Luiz Inácio Lula da Silva u nedjelju je pobijedio u drugom krugu brazilskih predsjedničkih izbora s 51,8 posto glasova, oko 4,4 milijuna više od senatora Flávija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara. Lula u siječnju 2027. počinje četvrti mandat, u 81. godini.

Pobjeda je povijesna i zbog jednog drugog razloga. U prvom krugu Bolsonaro je vodio s 47 posto prema Lulinih 45, s prednošću od 2,2 milijuna glasova. Prvi put od kraja vojne diktature 1985. predsjednik je postao kandidat koji je u prvom krugu bio drugi.

Kontinent koji je skrenuo udesno

Lulina pobjeda ističe se jer se dogodila usred desnog vala koji je u protekle tri godine zahvatio gotovo cijelu Južnu Ameriku.

U Argentini je 2023. Javier Milei porazio peronistički kirchnerizam nakon godina inflacije koja je dosegnula tri znamenke. U Ekvadoru je pobijedio Daniel Noboa. U Boliviji je Rodrigo Paz okončao gotovo dva desetljeća vlasti MAS-a Eva Moralesa i Luisa Arcea, u zemlji koja je ostala bez deviza i goriva.

U Čileu je u prosincu 2025. José Antonio Kast pobijedio nasljednika ljevičara Gabriela Borica. U Peruu je pobijedila Keiko Fujimori. U Kolumbiji je u lipnju desničar Abelardo de la Espriella tijesno, s 49,7 prema 48,7 posto, pobijedio Ivána Cepedu, kandidata odlazećeg predsjednika Gustava Petra.

Gotovo svugdje gdje je ljevica vladala, izgubila je. Iznimke su dvije: Urugvaj, gdje je Yamandú Orsi u studenom 2024. vratio Široki front na vlast, i sada Brazil.

Zato je zanimljivo vidjeti razloge kako se Lula uspio oduprijeti tom valu.

Prvi razlog: Lula nije Maduro

Lijeve vlade koje su u regiji izgubile vlast nisu izgubile zato što su bile lijeve, nego zato što su bile neuspješne. Venezuela je pod Chávezom i Madurom od najbogatije zemlje Južne Amerike postala zemlja iz koje je pobjeglo gotovo osam milijuna ljudi, a izbori su prestali biti stvarni.

Argentinski kirchnerizam ostavio je zemlju s hiperinflacijom i siromaštvom iznad 40 posto. Bolivijski MAS potrošio je plinsko bogatstvo i ostavio prazne devizne pričuve. Petrova Kolumbija obilježena je kaotičnim reformama i sukobima s institucijama.

Lula je drugačiji tip ljevičara. U prvim mandatima, od 2003. do 2010., nije nacionalizirao gospodarstvo niti se sukobio s tržištima. Zadržao je makroekonomski okvir prethodnika Fernanda Henriquea Cardosa: neovisnu središnju banku, ciljanje inflacije i fiskalna pravila.

Socijalnu politiku vodio je ciljanim programima poput Bolsa Família, izravnih transfera siromašnim obiteljima uz uvjet da djeca idu u školu i na cijepljenje. Taj program i danas hvale ekonomisti različitih ideoloških usmjerenja kao jeftin i učinkovit.

Lula je socijaldemokrat koji ne pokušava ukinuti tržište, nego ga oporezuje i dijeli plodove.

Urugvaj potvrđuje isto pravilo. Široki front tamo je umjerena socijaldemokracija u zemlji s najjačim institucijama u regiji, bez kulta ličnosti i bez rata s tržištima.

Umjerena ljevica i dalje može pobijediti. Radikalna i neuspješna ne može.

Drugi razlog: protivnik

Flávio Bolsonaro bio je možda najslabiji kandidat kojeg je brazilska desnica mogla ponuditi.

Njegov otac Jair nalazi se u kućnom pritvoru zbog pokušaja državnog udara nakon poraza 2022. Flávio je obećao da će, ako pobijedi, tražiti amnestiju za oca. Izbore je, dakle, pretvorio u referendum o tome treba li predsjednik koji je pokušao poništiti izbore odgovarati pred zakonom.

Uz to, priznao je da je od bankara Daniela Vorcara, koji je pod istragom, primio oko 12 milijuna dolara za film o svom ocu, a protiv njega se vodi istraga zbog korupcije, pranja novca i utaje poreza.

