Ono što se smatralo da će biti "majka svih ratova" proteklo je bez izgubljene bitke. Prva faza široke reforme radnog zakonodavstva i poreznog sustava u Francuskoj je uspješno provedena. Svjetski mediji opisuju ovaj uspjeh francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kao "revoluciju tržišta rada". Milijun prosvjednika, koje je lider francuske ljevice Jean-Luc Melenchon prijetio da će dovesti pred predsjedničku palaču, nije se dogodio. Tjedni prosvjedi koje su organizirali komunisti i sindikati prošli su gotovo bez ikakvog odjeka.

Pred novim francuskim predsjednikom, prvim liberalom na toj funkciji u zadnjih 50 godina, stajali su, i još uvijek stoje, veliki i teški zadaci reforme gospodarstva koje je uslijed prevelikog broja propisa i regulacija, protekcionizma i socijalnih davanja - usporeno i tromo, pogotovo u odnosu na ostale razvijene zapadne zemlje. Francuska ima najkompliciraniji porezni sustav među zemljama OECD-a, a jako progresivno oporezivanje dohotka i dobiti otjeralo je tijekom posljednjih godina preko 2 milijuna ljudi iz zemlje. Francuzima je postalo jasno da to nije više zemlja za one koji žele uspjeh.

Revolucija tržišta rada i kapitala

Macron je pred izbore, i predsjedničke i parlamentarne, obećao da će se s ovim problemom uhvatiti u koštac te preokrenuti negativne gospodarske trendove. Da bi se to dogodilo, morao je dirnuti u "svetu kravu", kako Francuzi nazivaju svoje sindikate i Zakon o radu. Odmah po dolasku na vlast pokazao je da je bio ozbiljan u svojim predizbornim obećanjima. Prvim setom reformi smanjio je utjecaj sindikata na odluke u privatnim tvrtkama i olakšao otpuštanje radnika. Macronovi savjetnici kažu da je njemu uspjelo ono što su njegovi prethodnici tvrdili da je nemoguće samo zato što je prije izbora jasno najavio što će učiniti ako osvoji vlast pa njegovi potezi nisu nikoga iznenadili.

"Odmah smo napali najteži, onaj simbolični dio - radni sustav i oporezivanje kapitala", rekao je jedan od Macronovih savjetnika za Irish Times. "Prethodne su vlade bili samo glumci koji su igrali istu dramu desetljećima. Mi smo dovršili teatralni dio."

Macron je snizio porez na dividende na "flat" stopu od 30 posto te je izuzeo kapitalna ulaganja od poreza na bogatstvo kako bi stimulirao ekonomiju. Platio je visoku političku cijenu, sada ga ljevičari u njegovoj zemlji nazivaju "predsjednikom bogataša".

"Francuska je pokušala regulirati svaki detalj svakog biznisa. To je paraliziralo ekonomiju. Francusko gospodarstvo nazaduje ili stagnira već 15 godina, a to nije dobro ni za radnike jer imamo vrlo visoku stopu nezaposlenosti (9,5 posto). Čak ni oni koji imaju stalni posao nisu sretni uvjetima", objašnjava Macronov savjetnik.

U COE-Rexecode institutu predviđaju kako će prva faza Macronovih reformi donijeti oko 300.000 novih radnih mjesta, a za 5 godina njegovog mandata trebao bi se povećati gospodarski rast zemlje za 50 posto.

Tretman u medijima u usporedbi s Ciprasom

Ako uzmemo u obzir da je ovo samo dio Macronovih ostvarenja tijekom samo 6 mjeseci obnašanja predsjedničke funkcije, moramo priznati kako su rezultati iznimno impresivni. Možete li se sjetiti ijednog državnika koji je napravio više tijekom svojih prvih 6 mjeseci? Pa ipak, u našim medijima Macron ne dobiva ni približnu pažnju kakvu su dobivali neki, usudio bih se reći, šarlatani. Na primjer, grčki premijer Aleksis Cipras.

