Liberal.hr
Liberal.hr
Mladi u SAD-u žele socijalizam, planiraju vlastito poduzeće i preferiraju slobodno poduzetništvo

Mladi u SAD-u žele socijalizam, planiraju vlastito poduzeće i preferiraju slobodno poduzetništvo

Piše: Mario Nakić
Foto: Matt Johnson/Wikipedia
18.11.2026.
Mladi u SAD-u žele socijalizam, planiraju vlastito poduzeće i preferiraju slobodno poduzetništvo

Mladi u SAD-u žele socijalizam, planiraju vlastito poduzeće i preferiraju slobodno poduzetništvo

Piše: Mario Nakić
Foto: Matt Johnson/Wikipedia
18.11.2026.

Prema anketi CNBC-a i istraživačke tvrtke Generation Lab, 46 posto Amerikanaca u dobi od 18 do 34 godine ima pozitivan stav o demokratskom socijalizmu, a samo 23 posto negativan. To je zapravo vijest iz kolovoza, ali jugoslavenski portali ih ponavljaju svakih par mjeseci. Iz toga će čitatelji vrlo lako izvući zaključak da mladi Amerikanci žele Jugoslaviju ili neki sličan model državnog vlasništva nad sredstvima proizvodnje, što nije točno.

Ankete iz SAD-a u zadnje vrijeme doista pokazuju da tamošnji mladi preferiraju riječ socijalizam. Gallup je u kolovozu izmjerio da 57 posto iste dobne skupine pozitivno gleda na socijalizam, a samo 43 posto na kapitalizam.

U istoj CNBC-ovoj anketi trećina ispitanika rekla je da je u posljednjih mjesec dana barem jednom koristila platforme poput Kalshija ili Polymarketa, tržišta na kojima se kupuju i prodaju ugovori o budućim događajima. To je zanimljiv par podataka. Generacija koja "voli socijalizam" kladi se na ishode izbora na jednom od najslobodnijih tržišta koja je internet stvorio.

Stvar je u tome da većina mladih Amerikanaca pod socijalizmom ne misli ono što socijalizam jest. Misle na besplatno zdravstvo, besplatno školovanje i jeftiniji stan. Kad bi ih se pitalo žele li da država kontrolira njihov rad, ulaganja i poduzetništvo, većina bi rekla ne. Ali u tome je i zamka.

Riječ koja je izgubila značenje

Klasična definicija socijalizma je jasna: sredstva za proizvodnju u društvenom vlasništvu, a gospodarstvo pod kontrolom države. Većina Amerikanaca to ne zna ili pod tom riječju misli nešto drugo.

Anketa Hill-HarrisX pokazala je da samo 20 posto registriranih birača socijalizam povezuje s državnim vlasništvom nad dijelom (13 %) ili cijelim (7 %) gospodarstvom. Zaklada za žrtve komunizma u anketi s YouGovom utvrdila je da 66 posto Amerikanaca ne zna točno definirati socijalizam. Njih 31 posto vjeruje da socijalizam znači slobodna tržišna ekonomija s privatnim vlasništvom.

Anketa Cato/YouGov iz 2025., po kojoj 62 posto Amerikanaca mlađih od 30 godina pozitivno gleda na socijalizam, socijalizam uopće nije definirala. Značenje riječi prepustila je ispitivaču.

Kad mladi zamisle socijalizam, zamisle Skandinaviju, a ne Venezuelu. Ali Danska i Švedska nisu socijalističke zemlje. To su tržišne ekonomije s visokim porezima i širokom socijalnom državom, a po regulatornom i trgovačkom okviru često su slobodnije od SAD-a.

Zato je pitanje "volite li socijalizam?" u biti pitanje "biste li htjeli nešto besplatno?". Odgovor je predvidljiv.

Socijalisti koji žele imati vlastitu firmu

Kad se mlade Amerikance ne pita o etiketama nego o vlastitom životu, slika se okreće.

Prema istraživanju Wells Fargoa ove godine, 69 posto generacije Z smatra da je dio američkog sna imati vlastito poduzeće, a 74 posto onih koji nemaju svoje poduzeće planiraju ga jednom otvoriti. Prema istoj anketi 80 posto generacije Z vjeruje da bi im vlastita firma dala kontrolu nad vlastitom sudbinom.

Anketa Intuita ove godine pokazuje da 43 posto generacije Z planira ove godine pokrenuti posao, veći udio nego u bilo kojoj drugoj dobnoj skupini.

