika Europske unije koji bi sigurno bili jako nesretni kad se njihov teško zarađeni novac ne bi potrošio za tako korisnu i humanu svrhu kao što je razvoj internetske policije protiv nepodobnih mišljenja u Republici Hrvatskoj. Tako smo došli do toga da od jednog Faktografa sada imamo 21 Faktograf. Blago nama!

Ne znam postoji li neka osoba u Hrvatskoj koja je ikada rekla: "Ovo što čitam možda nije istina, zato ću pitati ljude koji o tome ništa ne znaju, ali rade za Vladu, da mi oni kažu je li to istina ili nije." Nitko u Hrvatskoj nije tražio fact checkere. To je zanimanje vjerojatno najmanje traženo od svih zanimanja u povijesti čovječanstva. Pa ipak, Vlada RH je zaključila da baš u njega treba uložiti milijune.

Možda najbolji primjer pokazuje nedavni "fact-checker" na temu klime u koji je Andrej Plenković uložio za početak 199.000 vaših eura, a ne prati ga gotovo nitko - čak ni novinari. Plenković je za urednika postavio bivšeg urednika Faktografa, vjerojatno da mu se zahvali za sve usluge koje mu je učinio tijekom 2020-2021., ali građane RH to ne zanima. I usprkos očitoj nezainteresiranosti javnosti, vlada ulaže još i još u iste ljude i iste stvari koje nikoga ne zanimaju. Moramo si postaviti pitanje - zašto?

Prije toga, mogli bismo postaviti još neka pitanja. Na primjer, zašto je ministrica kulture Nina Obuljen Kožinek premijeru toliko bitna? Na izborima je osvojila manje preferencijalnih glasova od Ave Karabatić. Ta bi žena teško mogla postati i predstavnica stanara u malo većoj zgradi, ali Plenković ju tvrdoglavo i čvrsto drži na poziciji gdje upravlja milijunima eura i preraspoređuje ih raznim lijevim i desnim političkim aktivistima. Kad se sastavljala nova vlada, Domovinski pokret je imao pik na njeno ministarstvo, ali Plenković je bio rezolutan - sve vam dam, kulturu ne dam. Moja pretpostavka je da Plenković to tako grčevito drži zato što želi sve te ljevičarske aktiviste, koji se financiraju preko Ministarstva kulture, na taj način držati na uzici i blizu svojoj nozi. Kad dođe kritično vrijeme, poput onoga kad je preko 50.000 ljudi izašlo na ulice i tražilo njegovu ostavku, dobro ti dođe imati sve te "novinare" na svojoj strani. Mudar je on.

Da se razumijemo, ta "platforma" koju je Vlada predstavila, ovakva kakva je sada, posve je bezopasna. Osim što služi za besmisleno razbacivanje novcem, nema druge štete. Nitko to neće ni pogledati, a kamoli da će ona nečemu ozbiljno služiti u praksi. Ali potencijalna opasnost ipak postoji. Kada jebivjetri iz Agencije za elektroničke medije (to su ljudi koji uporno sebi pokušavaju naći neku svrhu, ali im baš i ne ide) i jako ambiciozna, ali ne i baš inteligentna ministrica shvate da građani ne pridaju njihovom velebnom projektu ni najmanji jeb, morat će napraviti nešto da si vrate samopouzdanje i prikažu da ono što su napravili ima neki smisao pa će koristiti te "fact checkere" za davanje subvencija medijima i na taj način će moći k'o fol objektivno objasniti zašto su jednom (politički podobnom) mediju dali javni novac, a drugom (politički nepodobnom) nisu. Jednostavno, reći će - ove su ispravili "neovisni fact-checkeri". Iole inteligentan čovjek pitat će se kako fact checkeri mogu biti neovisni ako ovise o financiranju vlasti i to će opet znatno sniziti ionako već minimalno povjerenje građana u medije.

Postoji i još veća opasnost od daljnjeg uništavanja medijskih sloboda, a to je uništavanje slobode govora građana. Vlada bi, kada opet nađe neko opravdanje za "krizu", mogla iskoristiti svoju velebnu platformu neobrazovanih i nekultiviranih "provjerivača činjenica" da kažnjava građane koji ne budu poslušni. Nakon svega što smo prošli, to nije nimalo nevjerojatna opcija.

Na kraju moram se ponovno vratiti na početak i legendarnu izjavu druga Popovca: Svaki deseti u svijetu i skoro svaki treći fact-checker u Europi djeluje u Hrvatskoj! Budući da je čovjek toliko sretan zbog toga, usudit ću se da mu savjetujem kako da još više poveća njihov broj: ponudite im još više javnog novca. Nema na čemu, druže ravnatelju, uvijek sam na usluzi.