Sjećate se svih onih hvalospjeva u hrvatskim mainstream medijima kad je njihova "zgodna, seksi ikona" s krajnje ljevice maestralno osvojila vlast u Grčkoj? Ako se ne sjećate, podsjetit ću vas nekih naslova na hrvatskim portalima:

Jutarnji list: Srećko Horvat: Moji susreti s Alexisom. I kako će on promijeniti Grčku i Europu
Index: Političari bez kravata postali novi seks simboli
Dnevnik.hr: Put od grčkog Che Guevare do najmlađeg premijera
H-alter: Siriza mora raskrstiti s kapitalizmom

Podsjetimo se samo što se dogodilo s Ciprasom i njegovom "revolucijom". Dakle, obećavao je da će se žestoko suprotstaviti Bruxellesu, Njemačkoj i Svjetskoj banci, da će povećati javnu potrošnju i ukinuti mjere štednje. Naravno, ništa od toga nije napravio. Dogovorio je koaliciju sa strankom koja se zove - pazite sad ovo - "Nezavisni Grci". Baš kao što se iz imena lako da zaključiti, riječ je o nacional-konzervativnoj i desno populističkoj stranci. Kako se radikalna ljevica našla baš s njima u braku? Vrlo jednostavno - populizam se lako slaže s drugim populizmom, a nacionalisti i socijalisti se lako slože u nacionalsocijalizam dok im je zajednički neprijatelj - liberalizam.

Macron je, s druge strane, ostvario značajniju pobjedu nego Cipras. Na predsjedničkim izborima u drugom krugu osvojio je preko 60 posto glasova, a zatim je njegova stranka umjerenih liberala osvojila apsolutnu većinu u parlamentu. Macron nije ni pomišljao da bi ulazio u koaliciju s bilo kakvim populistima, podjednako ga mrzi i ljevica i desnica baš zato što nije populist.

Cipras je početkom 2015., kad je postao premijer, imao 41 godinu. Macron je ove godine, kad je postao predsjednik, imao 40 godina. Nije mi jasno zašto se oko Macrona novinari nisu trudili slaviti "najmlađeg predsjednika" kao što su radili s Ciprasom.

Macronova vlada ima 11 ministrica, Ciprasova nijednu

Ciprasova ultralijevo-ultradesna populistička vlada, ni prvi kabinet ni drugi kabinet - nijedna ministrica. Ne znam kako je to promaklo našim ljevičarima u NGO medijima, ne znam kako je to promaklo i našim novinarima u mainstream medijima. Možda smatraju da to nije bitna informacija? Meni to izgleda kao prilično jasna spolna diskriminacija. Ne možeš oformiti cijeli kabinet samo muškarcima i onda se busati u prsa nekakvom "društvenom pravdom"!

Većina hrvatskih novinara za sebe će reći da su liberali. Ne, oni uglavnom ne vole slobodno tržište, oni su liberali isključivo u društvenom smislu. Da je HDZ ikada formirao vladu u kojoj bi ministri bili isključivo muškarci, probajte zamisliti reakcije naših novinara. Kad to napravi njihova "seksi Che Guevara" ikona - onda je to u redu. Sorry drugovi, ali niste se baš pokazali kao liberali ni u društvenom smislu, a ne samo ekonomskom.

Kad je kanadski premijer Justin Trudeau, koji je umjereni liberal baš poput Macrona, formirao svoju vladu koja vrvi ministricama, to je bila velika vijest za medije - mlad premijer, drži do spolne ravnopravnosti, super!

Pogledajmo kako po tom pitanju stoji Macron. Well, nimalo loše. Macronova je stranka, unatoč uvjerljivoj pobjedi na parlamentarnim izborima, zadržala republikanskog premijera. U vladi su im ministri od radikalne ljevice do republikanske desnice, a žene među ministrima čine preko 50%. Od ukupno 17 ministarstava, 11 je žena. Mislim da je to najviše u Europi, ako se ne varam. Našim novinarima to nije nikada bila bitna informacija.

Zašto je Trudeau draži medijima od Macrona? Postoji samo jedan razlog: Macronova protržišna politika. Pazite, da je Kanada sada u situaciji u kakvoj je Francuska, budite sigurni da bi i Trudeau povlačio iste "nepopularne" poteze kakve sada povlači Macron. Ali nije. Kanada je 7. na ljestvici ekonomskih sloboda, Trudeau je naslijedio uređenu i ekonomski slobodnu državu pa ne mora provoditi protržišne reforme. Macron mora i zato mediji, koji baš nisu naklonjeni ekonomskom liberalizmu, odbijaju pisati o njemu pozitivno kao što to rade stalno o Trudeau. Jer kad bi prikazali Macrona onakvog kakav je - mlad, sposoban, liberalan u svakom pogledu - onda bi se možda i Hrvati zapitali zašto i mi ne bismo proveli slične politike poput Francuske, a to naše elite nikako ne žele.