Gusto 2026. - generacija Z je 2025. prvi put pokrenula više poduzeća od generacije baby boomera. Prema drugoj anketi, oko dvije trećine mlađih od 35 godina više vjeruje sebi nego državi.

Gallup je u istoj anketi u kojoj je izmjerio rekordnu popularnost socijalizma među mladim Amerikancima izmjerio i nešto što se rjeđe citira: 95 posto Amerikanaca pozitivno gleda na malo poduzetništvo, a 77 posto na slobodno poduzetništvo. Socijalizam s 43 posto je ispred velikih korporacija, ali daleko iza slobodnog poduzetništva.

Drugim riječima, mladi ne odbacuju tržište. Odbacuju riječ "kapitalizam" i ono s čime je povezuju: korporacije, banke, milijardere. Slobodu koju tržišna ekonomija podrazumijeva, slobodu da otvore firmu, ulože novac ili se klade na izbore, žele zadržati.

Što mladi zapravo traže

Ankete rijetko pitaju izravno želi li netko da država upravlja njegovim radom, ulaganjima i poduzetništvom. Ali kad se pitanja približe stvarnom životu, pokazuje se da socijalizam za mlade nije program nego izraz nezadovoljstva.

Problem je cijena života. U CNBC-ovoj anketi gotovo 80 posto mladih negativno ocjenjuje američko gospodarstvo. Kao najveći financijski pritisak 45 posto navodi stanovanje, a 39 posto pronalazak sigurnog i pristojno plaćenog posla.

U anketi Rasmussena i Heartland instituta 74 posto mladih birača reklo je da su cijene stanova dosegle razinu krize. Oni koji žele socijalističkog predsjednika kao razlog najčešće navode upravo cijene stanova.

Socijalizam obećava da će biti jeftinije. Emily Ekins, voditeljica istraživanja javnog mnijenja u Cato institutu, to je opisala ovako: stvari su skupe i onda netko dođe i kaže da će demokratski socijalizam sve učiniti jeftinijim. To se mladima posebno sviđa. Cijena se ne spominje.

Cato institut godinama bilježi isti obrazac: državni programi mnogo su popularniji kad ispitanicima nije rečeno koliko koštaju. U Catovoj anketi iz 2019. 84 posto Amerikanaca reklo je da nema ništa loše u tome da netko pošteno zaradi koliko god može. 79 posto vjerovalo je da će gospodarski rast siromašnima pomoći više nego veća socijalna davanja.

Mladi dakle ne traže državnu kontrolu. Traže stan i sigurnost. Socijalizam im je samo ime za obećanje da će netko drugi to platiti.

Zamka: socijalizam u SAD-u neće doći revolucijom

Ovo nije akademsko pitanje. Zohran Mamdani, samoprozvani demokratski socijalist, gradonačelnik je New Yorka. U anketi Rasmussena i Heartland instituta iz studenog 2025. 51 posto vjerojatnih birača mlađih od 40 godina reklo je da bi htjelo da 2028. predsjedničke izbore dobije demokratski socijalist. Među onima od 18 do 24 godine takvih je 57 posto.

Ali socijalizam u Americi neće doći kao revolucija. Nitko neće preko noći nacionalizirati Apple niti zabraniti Polymarket. Ako dođe, doći će postupno, jedna mjera za drugom. Američka porezna povijest pokazuje kako to izgleda.

Porez na dohodak, 1913. Prvi savezni porez na dohodak imao je stope od 1 do 7 posto. Najviša stopa vrijedila je za dohodak iznad 500.000 dolara, a većina Amerikanaca nije plaćala ništa. Pet godina kasnije, tijekom Prvog svjetskog rata, najviša stopa bila je 77 posto. Godine 1945. dosegnula je 94 posto.

Alternativni minimalni porez, 1969. Te je godine američki ministar financija rekao Kongresu da 155 bogatih poreznih obveznika nije platilo nikakav savezni porez na dohodak. Kongres je donio poseban minimalni porez, računajući da će pogoditi nekoliko stotina ljudi. Ali porez nije bio vezan uz inflaciju. Do 2006. plaćalo ga je oko 3,5 milijuna Amerikanaca, uglavnom pripadnika srednjeg sloja.

Obrazac je isti. Porez se uvodi za "bogate", uz obećanje da običnog čovjeka neće dirati. Zatim inflacija, ratovi i promašene procjene tiho pomaknu granicu prema dolje.

