Francuska revolucija (1789-1799) jedan je od najvažnijih događaja u svjetskoj povijesti. 14. srpnja 1789. godine, pad Bastille označio je i službeno kraj monarhije te će ubrzo biti proglašena republika, a taj će trend slijediti i mnogi drugi narodi.

Malo je poznato da je jedan od glavnih uzroka revolucije bilo oporezivanje. Iscrpljena sedmogodišnjim ratom, francuska je vlada povisujući poreze pokušala poboljšati svoje financijsko stanje i to je izazvalo još veće negodovanje prema kralju. Francuska revolucija je bila napredak u smislu jednakosti (ukinut je feudalizam, proglašena republika) te parlamentarne demokracije, ali je ona kratko trajala. U tom "zlatnom" vremenu nastali su izrazi "ljevica i desnica" budući da su na lijevoj strani parlamenta sjedili pobornici republike, a na desnoj pobornici monarhije.

Uspostavljanje republike i vladavine prava koje bi trebalo tretirati sve jednako bilo je početak demokratskih promjena u svijetu. Nakon preuzimanja vlasti narod je počeo otimati imovinu dotadašnje aristokracije i crkve te je ona dijeljena onima koji su prije revolucije bili niži sloj društva. Zbog velike ponude zemljišta, jer mnogima nije trebalo zemljište koje su dobili, došlo je do inflacije, a onda je nova vlada uspostavila strogu kontrolu nad cijenama što je dovelo do novih problema. Država je počela otimati urod od vlastitih seljaka.

Mjesec dana nakon pada Bastille donesena je Deklaracija prava muškaraca i građana te je potpuno ukinut feudalizam kao i sva stara pravila. Deklaracija je po uzoru na Deklaraciju o neovisnosti SAD-a, a jedan od autora je Thomas Jefferson. Međutim, nova francuska vlada počela se ponašati suprotno svemu za što se u početku zalagala i kršiti temeljna prava građana. Nakon 1792. godine i proglašenja republike započela je tzv. "Vladavina terora", i to od strane onih koji su se prvotno borili za demokraciju i vladavinu prava. Počeli su proganjati sve svoje neistomišljenike, pa čak i mnoge svoje dojučerašnje drugove revolucionare, i osuđivati ih na smrt zbog veleizdaje. Prema nekim procjenama u tom je "teroru" pobijeno i do 40.000 građana.

Među njima bila je Olympe de Gouges, rana francuska feministica i politička aktivistica koja se do smrti dostojanstveno borila za ljudska prava.

Olympe je bila dramaturginja čija je karijera počela u ranim 1780-im. Kako su tenzije rasle, ona se politički aktivirala. Snažno se zalagala za bolji tretman prema robovima u francuskim kolonijama te je pisala političke pamflete. Sudjelovala je u revoluciji kao jedna od glasnijih autorica, ali nije željela ukidanje monarhije, već samo feudalizma i kolonija. Inspirirana engleskom autoricom Mary Wollstonecraft i njenim djelom "Obrana prava žene", Olympe piše "Deklaraciju o neovisnosti žena i građanki" kao feministički odgovor na francusku Deklaraciju o neovisnosti muškaraca. U tom je trenutku već postala ozbiljna prijetnja novom establišmentu na vlasti.

Ona je ozbiljno vjerovala u dobre namjere revolucije i da će moći nesmetano objavljivati svoja mišljenja. Kad je krenula "Vladavina terora", kritizirala je masovna smaknuća. I ona se suprotstavila novoj vlasti pišući pamflete za povratak monarhije. Predlagala je veliki referendum na kojem bi se građani i građanke mogli odlučiti jesu li za federalnu decentraliziranu vladu, republiku ili monarhiju. Konačno je 1793. uhićena i proglašena krivom zbog veleizdaje te je ubijena giljotinom javno, pred cijelim Parizom. Jedan nepoznati kroničar iz Pariza, koji je bilježio sve događaje, o njenom je smaknuću napisao sljedeće:

"Jučer, u sedam sati navečer, iznimno neobična osoba po imenu Olympe de Gouges, poznata kao 'Žena od slova', odvedena je na skele dok se cijeli Pariz divio njezinoj ljepoti. Ona se približila stratištu s mirnim i spokojnim izrazom na licu natjeravši giljotinsku furiju, koja ju je odvela na ovo mjesto mučenja, da prizna kako takva hrabrost i ljepota nisu bili viđeni nikad prije... Ta se žena...bacila u revoluciju, svoje tijelo i dušu. No, brzo shvaćajući koliko je sustav odvojen od jakobinaca, odlučila se vratiti nazad. Pokušala je razotkriti zločince kroz književno stvaralaštvo koje je tiskala i objavljivala. Nikada joj nisu oprostili, a ona je svoju naivnost platila glavom."