Piše: Mario Nakić
22.7.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
22.7.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Teško još ikoga mogu iznenaditi nepredsjedničko ponašanje i ispadi Donalda Trumpa. On je našao savršenu nišu za svoju publiku i toga se drži, a njegova publika je takva da uživa u bullyingu svojih političkih neistomišljenika. Pripadnici manjina su im posebno omiljene žrtve. Nešto takvo, što mislim da bi trebalo šokirati svaku normalnu osobu, dogodilo se na nedavnom Trumpovom skupu u Sjevernoj Karolini.
Trump je izdvojio članicu Kongresa Ilhan Omar, prvu somalijsku Amerikanku u Kongresu i jednu od prvih članica Kongresa muslimanske vjeroispovijesti, i iznio nekoliko teških optužbi koje su, naravno, lažne. Na to je njegova publika počela vikati: "Send her back!" (u slobodnom prijevodu: "Neka se vrati otkud je došla"). Trump je kasnije novinarima rekao da mu se to nije svidjelo i da je zato brzo počeo pričati da ih prekine, ali ni to nije istina. Desetak sekundi je stajao i uživao u skandiranju.
Optužio ju je da podržava Al Kaidu, što nije istina. Omar je izjavila da je američka vanjska politika, odnosno vojni intervencionizam, kriva za rast terorizma. Optužio ju je da obezvrjeđuje žrtve napada 11.9.2001. u New Yorku. Ni to nije istina. Rekla je točno ovo: "Neki su ljudi napravili neke stvari i otad mi trpimo, gubimo osobne slobode", govoreći o problemima muslimana u Americi. Istu stvar ponavlja senator Rand Paul koji također tvrdi da je nakon 9/11 uveden niz restrikcija prema građanima, Vlada je dobila odriješene ruke za prisluškivanje telefonskih razgovora i uhićenja bez sudskog naloga i slično. Također, Trump je optužio Omar da je okrivila SAD za stanje u Venezueli, što opet nije istina. Omar je samo kritizirala SAD zbog uplitanja i tvrdila da će sankcije samo pogoršati situaciju, a ne pomoći stanovništvu Venezuele. Trump ju je također optužio i da je "radikalna socijalistica" iako se ona, za razliku od kolega Bernija Sandersa i A.O.C., nikada nije deklarirala kao demokratska socijalistica.
Dakle, Omar kritizira američku vanjsku politiku na gotovo isti način i s gotovo istim argumentima kao što to radi bivši kongresmen Ron Paul već duže od 10 godina, a dobar dio tih stavova dijelio je ili dijeli sadašnji senator Rand Paul. Oni su zbog toga također omraženi u Republikanskoj stranci i na Fox televiziji, ali nitko njima nije još rekao da se "vrate otkud su došli".
Trump se brani da to nije rasizam, da nema ničega lošega u tome. Kaže, ona se "stalno nešto žali, a došla je iz zemlje koja doslovno ne funkcionira". Kaže, "ako joj se tu ne sviđa, neka ode".
Potpuno istom retorikom služe se nacionalisti i u bilo kojoj drugoj zemlji. "Ona mrzi Ameriku", tvrde Trump i njegov proleterijat. Kad iste te izjave da Rand Paul, nitko ga neće optužiti da mrzi Ameriku.
To vam je kao kad u Hrvatskoj, ako kritizirate Vladu ili HDZ, onda vas optuže da mrzite Hrvatsku. Mene su nebrojeno puta optužili da mrzim Hrvatsku. A sad zamislite da je umjesto mene te tekstove napisao neki građanin Hrvatske srpskog porijekla. Prvo što bi im palo na pamet, bila bi rečenica: "Neka se vrati u Srbiju ako mu se tu ne sviđa".
Što u toj logici ne valja? Zapravo, sve. Oni polaze od pretpostavke da svi građani nemaju jednaka prava, već da oni koji su rođeni u toj zemlji, i još ako imaju "ispravnu" rasu, etničko porijeklo i možda još pokoju potrebnu karakteristiku, imaju veća prava od drugih. Samo oni mogu kritizirati državu i njenu politiku.