Isto vrijedi za regulaciju: svaki propis zasebno izgleda razumno. Problem postaje vidljiv tek kad ih se nakupi dovoljno, a tada je put natrag teži od puta naprijed.

Najjači argumenti protiv

Ozbiljan kritičar ovog teksta rekao bi tri stvari.

Prvo, mladi znaju što žele, samo to drukčije zovu. "Demokratski socijalizam" u američkom kontekstu ne znači državno vlasništvo nad tvornicama. Znači univerzalno zdravstveno osiguranje, jeftinije fakultete i jaču socijalnu državu.

To ima većina razvijenih zemalja, a nisu prestale biti tržišna gospodarstva. Mladi koji to traže nisu neuki. Samo koriste krivu etiketu.

Drugo, njihove su pritužbe stvarne. Stanovi su preskupi, zdravstvo je skupo, a dug za studij težak. Ekins iz Cato instituta, koja nije socijalistica, kaže: pritužbe su stvarne i treba ih priznati, ali socijalizam nije rješenje.

Treće, argument skliske padine nije dokaz. Švedska je u 1990-ima imala jednu od najvećih poreznih stopa na svijetu, a zatim je ukinula porez na nasljedstvo i porez na imovinu i reformirala mirovine. Put natrag postoji.

Prvi prigovor je djelomično točan i ovaj ga tekst prihvaća: mnogi mladi pod "socijalizmom" misle na skandinavsku socijalnu državu.

Ali upravo zato je etiketa opasna. Političar koji pobijedi kao socijalist dobiva mandat za mnogo više od besplatnog zdravstva i planira mnogo više. Političari poput Mamdanija, za razliku od većine njegovih birača, znaju dobro što je socijalizam i što žele. Birači koji su mislili na Dansku, vrlo lako bi se mogli naći u novoj Venezueli.

Drugi prigovor zapravo je argument za tržište. Stanovi u američkim gradovima nisu skupi zbog previše tržišta nego zbog premalo: zbog prostornih ograničenja, zoniranja i dozvola koje lokalne vlasti godinama ne izdaju. Lijek za krizu stanovanja nije više države, nego manje prepreka gradnji.

Treći prigovor je najjači. Ali Švedska je reforme provela tek nakon duboke krize. Put natrag postoji, ali obično vodi kroz bankrot i društvo potroši desetljeća stagnacije i krize dok ne dođe do točke pucanja.

Generacija koja želi sve

Mladi Amerikanci nisu socijalisti. Oni su poduzetnici, ulagači i kladioničari na tržištima predviđanja koji su ljuti zbog cijene stana. Vole slobodno poduzetništvo, žele vlastitu firmu i više vjeruju sebi nego državi.

Samo ne vole riječ kapitalizam.

To je istodobno dobra i loša vijest za zagovornike slobode. Dobra je zato što vrijednosti nisu izgubljene: mladi žele slobodu odlučivanja o vlastitom radu i novcu. Loša je zato što izbore ne pobjeđuju vrijednosti nego etikete i obećanja.

A obećanje da će drugi platiti vaše račune uvijek zvuči bolje od objašnjenja da će na kraju platiti svi.

Zagovornici slobodnog tržišta zato ne bi trebali braniti riječ kapitalizam. Trebali bi braniti ono što mladi već vole: pravo da pokrenu firmu bez dozvole iz dvadeset ureda, da grade stanove gdje ih ljudi trebaju, da ulažu i zadrže ono što zarade.

I trebali bi im objasniti ono što im nitko ne govori: država koja obeća da će im platiti stan, zdravstvo i fakultet, prije ili kasnije pošalje i račun.

Socijalizam neće doći jer su ga mladi htjeli. Doći će, ako dođe, jer su htjeli nešto drugo, a nitko im nije ponudio bolje ime za to.
Podijeli s prijateljima

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj:
Doniraj svakog mjeseca za rad portala Liberal.hr, izaberi iznos:
Doniraj jednokratno, izaberi iznos:
Za donacije preko m-bankinga, uslikajte barkod i unesite željeni iznos:
Barkod za donacije
Za IBAN i druge podatke za uplatu, kliknite ovdje.

O autoru

Mario Nakić
MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, umjetnu inteligenciju i stvaranje. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Rasprave
Priče iz povijesti
Evergreen
LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:
Liberal na Facebooku
Liberal na X-u
Liberal na Instagramu
Liberal na Youtubeu
Netcom