Lula je kampanju vodio upravo na tome. Bolsonarizam je prikazao kao prijetnju demokraciji, a Flávija kao nasljednika obiteljske dinastije, ne kao kandidata.

Desnica koja je u Čileu, Argentini i Kolumbiji pobjeđivala porukom o sigurnosti, cijenama i reformama, u Brazilu je morala braniti čovjeka koji je pokušao srušiti ustavni poredak.

Treći razlog: Trump

Postoji i treći čimbenik, koji Lula duguje Washingtonu. Trumpova administracija uvela je visoke carine na brazilski izvoz, otvoreno kritizirajući progon Jaira Bolsonara, i proglasila brazilske narko-kartele stranim terorističkim organizacijama.

Analitičari smatraju da su ti potezi trebali Lulu prikazati kao slabog prema kriminalu. Flávio je s druge strane obećavao bolje trgovinske sporazume s Trumpovom administracijom, uključujući rijetke minerale.

Pritisak izvana pretvorio je izbore u pitanje suvereniteta, a Lula ga je iskoristio. "Ova zemlja neće pristati biti ničije dvorište", poručio je.

Isti učinak viđen je 2025. u Kanadi i Australiji, gdje su Trumpove prijetnje pomogle kandidatima koji su mu se suprotstavili. Okupljanje oko zastave djeluje i na južnoj hemisferi.

Što bi rekao klasični liberal

Lula zaslužuje priznanje za ono što nije učinio: nije razorio institucije, nije zatvorio medije, nije pokušao ostati na vlasti protiv volje birača i nije ekonomiju vodio u bankrot.

U regiji u kojoj su ljevičari poput Madura i Ortege postali diktatori, to nije malo.

Brazilske institucije zaslužuju priznanje i zbog nečeg drugog: bivši predsjednik koji je pokušao državni udar odgovara pred sudom. Malo je mladih demokracija koje bi to izvele.

Ali umjereno nije isto što i dobro. Lula je u kampanji posegnuo za istim alatima koje kritiziramo kod Vučića i drugih: program otpisa dugova malim poduzetnicima, besplatan javni prijevoz vikendom i prijedlog o ukidanju šestodnevnog radnog tjedna, sve uoči izbora.

Brazilski javni dug ostaje visok, a deficit trajan problem, zbog kojeg središnja banka drži jedne od najviših kamatnih stopa na svijetu, što guši ulaganja i poduzetništvo. Lula se opetovano sukobljavao sa središnjom bankom zbog visokih kamata, a pritom ne priznaje da su one dobrim dijelom posljedica državne potrošnje.

U vanjskoj politici Lula je godinama bio blag prema Maduru i dvosmislen prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, što je teško spojiti s njegovom kampanjom o obrani demokracije.

Argument druge strane

Lulini kritičari na desnici reći će da je pobijedio zahvaljujući državnom novcu podijeljenom uoči izbora i podršci Vrhovnog suda, čiji je jedan sudac na dan izbora produljio glasanje za dva sata, zbog čega bolsonaristi najavljuju pravne korake.

Reći će da je Brazil pod Lulom zemlja visokih poreza i visokih cijena, što su birači u kampanji i sami isticali, te da je prednost od 3,6 postotnih boda daleko od uvjerljivog mandata. Gotovo polovica Brazilaca glasala je za Bolsonara, unatoč svemu.

Lulini pristaše odgovorit će da je nezaposlenost niska, da je socijalnim programima smanjeno siromaštvo i da je Lula obranio demokraciju od ljudi koji su je 2022. pokušali srušiti.

Obje strane imaju dio istine. Pravi test bit će četvrti mandat: hoće li Lula zadržati umjerenost i fiskalnu disciplinu kad izbora više ne bude ili će trošiti kao da je kampanja trajna.

Lekcija

Lulina pobjeda nije dokaz da ljevica u Južnoj Americi ima budućnost. Dokaz je da umjerena ljevica, koja poštuje institucije i ne pokušava ukinuti tržište, može preživjeti čak i val koji je pomeo sve ostale, osobito kad joj je protivnik obiteljska dinastija s optužbom za državni udar.

Za desnicu u regiji lekcija je jednako važna. Pobjeđuje kad nudi rješenja za sigurnost, cijene i institucije. Gubi kad mora braniti one koji su pokušali srušiti demokraciju.