Tijekom desetljeća, Švedsku su mnogi u periodu Hladnoga Rata smatrali "mekšom verzijom DDR-a" (Istočne Njemačke). Bila je to zemlja u kojoj je država upravljala mnogim stvarima u društvu, a privatna inicijativa bila vrlo ograničena. Sve do početka 1990-ih, generalno nisu postojali privatni televizijski i radijski kanali niti mogućnost da građani sami biraju teleoperatera ili liječnika. Država je regulirala praktički sve, prevladavale su politike socijaldemokratskog modela gdje se smatralo da su država i društvo ista stvar.

Tijekom gotovo cijele polovine 20. stoljeća, posebno u periodu 1950-1980, Švedskom su politički dominirali socijaldemokrati sa svojom idejom narodnog doma (folkhemmet). Taj model je bila kombinacija velike države blagostanja, visokih poreza i glomazne državne administracije. Obrazovanje, zdravstvo, stanovanje se rješavalo kroz državu na slične načine kao i u bivšoj Jugoslaviji.

Čak i stvari koje danas smatramo normalnim poput mogućnosti da promijenimo telefone ili gledamo razne televizijske programe bile su zabranjene ili tehnički blokirane još krajem 1980-ih. Državni Televerket (današnja privatna tvrtka Telia) imao je monopol nad telefonskim linijama dok su javni mediji Sveriges Television (SVT) i Sveriges Radio (SR) u praksi kontrolirali sav informativni sadržaj. Pacijenti nisu mogli sami birati bolnice, liječnike i specijaliste već su odluke donosili komiteti na lokalnom i regionalnom nivou.

U tadašnjim debatama i političkim procesima, mnogi švedski liberali i slobodarski desničari koristili su izraz "DDR-Švedska" kako bi opisali sve veću ulogu države u svakodnevnom životu građana. Smatrali su da se Švedska razvija u smjeru centraliziranih socijalističkih društava u istočnoj Europi. Kritika se nije odnosila samo na ekonomsku kontrolu, već i na pitanja oko životnog stila, kulture i općeg nedostatka prostora za osobnu slobodu i autonomiju.

Od lokalnog do globalnog tržišta i načina razmišljanja

Početkom 1980-ih, počele su se događati dublje društvene promjene koje su posebno bile vidljive među mlađim generacijama. Tadašnja istraživanja i društvene analize tog razdoblja pokazala su da raste broj mladih koji traže vrijednosti povezane s poduzetništvom, individualnošću, osobnim razvojem i slobodnijim životnim stilom. Generacije koje su rođene i odrasle tijekom 1970-ih često se smatraju posljednjima koje su oblikovane idejama i odgojene unutar tada još uvijek dominantnog socijaldemokratskog modela.

Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih sve više Šveđana putovalo je, studiralo ili radilo u inozemstvu i vraćalo se s idejama o individualizmu, osobnoj slobodi i ekonomskim reformama. Inspiracija je najviše dolazila iz SAD-a, uključujući i klasičnoliberalne ideje, što je dovelo do novih načina razmišljanja kao što su privatizacija, slobode i odgovornost koje su sve više utjecale na javne debate. Ekonomisti poput Miltona Friedmana i Friedricha Hayeka postajali su sve utjecajniji među političarima, ekonomistima i poslovnim liderima u Švedskoj.

Također, važno je naglasiti da je razdoblje 1980-ih bilo izazovno i za samu socijaldemokratsku politiku snažno oslonjenu na radničku klasu kao glavnu društvenu jedinicu, uz vjerovanje da se od države uvijek može tražiti još više kroz javnu potrošnju i programe. No tijekom 1980-ih, struktura švedskog društva se promijenila jer je sve manje ljudi radilo u industriji, a sve više u uslužnim i servisnim sektorima. Čak je i mnogim ljevičarima postajalo teško opravdati stalno visoke poreze jer su i mnogi tradicionalni lijevo orijentirani birači počeli osjećati da država uzima previše, a daje sve manje.

Jan Stenbeck kao simbol nove Švedske

Jedna od najvažnijih osoba koja je simbolizirala transformaciju Švedske bio je Jan Stenbeck, poduzetnik i vizionar koji je razbio državne monopole u telekomunikacijama i medijima. On je imao interesantno životno iskustvo jer je kao mlad odrastao u konzervativnoj gospodskoj obitelji u regiji gdje je bilo dosta ljevičarskog aktivizma i politike, a kasnije otišao u Ameriku gdje je stekao nova znanja i vrijednosti slobode.

Kroz svoju korporaciju Kinnevik, pokrenuo je nekoliko tvrtki i postao “liberalni disident” u tada još uvijek strogo reguliranom sustavu.

