Već smo pisali o problemu da uredništvo Faktografa, portala kojem je geslo "samo činjenice", ne razlikuje činjenicu od hipoteze. Prilikom pokušaja dokazivanja zašto je neki medij objavio nešto "krivo", kako bi ga mogli ušutkati i cenzurirati, Faktograf često postavlja hipotezu. To nije provjera istinitosti činjenične tvrdnje, to je rasprava.

Razlika između činjenice i hipoteze nije jedino što muči novinare portala koji je izdašno financiran javnim novcem hrvatske države i EU upravo zato što se lažno predstavljaju kao objektivni i nepristrani provjerivači činjenica. Oni ne znaju ni razliku između činjenične tvrdnje i vrijednosnog suda.

Pokazali su to tijekom provjeravanja istinitosti tvrdnji kandidata za predsjednika RH koje je Faktograf provodio tijekom HRT-ova predizbornog sučeljavanja. Kad je Miro Bulj, kandidat Mosta, rekao da on "nije htio poštivati fašističke korona mjere", Faktograf ga je ispravio ovako:

"Točno je da nije htio poštivati mjere, ali one nisu fašističke."



Sad razmislite o tome što je u Buljevoj izjavi činjenična tvrdnja, a što vrijednosni sud. Činjenična tvrdnja je izjava kojoj se objektivno i nepobitno može provjeriti istinitost. Vrijednosni sud je nečije mišljenje ili vrijednost koju netko daje nekoj osobi, događaju ili stvari. Vrijednosni sud je podložan kritici i raspravi, ali nije podložan provjeri istinitosti jer nema objektivnog načina na koji bismo mogli provjeriti je li nečije mišljenje ili vrednovanje nekoga ili nečega istinito ili lažno.

Dio Buljeve izjave u kojoj tvrdi da "nije htio poštovati" mjere je činjenična tvrdnja jer se može provjeriti. Je li Bulj poštovao korona mjere? Kao javni dužnosnik, gradonačelnik, donosio je odluke koje nisu u skladu s tim mjerama, tako da iz toga možemo zaključiti da Miro Bulj, gradonačelnik Sinja, nije poštovao mjere i da je taj dio njegove izjave činjenično točan.

Ali drugom dijelu njegove izjave, u kojem on opisuje korona mjere kao fašističke, nije moguće provjeriti istinitost jer to nije činjenična tvrdnja. To je njegov vrijednosni sud.

Fašizam je politički pokret i društveno-političko uređenje koje je uvedeno 1920-ih u Italiji, a kasnije je bilo barem djelomičnih implementacija i u mnogim drugim zemljama. Njegovi začetnici opisali su temeljne karakteristike fašizma u eseju "Doktrina fašizma". Ali danas, fašizam se, pogotovo u Hrvatskoj, koristi kao izraz neslaganja s određenom politikom.

Za to su zaslužni ljevičari koji su, zbog činjenice da je fašizam fizički progonio prvenstveno socijaliste, nakon Drugog svjetskog rata učinili sve da riječ fašizam dobije novo značenje kao pojam za ultimativno zlo i sve najgore. Takva definicija fašizma je danas općeprihvaćena među narodom i, što je baš ironično, desni populisti ju sada koriste češće od drugih.

Je li nešto "fašističko" ili ne, ovisi o govorniku. Za nekoga su korona mjere bile fašističke jer im se nije svidjelo što ih vlast prisiljava na nošenje maski, zatvaranje u domove, što im je vlast zabranila izlaske, druženja i slično. Za nekoga drugoga, poput uredništva Faktografa, nisu bile fašističke nego lijepe i dobre jer im je posao zbog njih bujao i bolje su zarađivali.

Argumentacija urednice Faktografa da korona mjere nisu bile "fašističke" zato što su se neke druge (ili slične) mjere također koristile kod izbijanja drugih pandemija u povijesti jednostavno je smiješna i ne drži vodu.

Prvo, ako su se mjere poduzimale i kod neke druge pandemije u povijesti, ne znači da su trebale i kod ove. Na primjer, WHO je proglasio pandemiju svinjske gripe 2009. godine pa tada nismo morali nositi maske, nije bilo lockdowna i ništa slično. Zapravo, ne postoji slučaj u povijesti kad su države reagirale na ovakav način kao u slučaju novinarske gripe.

Drugo, čak i da je bilo takvih reakcija vlasti na pandemiju ikad prije (a nije), to ne bi značilo da su reakcije na novinarsku gripu opravdane jer prvo treba dokazati da je novinarska gripa barem jednako opasna kao prethodne pandemije, a onda i da upravo te mjere uspješno suzbijaju virus.

I konačno, čak i da su prva dva uvjeta ispunjena (a nisu), to i dalje ne bi bio nikakav dokaz da korona mjere nisu bile "fašističke" iz prostog razloga što se epitet "fašističko" koristi kao vrijednosni sud odnosno subjektivno mišljenje o nekom događaju ili politici.

To je, dakle, potpuno stvar perspektive i ovisi o subjektivnom osjećaju svakog pojedinca pa se takve izjave ne mogu objektivno i nepristrano fact-checkati.

O tome jesu li korona mjere bile fašističke ili ne, možemo raspravljati. Takva izjava je, dakako, podložna svakoj vrsti kritike. Međutim, Faktograf je išao raditi fact-checking, čime je njegova urednica Sanja Despot još jednom pokazala da nema pojma o vlastitom poslu.

Sama ideja da medij, plaćen od vlasti, ide ušutkati oporbene političare koji procjenjuju rezultate određenih politika samo još jednom dokazuje da je uredništvo Faktografa čvrsto predano čuvanju jednoumlja i borbi protiv demokracije. Jer ako oporbeni političari ne smiju kritizirati javne politike, onda nema demokracije.

Za one koji možda nisu shvatili razliku između činjenične tvrdnje i vrijednosnog suda te zašto je ona bitna, pokazat ću vam to još jednim primjerom.

Činjenična tvrdnja bi bila, recimo, ovo: "Jučer je u Hrvatskoj najviša izmjerena temperatura bila 15 stupnjeva". Takvu tvrdnju možemo provjeriti i objektivno ocijeniti njenu istinitost. Međutim, ako kažemo: "Jučer je bio lijep dan", to nije činjenična tvrdnja nego vrijednosni sud. Možemo o tome raspravljati, netko može reći "Pa nije bilo baš lijepo, mi smo zapeli u snijegu". Netko može kritizirati osobu koja je to izjavila pa reći "Kako možete tvrditi da je bio lijep dan kad su ljudi tamo zaglavili u snijegu?". Ali ne može se objektivno reći "Ta je tvrdnja točna" ili "Ta tvrdnja nije točna".

S tuđim vrijednosnim sudom možemo se slagati ili ne slagati, ali ne možemo ga fact-checkati. Nadam se da je sada svima jasno. Faktograf tu grešku, inače, jako često radi. Neću ulaziti u to rade li to zbog neznanja ili namjerno (u oba slučaja je jako loše), ali imajte to na umu. Samo svjesno, pismeno i dobro informirano građanstvo može biti jamstvo demokracije u uvjetima kad ne samo političari na vlasti, nego i novinari koje ta vlast financira javnim novcem, svjesno ili nesvjesno obmanjuju birače.