Na prosvjedu učitelja bilo je mnogo zanimljivih poruka. Neke od njih su duhovite i vrijedne pohvale (meni najbolja: "Podignite koeficijent ili kuhamo meth"). Neke, međutim, podsjećaju da je u školstvu puno ljudi koji ne bi trebali raditi taj posao.

Jedna gospođa je tako nosila transparent s natpisom "Neka jedu kolače". Uz taj natpis je fotografija premijera Andreja Plenkovića kojemu je dodana kosa francuske kraljice Antoinette. Taj je transparent potpuno promašen jer se poziva na lažan povijesni događaj, odnosno na nešto što je znanost odbacila kao izmišljotinu i mit.

Izreka "Neka jedu kolače" masovno se pripisuje Marie Antoinette, posljednjoj francuskoj kraljici prije Francuske revolucije. Prema legendi, to je bila njena reakcija kad je saznala da seljaci uslijed nestašice kruha umiru od gladi, a obično služi kao opis bahatosti i izostanka empatije kod kraljevskih obitelji, monarha i aristokracije u odnosu na potlačenu klasu. U tom smislu, ovo bi bila možda i dobra usporedba s Plenkovićevim odnosom prema štrajkašima, samo da u toj priči o Antoinette i kolačima ima imalo istine. Ali, nema. Priča je potpuno izmišljena.

Naime, povjesničari nisu pronašli nijedan dokaz da je kraljica Antoinette ikada to izjavila ili da je izjavila išta slično što bi pokazalo njenu bezdušnost prema siromašnima. Istina, ona je voljela luksuz, živjela je raskošno i još tijekom monarhije je bila optužena za pronevjeru kraljevskog nakita, ali njena pisma rodbini u Austriji koje je slala tijekom nestašica kruha ukazuju sasvim suprotno od mita o kolačima - da je itekako brinula za zdravlje i živote seljaka. Ovako je pisala:

"Sasvim je jasno da ljudi, koji nas tako dobro tretiraju usprkos vlastitoj nesreći, zaslužuju da se potrudimo više no ikada da budu sretniji. Čini mi se da kralj to razumije."

Tijekom Francuske revolucije Antoinette je osuđena na smrt giljotinom zbog veleizdaje i drugih djela koje su joj revolucionari stavljali na teret, ali zanimljivo je da iz tog vremena nema nijednog zapisa koji bi dokazao su je njeni protivnici optuživali za bešćutnost prema seljacima i tu izjavu o kolačima. U ksenofobnom društvu krivili su je zbog austrijskog porijekla i da je pomagala neprijateljima u Austriji. Za katastrofalnu ekonomsku situaciju koja je prethodila revoluciji sva je krivnja prebačena na njena leđa iako je ona pokušala provesti reforme, ali tadašnja francuska aristokracija se nije htjela odreći svojih privilegija pa su ti napori propali.

Otkud onda izjava "Neka jedu kolače"? Izvučena je iz zapisa francuskog filozofa Jean-Jacquesa Rousseaua. U šestoj knjizi Les Confessions on je napisao da je te riječi izrekla "velika princeza". Skoro stotinu godina nakon njene smrti neki su književnici i novinari u Francuskoj protumačili da je govorio o Antoinette. Russeau je dovršio Les Confessions 1769. godine, u to je vrijeme Antoinette zaista bila princeza. Međutim, ona je tada imala samo 14 godina, nije uopće bila u Francuskoj nego Austriji te nije još imala nikakve veze s Francuskom i njenim socijalnim problemima. Mnogi danas smatraju da je ta "velika princeza" plod Rousseuove mašte budući da Les Confessions sadrži dosta fikcije.

Marie Antoinette je pogubljena 1793. godine javno, pred prepunim Trgom revolucije, a njene posljednje riječi bile su: "Oprostite, gospodine, nije bilo namjerno" nakon što je slučajno nagazila na cipelu svoga egzekutora.

Olympe de Gouges, rana francuska feministica i revolucionarka, također je osuđena i pogubljena jer je u političkim pamfletima kritizirala odnos nove vlasti prema kraljici.