Ironija je da tako razmišljaju upravo oni koji se najviše kunu u Ustav i nekakve američke vrijednosti, a ne razumiju da svojim "neka se vrati otkud je došla" komentarom pljuju na američki Ustav i njegove vrijednosti. Oni su najveći protivnici Amerike i mrzitelji njenih vrijednosti i sloboda, a ne Somalijka u Kongresu. Bez obzira što se ne slažem s mnogim njenim stavovima, pa ni u potpunosti s takvim pogledom na američku vanjsku politiku, "neka se vrati otkud je došla" ne može biti civilizirani odgovor.
Što se krije iza takvog razmišljanja? Zloba i strah. Zloba zato što ljudi na taj način iskazuju svoju mržnju prema drugačijima od sebe, a u ovom slučaju mislim da je glavno gorivo religija.
Možda su neki, koji pažljivije prate Liberal i način kako tretiram komentatore na našoj Facebook stranici, mogli primijetiti da nemam iste kriterije prema ekstremnim desničarima i prema ekstremnim ljevičarima. To je točno, zato što ih ne smatram jednako opasnima. Ljevičari u većini slučajeva nisu zli ljudi, neke od njih vodi zavist i pohlepa, ali takve se lako otkrije. Većina nije zavidna ni ohola, već iskreno vjeruju da država može nekako smanjiti siromaštvo i pomoći poboljšanju materijalnog stanja ljudi. Takav stav proizlazi iz neznanja, iz nerazumijevanja osnova ekonomije i funkcioniranja tržišta, a ne iz zločestoće.
Ali ekstremna desnica je potpuno druga razina. Oni nisu takvi zato što ne razumiju osnove ljudskih prava, već iz puke i najobičnije zlobe. Osoba koja želi prava i slobodu za sebe, ali je spremna uskratiti ista prava i slobode drugoj osobi samo zato što je po nekoj karakteristici drukčija od većine, to je najobičniji bully. Kad vidim Trumpa s takvim izjavama i kad čujem njegovu publiku kako kliče, pred očima vidim djecu u razredu gdje jednoga, koji je po nečemu drugačiji od drugih, najveći učenik ismijava i pljuje, a ostali plješću i umiru od smijeha. To vam je Trump i njegov proleterijat.
Drugi pogon iza takvog ponašanja je strah. Ti se ljudi boje za svoje privilegije, koje po zakonu više ne postoje, ali ih u društvu žele zadržati. Nepisani kod da postoje stvari koje "starosjedioci" imaju pravo raditi i govoriti, a "došljaci" nemaju, posljednje je utočište za ljude koji su u strahu od konkurencije. Boje se da će ih ljudi poput Omar prestići u svemu, da će biti bolji od njih. Ovo je njihova posljednja linija obrane: "Mala, otkud ti pravo da tako pričaš o Americi? Došla si iz vukojebine, ima da budeš sretna što si u najbogatijoj zemlji svijeta. Budi sretna ili šuti". Oni tako razmišljaju. Zahvaljujući Trumpu, sada otvoreno to i govore. I misle da je to normalno.
Kad kažem da je Trump najveća prijetnja liberalnom poretku u svijetu, ne mislim na politike koje njegova administracija provodi. One nisu uvijek loše, a i one loše nisu katastrofa. To je zato što on nema moć da provodi sve što bi htio. Nije prijetnja niti zbog njegovog ponašanja. On je najobičnija sirovina kakvih ima masu u svakoj zemlji. Problem je njegova karizma, on je u stanju privući tolike mase ljudi koje ga slijepo slijede i tako nastaje kult temeljen na zlobi. Sve što je loše i zločesto, postaje odjednom poželjno i pozitivno. Taj kult se proširio po cijelom svijetu i razbacao svoje klice u mnogim drugim zemljama. Može li iz toga izaći bilo što dobro? Bojim se da ne.