Peterson je postao borbeni pas desnice u političkom ringu. I to je svojevoljno izabrao.

Knjiga "12 pravila za život" popularnog psihologa, autora i aktivista Jordana B. Petersona, objavljena je i u Hrvatskoj. Nije trebalo dugo čekati da ga ovdašnja salonska ljevica napadne bacanjem bezveznih etiketa. Boris Postnikov na ljevičarskom portalu Bilten ga je već u naslovu optužio za klerofašizam, a u tekstu ga proziva zbog ultrakonzervatizma i nabacuje još neke etikete potkrijepljene apsolutno ničim.

Na takve očajničke napade nema smisla ni pisati neki opsežan odgovor kad svatko tko se želi informirati o Petersonovim stavovima lako može proguglati i na Youtubeu naći hrpu njegovih videa. Peterson je sebe opisao kao "klasičnog liberala i slobodnog mislioca". Iako bi se moglo diskutirati o tome je li ustvari to klasični ili konzervativni liberalizam, činjenica je da on nikada nije izjavio niti napisao nešto što bi prelazilo granice liberalne misli.

Snažno se zalaže za ravnopravnost, osobne slobode i protivi svakoj tiraniji, što znači da nemamo razloga da ga trpamo u košare u koje ni on sam smatra da ne spada. To namjerno lijepljenje etiketa ljudima nekih ideologija koje zapravo ne predstavljaju iznimno je bezobrazno, no sumnjam da se likovi poput Postnikova zbog toga stide. A trebali bi.

Peterson se proslavio svojom kritikom rodne ideologije ili politike identiteta, radikalnog trećeg vala feminizma koji ima težnju institucionalizirati pozitivnu diskriminaciju. Najveći uspjeh bio mu je gostovanje kod feminističke TV voditeljice Cathy Newman. Ali ako tražite takve stvari u njegovoj knjizi, nećete ih naći. Knjiga je najobičniji self-help usmjeren možda više prema muškarcima kojima nedostaje neka očinska briga da "dovedu život u red". Meni osobno totalno nezanimljivo, ali ako će nekome pomoći - super.

Ja nemam problem toliko s onime što Peterson propovijeda, u velikoj većini stvari ću se složiti s njim. On se specijalizirao za raskrinkavanje radikalne ljevice i to jako dobro radi. Ali dogodilo mu se otprilike isto što se lani dogodilo Liberalu.

Mi smo stvarno ovdje dosta pisali o ljevičarskim mitovima (između ostalog) i tim teorijama pozitivne diskriminacije, radikalnog trećeg vala feminizma te njihovim logičkim pogreškama. Kod nas uz takve stvari često idu i mitovi o Jugoslaviji i ljevičarskom Isusu Kristu Josipu Brozu Titu. Iskreno da vam kažem, raskrinkavanje njihovih budalaština je vrlo lagan i zabavan posao, nije neki problem dokazati koliko su u zabludi. Ali onda sam primijetio da je to privuklo masu ljudi na Liberal koji nisu liberalna publika, koje uopće ne zanima koncept osobnih sloboda niti ih zanimaju argumenti za stavove s kojima se možda ne slažu, već su isključivo tu da bodre "svog konja za utrku" ili svoga borbenog psa u ringu njihovog kulturološkog rata.

Oni su u kulturološkom ratu s ljevicom i trebaju svoje ratnike koji će se boriti za njihove ciljeve. Kad sam to shvatio, jako me to uzrujalo jer ne želim biti ničiji pas za borbu, a pogotovo onima čije vrijednosti prezirem iz dna duše. Njihov cilj nije sloboda, njihov je cilj tiranija isto kao i radikalnim ljevičarima, samo s druge strane.

