Ivana Kekin, saborska zastupnica stranke Možemo, često je tema na ovom portalu, najčešće kao osoba koja iznosi nebuloze i etatističke zahtjeve prema državi i svima nama. Zato bi ovo moglo biti iznenađenje, ali Kekin je danas objavila nešto što ima smisla.

U videu na njenom Facebook profilu Kekin ukazuje na dvostruke standarde predloženih izmjena Zakona o obrani, u usporedbi s pravilima kod priziva savjesti liječnika u javnoj bolnici.

"Kada imate priziv savjesti kao liječnik, onda to otprilike znači da se ujutro potpišete na neki papir i kažete da imate priziv savjesti i vi ne morate obavljati određenu zdravstvenu skrb - hoćete prekid trudnoće, hoćete medicinski potpomognutu oplodnju, vi ste rekli da imate priziv savjesti, to je to.

A sad pogledajmo kako će se tretirati one koji će se iz moralnih ili vjerskih razloga prizivati na savjest u vojsci. Njihova savjest, za razliku od liječničke, neće se moći samo potpisati nego temeljito ispitati. Utvrdit će se je li njihova savjest dovoljno uvjerljiva i o tome će odlučivati povjerenstvo. Ako vas povjerenstvo ipak posluša i kaže da možete imati priziv savjesti, onda ćete služiti dulje, bit ćete značajno slabije plaćeni (razlika je 1.100 i 100 eura mjesečno) i uz to, bit ćete diskriminirani na tržištu rada. Kad jednog dana to završi, vi se želite zaposliti u državnoj službi, onaj koji nije imao priziv savjesti u ovom slučaju je privilegiran.

U zdravstvu, vidjeli smo, privilegirani su oni s prizivom savjesti jer manje rade za iste novce. Dakle, u zdravstvu s prizivom savjesti imaš prednosti, a u vojsci s prizivom savjesti gubiš prava. Dvostruki standard, ista država! I jedna grupa, koja je uvijek sustavno diskriminirana, a to su žene", rekla je Kekin.

Moglo bi joj se prigovoriti da uspoređuje kruške i jabuke, odnosno dvije totalno različite stvari, ali bez obzira na to, ukazala je na neke pogreške u sustavu koje bi u oba slučaja trebale biti drukčije ili poboljšane.

Vojni rok se uvodi s ciljem da ga svi ili bar skoro svi odsluže. Mislim da su radi toga tolike komplikacije s prizivom savjesti jer bi se inače mnogi, a možda i većina, vadili na to. Razumno je da civilno služenje vojnog roka bude malo dulje od vojnog. Razumno je stoga i da bude slabije plaćeno. Ali Kekin je u pravu kad ukazuje na diskriminaciju kod kasnijeg zapošljavanja u državnoj službi. To treba ukloniti iz zakona.

Što se tiče liječničke savjesti, kod toga bih se posve složio s njom jer nije u redu da imate dva liječnika u bolnici, koji rade isti posao, a jedan od njih ispunjava sve zadaće dok drugi samo dio. OK, može, ali ne smiju biti jednako plaćeni. Kao što je Kekin kasnije predložila, liječnik bez priziva savjesti trebao bi primati dodatak ili bi oni bez priziva savjesti trebali imati prednost pri zapošljavanju. Pritom se, naravno, govori o javnim bolnicama.

Tako bi se riješila nepravda između liječnika, sigurno bi se drastično smanjio broj ginekologa koji se prizivaju na savjest i skrb bi ženama bila značajno dostupnija.

Dakle, dvije različite i ne baš usporedive stvari, ali svejedno su joj argumenti korisni i trebalo bi o tome ozbiljno razmisliti.