Ključna stvar kod Stenbecka je bio optimizam po pitanju tehnologije, naročito oko telefonije, televizije i kasnije Interneta. Na primjer, godine 1987. pokrenuo je TV3 (koji i danas radi) kao prvi privatni TV-kanal koji se satelitom emitirao iz Londona, kako bi se zaobišla zabrana emitiranja komercijalne televizije iz Švedske. Na taj način je natjerao politiku da reagira na tržišne promjene. Nakon toga su nastali novi privatni TV-kanali u Švedskoj.

Stenbeck se i danas smatra kao kontroverzna ličnost u Švedskoj gdje ga se vidi kao pionira slobodnog tržišta, ali i kao simbol "neoliberalne ere". Bez obzira na političke stavove, Stenbeck je neosporno imao golem utjecaj na Švedsku, a nekoliko tvrtki koje je pokrenuo, poput Tele 2, i danas su aktivne. Zanimljivo je da je javna televizija SVT nedavno producirala seriju o njegovom životu, a režiser je Goran Kapetanović koji je u Švedsku stigao kao izbjeglica iz ratnog Sarajeva i tako postao dio nove Švedske kao globalnijeg i otvorenijeg društva.

Liberalna "šok-terapija" i modernizacija 1990-ih

Veći politički i institucionalni obrat u Švedskoj se dogodio nakon gospodarske krize početkom 1990-ih, kada je švedska kruna devalvirala, banke se našle pred kolapsom, a država bila prisiljena radikalno reformirati svoje upravljanje ekonomijom. Tada je započeo val liberalnih reformi oko poreznog sustava s nižim i "ravnijim" porezima, mirovinskog sustava u smjeru individualne štednje, vaučerizacije školstva (uvođenje privatnih škola financiranih iz javnog budžeta) itd. Također je došlo i do prodaje brojnih državnih poduzeća kao i privatizacije i deregulacije u zdravstvu, prometu i energetici.

Što se tiče europske politike, Švedska je nakon referenduma 1994. godine koji je završio s 52,3% za, 47,7% protiv i 0,9% suzdržanih, postala članica EU i tako počela proces europske integracije i suradnje. Liberalni kolumnist Mattias Svensson je u svojoj knjizi o povijesti alkoholne politike u Švedskoj napisao da je EU pored svih birokratskih problema imala pozitivan utjecaj na liberalizaciju tržišta za alkoholna pića u Švedskoj. Na primjer, u Stockholmu je početkom 1990-ih bilo samo nekoliko barova, pubova i noćnih klubova koji su bili otvoreni iza 22:00. I sam Johan Norberg (danas jedan od najpoznatijih liberalnih teoretičara u svijetu) prije nego što je postao popularan je bio u slobodarskoj mreži koja je borila za olakšanja pravila za noćni život i prodaju alkohola u Švedskoj.

Tako je Švedska za vrijeme 1990-ih godina prešla iz modela socijalističke zemlje u jednu od najslobodnijih i najglobaliziranijih zemalja uključujući migracije. Prije 1990-ih migracija u Švedskoj se više zasnivala na radnu migraciju i azil za političke disidente i zatvorenika, bila je znatno ograničenija, dok za vrijeme 1990-ih Švedska postaje više generalno imigrantska zemlja čemu je doprinio prvenstveno prihvat izbjeglica i Bosne i Hercegovine. I pored svih problema i polarizacije što se tiče diskusija oko imigracije i identifikacije, većina ljudi u Švedskoj koji su rođeni van zemlje ili Europe smatraju se aktivnim građanima i stanovnicima koji poštuju zakone, rade i govore švedski.

Stari i novi izazovi za slobodu

Švedska je prošla put od jednog od najreguliranijih društava na svijetu do jednog od najotvorenijih i tehnološki najnaprednijih. Promjene koje su započele kada je veći broj ljudi postao svjesniji oko vrijednosti izbora, konkurencije, osobne slobode i odgovornosti. Tehnologija i filozofija su igrale ključne uloge kao i “duh vremena” kada su pojedinci mogli vidjeti nove mogućnosti i rješenja.

Danas se istovremeno može reći da naslijeđe "DDR Švedske" nije potpuno nestalo jer Švedska na primjer ima više od 400 državnih agencija i institucija. Ključno pitanje za budućnost je hoće li nova “disruptivna” tehnologija poput umjetne inteligencije, blockchaina i kriptovaluta dovesti do novih sloboda, inovacija i poduzetništva čiji će rezultati biti manja uloga države i više suradnje među ljudima.