Mogao sam prihvatiti igru i nastaviti rokati isključivo po ljevici, prikupljati mase od centra do krajnje desnice i ispunjavati njihove najniže strasti. Najlakši posao ikada! Ali nisam, zato što to ne želim. Umjesto toga, pišem o svakoj zabludi koja se pokušava proširiti u javnosti, bez obzira s koje strane ona dolazila, tako da su ovi "antikomunisti" brzo shvatili da Liberal nije baš ono što su oni mislili i to možete lako vidjeti čitajući komentare na našem Facebooku.

Siguran sam da je i Peterson to shvatio kod svoje publike jer njemu se dogodila ista stvar. Nije on glup čovjek, vidio je i znao je dobro kamo vodi specijalizacija za raskrinkavanje ljevice. Ali on nije učinio ništa konkretno po tom pitanju. Njegov je svojevoljni izbor, dakle, da postane borac desnice u kulturološkom ratu. Njegov je izbor da postane desničarski pas za borbu i stoga je pomalo licemjerno i od njega kad se ljuti ako ga netko prozove zbog toga. On je na tome dobro zaradio, on je uspješan biznismen, ali neka bude dosljedan pa to prizna, a ne da se konstantno pokušava distancirati od uloge koju je sam prihvatio.

Sad dolazimo do onog dijela iz naslova. U čemu Jordan Peterson griješi? Poput svih ostalih liberala koji vide opasnosti za slobodu u današnje vrijeme samo s jedne strane, i on se zapleo u istu zabludu. Kaže, desnica se "jasno ogradila od svojih radikala". Netočno. Desni radikalizam se uvija u mainstream i provlači kroz egidu "čuvanja kulture", a Jordan Peterson, kao osoba koja je po vlastitim riječima proučavala nacizam, trebao bi znati što to znači. Nije teško prevesti, zaista. Umjesto toga, lakše je zajahati taj val i pustiti da plovi, pa kud dovede...

Peterson je izabrao lakši put. Nije nikakav problem poniziti Cathy Newman, pa žena je očito zaslijepljena ideologijom i živi u nekom svijetu rata između muškaraca i žena. Praktički bilo koja, imalo razumna osoba, na isti način bi je "potukla" pred kamerom kao što je to Peterson učinio. Radikalna ljevica je stvarno najlakši trofej koji si bilo koji debatant danas može izabrati. Ali pazite sad ovo, ta radikalna ljevica nije nikakva opasnost za čovječanstvo današnjice. Upravo suprotno, predstavljanje radikalne ljevice kao nekakvu opasnost protiv koje treba izabrati "manje zlo" je nešto najopasnije što nam zapravo prijeti. Ako ne vjerujete meni, provjerite povijest 20. stoljeća.

Budući da to ne vidi, Peterson pravi kardinalnu pogrešku. Istu onu koju su radili liberali u prvoj polovini prošlog stoljeća. Među njima je bio i Ludwig von Mises. On je kritizirao fašizam 1920-ih zbog njegovih metoda obračunavanja s političkim protivnicima i zbog agresivne vanjske politike, ali je cijelo vrijeme smatrao da je fašizam, makar privremeno, puno bolje rješenje od alternative koja je tada prijetila. Ja volim Misesa i smatram ga najvećim misliocem u povijesti, ali nije bio savršen i u tome je gadno pogriješio. Tu je pogrešku skupo platio, poput mnogih drugih liberala, pa je početkom 1940-ih napravio veliko istraživanje o povijesti nacističke ideje.

Pročitajte "Svemoguću državu", ideja o superiornoj rasi nije nastala niotkud i nije se tek tako pojavio neki luđak i odjednom zaludio narod da krene u osvajanja i etnička čišćenja. O, ne! Ta je ideja postojala stotinu godina u njemačkoj filozofiji, mutirala je kroz vrijeme i samo čekala pravi trenutak kad će se društveno-ekonomske okolnosti poklopiti pa da može eruptirati: ekonomska kriza, nezadovoljan narod, utjecaj propagande, karizmatični vođa i prenapuhani strah od određene skupine koja "prijeti našoj..." (umetni: naciju, kulturu, domovinu, obitelj...bilo što). Sad u to ubacite i antikomunizam kao strah od jednog političkog radikalizma tako da neutraliziramo one "politički umjerene" i stvorena je dobitna kombinacija za diktaturu koja nema granica osim brutalne sile.

