Ivana Kekin, kandidat_kinja stranke Možemo za predsjednika/cu RH, iskoristio/la je nedavnu obiteljsku tragediju i zločin da bi pokušao/la prikupiti pokoji poen u predizbornoj kampanji. Prenosim od Hine i Indexa:

Podsjetivši na nedavni slučaj u kojem je muškarac ubio svoju partnericu te potom počinio suicid, Kekin je upozorila da je to 18. žena ubijena u ovoj godini i 12. koju je ubio partner, bivši partner ili bliska osoba dok istodobno nijedna muška osoba nije ubijena od strane partnerice, partnera ili bliske osobe.

Smatra da bilo kojem od tih 12 muškaraca nije bilo prvi puta u životu da je počinio nasilje te ustvrdila da se to moglo prepoznati prije.

Osim što je bizarno što netko ovako uspoređuje ubojstva kao da je riječ o nogometnoj utakmici između muškaraca i žena, nemoguće je ne primijetiti nedosljednost kod Ivane Kekin, ali i mnogih drugih lijevih aktera na našoj političkoj i medijskoj sceni.

Naime, Kekin je ranije ove godine u intervjuu za Hinu, gdje je predstavljen_a kao doktorica i psihologinja, tvrdio/la da je rodni identitet stvar izbora i da se može razlikovati od spola s kojim smo rođeni.

U tom intervjuu Kekin tvrdi da su transrodne osobe izložene patnji zbog rodnog identiteta i rodne uloge koja im je dodijeljena na temelju spola pri rođenju:

"Ta im neusklađenost često značajno otežava socijalno funkcioniranje i povezana je s klinički značajnom razinom patnje. Transrodne osobe imaju izražen osjećaj manjinskog stresa te posljedično veću stopu depresije i suicida. U tom pogledu posebno su osjetljive mlade osobe koje zbog nerazumijevanja okoline često trpe i vršnjačko nasilje."

Znajući sve ovo i ako prihvatimo tezu ljevice da je rodni identitet stvar izbora, moramo postaviti logično pitanje: kako je gospođa (ili gospodin) Ivana Kekin znao/la kojeg su rodnog identiteta žrtve ubojstava, a kojeg počinitelji?

Prema članku na stranicama Zagreb Pridea, rodni identitet može biti fluidan, što znači da se osoba jedan dan može identificirati kao muškarac, a drugi dan kao žena i obratno. Otkud Kekin informacija da su se žrtve ubojstava baš toga dana osjećale kao žene, a počinitelji kao muškarci? Je li ih pitala?

Ili je jednostavno odbacila sve što je ranije tvrdila, vlastitu ideologiju, samo da može izvući zaključak koji joj sada odgovara.

Vidite, ova nedosljednost ljevice je nužna. Kad bi netko odlučio biti 100% dosljedni ljevičar i gledati na to da mu zaključci budu sukladni prethodnima, poludio bi. Nemoguće je prihvatiti ideju da ima X rodova, da je rod stvar čovjekovog izbora i da se može mijenjati kad god se sjetiš, i onda nakon toga trubiti o nekakvoj rodnoj neravnopravnosti ili nepravdi prema ženama.

Jer ako možemo promijeniti rod kad poželimo i ako su žene potlačeni rod, onda žena uopće ne bi bilo. Svaka osoba bi se identificirala kao muškarac ili neki treći rod, samo da ne bude diskriminirana i potlačena.

Očito je, dakle, da nešto od toga jednostavno ne drži vodu. Očito je da lijeva ideologija pati od logičkih nedostataka i da je neodrživa u bilo kojoj ozbiljnoj raspravi.

Kad bi novinari htjeli biti kritični prema Kekin kao što su kritični prema ostalim kandidatima, pitali bi ju koliko ima rodova i kako definira ženu. Jamčim da bi se posve izgubila.

Ljevica je sebe sama dovela u ovako nezgodnu situaciju. Moderni feminizam je potpuno odbacio svaki kontakt s razumom pa su sada sami sebi kreirali skup ideja koje su međusobno u oštroj suprotnosti.

Frederic Bastiat, francuski ekonomist i političar iz 19. stoljeća je, govoreći o jednoj drugoj temi, napisao nešto što se jednako može primijeniti i na današnju ljevicu:

"Tome se ne trebamo čuditi. Kad krenu krivim putem, ljudi su uvijek nedosljedni, inače bi ljudska rasa bila uništena. Pogrešno načelo nije nikad dovedeno niti će ikad biti dovedeno do logičnog zaključka. Rekao sam već da je nedosljednost granica apsurda. Mogao bih dodati da je ona ujedno i dokaz apsurda."