Treba odati priznanje autorima novih pravilnika o
baznim cijenama. Izuzeti državu izričito, po imenu, bilo bi nespretno i lako za napasti. Ministarstvo gospodarstva naglasilo je da su iznimke propisane isključivo prema zakonu i u skladu s ustavnim načelom jednakosti pred zakonom.
I doista: nigdje ne piše da su izuzeti HEP, vodovod ili gradska čistoća. Piše nešto elegantnije. Obveza se ne primjenjuje na proizvode čija je cijena uređena posebnim propisima ili drugim pravnim aktima.
Pravilo je jednako za sve. Samo što u praksi pada na one koji cijenu određuju sami, na tržištu, a zaštićeni su oni čije cijene određuje država, regulator ili grad. A upravo su te cijene u posljednjih godinu dana rasle najbrže.
Tko je izuzetPravilnik o isticanju bazne cijene (NN 132/2026) obvezu ne primjenjuje na:
- proizvode čija je cijena uređena posebnim propisima ili drugim pravnim aktima,
- dinamičke cijene, poput aviokarata,
- personalizirane cijene i cijene za posebne skupine kupaca,
- cijene na automatima,
- posredničke platforme.
Prva stavka je bitna. Državni tajnik Ivan Rakocija pojasnio je što znači: izuzimaju se cijene uređene posebnim propisima i zakonima, "poput komunalnih usluga, taksi-usluga, usluga arhitekata, odvjetnika i niz drugih".
U praksi bi izvan obveze trebali ostati:
- voda, odvodnja i odvoz otpada, čije cijene određuju komunalna poduzeća u vlasništvu gradova i općina,
- struja i plin za kućanstva u reguliranom režimu, čije cijene određuju Vlada i HERA - odnosi se uglavnom na HEP,
- taksi i druge djelatnosti s propisanim tarifama, te profesije poput odvjetništva, čije su tarife uređene posebnim aktima.
Izuzete su cijene, a ne tvrtke. Ako HEP ili komunalno poduzeće prodaje nešto po slobodnoj cijeni, za to vrijedi obveza. Ali za ono što građani od njih većinom plaćaju, ne vrijedi.
A tko nije izuzet? Frizer, pekar, autoservis, obiteljski restoran, mala trgovina. Svi koji cijenu određuju sami i na tržištu snose posljedice ako je odrede previsoko.
Koliko su te cijene porasleU posljednjih godinu dana izuzete cijene, osim plina, rasle su dva do tri puta brže od ukupne inflacije. Dok su ukupne cijene porasle 4,9 posto, odvoz otpada poskupio je 15,8 posto, struja 12,3, a voda 9,1. Prema HNB-u, inflacija administrativno reguliranih cijena u lipnju je dosegnula 10 posto.
To je rezultat višegodišnjeg državnog intervencionizma, kojim se premijer Andrej Plenković često hvali. Struja je dugo izgledala jeftino jer je država godinama držala cijene zamrznutima subvencijama. Indeks cijene struje nije se pomaknuo od listopada 2021. do ožujka 2022., usred najveće energetske krize u desetljećima. To nije bila jeftina struja nego struja plaćena drugim džepom, preko proračuna. Kad su subvencije počele nestajati krajem 2025., račun je stigao na kućni prag korisnika.
Porast odvoza otpada od gotovo 40 posto u pet godina nema takvo opravdanje. To su cijene koje određuju gradska komunalna poduzeća, bez konkurencije i, od 17. studenoga, bez obveze da kupcu pokažu koliko su stajale prije. Tipično ponašanje monopolista pod posebnom državnom zaštitom.
Zašto to nema smislaCilj pravilnika, kaže Ministarstvo, jest da građani lakše vide koliko su proizvodi i usluge poskupjeli. Ako je to cilj, logično bi bilo krenuti od cijena koje su najviše poskupjele. To su upravo cijene koje određuje javni sektor: voda, odvoz otpada, struja.
Umjesto toga, svjetlo transparentnosti upereno je u frizere i pekare, a oni koji cijene propisuju, ostaju u sjeni. Pravilo je formalno jednako za sve. U stvarnosti traži transparentnost od onih koje kupac ionako može zamijeniti konkurentom, a štedi one koje ne može zamijeniti nikim.
Baš tu bi transparentnost imala najviše smisla. Kupac nezadovoljan cijenom šišanja može otići drugom frizeru. Kupac nezadovoljan cijenom vode nema kamo otići. Jedina disciplina koju monopol može osjetiti je javnost, a pravilnik je tu disciplinu pažljivo zaobišao.
Mudro, doista.