Ta ideja o superiornoj rasi nakon WW2 samo se pritajila. Mislilo se da je to njen kraj zauvijek, ali očito je danas da nije. Danas slušamo o ugroženoj "kulturi" i napadaju nas stotine lažnih vijesti koje bi trebale u nas utjerati strah od onih "drukčijih", nepoznatih; koji siluju, ubijaju, ne poštuju našu kulturu...itd.

Peterson to ne vidi, mnogi liberali danas to ne vide, jer da vide posvetili bi se malo više tom problemu koji je daleko opasniji od bilo kakvih rodova. S jedne strane, Peterson će se jako uvrijediti kad ga pogrešno svrstaju u desničare, konzervativce ili alt-right, ali s druge strane njegova kritika prema desnici nije ni približno toliko snažna i eksplicitna kao prema ljevici. A nije baš da radikalna desnica ne postoji, da ne uzima korijenje i da ne predstavlja nikakvu opasnost.

Čak je i Ben Shapiro, konzervativac s kojim se ja manje slažem nego s Petersonom, glasni kritičar desničarskih zabluda puno više od Petersona. Ben Shapiro je objasnio desničarima da politička nekorektnost nije ono što oni misle da jest. Kad Shapiro gostuje u TV emisiji s transrodnom ženom i odbije ju oslovljavati zamjenicom kojom ona želi, to je politički nekorektno. Ali kad Donald Trump na TV sučeljavanju novinarki kaže da izgleda "kao da joj krv curi odnekud", to NIJE politička nekorektnost nego obična nepristojnost i nekultura. Konzervativac Shapiro je glasni kritičar mnogih zabluda koje gaje slijepi Trumpovi sljedbenici i žalosno je da to on radi, a ne liberal Peterson.

Što se tiče samih Petersonovih stavova, tu mu se teško može bilo što prigovoriti. Možda je malo previše zabrijao na važnost obitelji. Obitelj danas svakako je glavni stup društva, ali to ne znači da treba biti zauvijek. Nekoć su ljudi živjeli u čoporima, plemenima, i tada je bilo nezamislivo ili čudno da se četvero ljudi izdvoji i živi zasebno. Danas više nitko s nostalgijom ne gleda na vremena kad se živjelo plemenski. Danas je brak i dalje stup društva, ali ima sve manje značajnu ulogu. Mislim da Peterson griješi kad za to okrivljuje nekakve ljevičarske zavjere, daje im prevelik značaj.

Što ako je to jednostavno rezultat liberalnog poretka i društveno-ekonomskog napretka civilizacije? Što ako ljudi prirodno idu ka individualizmu? Konzervativci i konzervativni liberali u tome vide veliku katastrofu, "razbijanje obitelji", ali to uopće ne mora biti katastrofa. Možda će se ljudi za 50 ili 100 godina sjećati braka kakav danas poznajemo kao relikta prošlosti, a možda će stup društva postati individua ili nešto drugo.

Kad priča o obitelji i potrebi da se očuvaju obiteljske vrijednosti u pravu je samo što se tiče trenutnog stanja. Obitelj danas je i dalje iznimno važna. Ali bez obzira kakve sentimente prema tome gajili, nitko ne može zaustaviti spontani napredak čovječanstva, a ja mislim da je po tom pitanju on na onoj strani koja to pokušava.

To su stvarno finese gdje bih mu mogao nešto prigovoriti u njegovim istupima. Nemam problem s njegovim stavovima i govorima, imam problem u onome što on ne govori. U onome što propušta reći, pogotovo kao netko tko je na sebe preuzeo ulogu vodećeg govornika u političkoj areni. Ovako, on predstavlja desnicu, a ja nisam niti želim biti dio tog tima.