Nakon Drugog svjetskog rata mnoge su zapadne države prihvatile vrlo progresivan porezni sistem. Najviša stopa poreza na dohodak, koju su trebali plaćati oni s najvišim osobnim prihodima, bila je prvo 60 posto, a onda su je s vremenom povećavali. Tako je bilo, primjerice, u SAD-u, Švedskoj i Velikoj Britaniji 1950-ih i 1960-ih.

U stvarnosti toliku stopu je plaćalo jako malo ljudi. Većina biznismena i menadžera, koji bi inače trebali upasti u taj porezni odjel, pronašli su "rupe" u zakonu i uz pomoć stručnih savjetnika načine kako izbjeći plaćanje tolikog poreza. Oni koji su plaćali po najvećoj stopi bili su oni koji su najmanje znali o takvim mogućnostima - to su mahom bili popularni glazbenici, sportaši, glumci.

Umjetnici su, šokirani saznanjem koliko od njihove zarade ide državi, znali bunt ili prosvjed, često u obliku satire, prikazati u svojim radovima. Primjerice, Astrid Lindgren, švedska spisateljica koja se proslavila likom Pipi Duga Čarapa, stavila je visoki porez u priče za djecu koje je pisala 1980-ih za jedan dnevni list. Ali možda još zanimljiviji slučaj je onaj s britanskim rock bendom koji je žario i palio 1960-ih.

Računovođe su im rekli da bankrotiraju

U travnju 1966., londonska računovodstvena tvrtka Bryce, Hammer, Isherwood & Co. dostavila je izvješće najpopularnijem bendu na planetu - The Beatlesima. Presuda: "Dvojica od vas su blizu bankrota, a druga dvojica bi uskoro mogla biti."

Gitarist George Harrison je to jasnije rekao u svojoj autobiografiji, kad je opisivao kako je nastala pjesma "Taxman" (Poreznik) čije autorstvo supotpisuje s Johnom Lennonom.

"'Taxman' je nastao kada sam prvi put shvatio da iako smo počeli zarađivati ​​novac, zapravo većinu dajemo u obliku poreza."

Devetnaest šilinga od svakih dvadeset

Laburistička vlada Harolda Wilsona povećala je najviši porezni razred na 95 posto. Dvadeset šilinga činilo je funtu, pa je gornjoj skupini uzela devetnaest, a ostavila jedan.

Ovo je tekst pjesme preveden na hrvatski:

Da ti kažem kako će biti
Jedan za tebe, devetnaest za mene

Jer ja sam poreznik
Da, ja sam poreznik

Ako se pet posto čini premalo
Budi zahvalan što ne uzimam sve

Jer ja sam poreznik
Da, ja sam poreznik

Oporezivat ću ulicu
Ako pokušaš sjesti, sjedni - oporezivat ću tvoje sjedalo
Ako ti postane previše hladno - oporezivat ću grijanje
Ako prošetaš, hodaj - oporezivat ću ti stopala

Jer ja sam poreznik
Da, ja sam poreznik

Ne pitaj me zašto mi to treba
(Ah, ah, g. Wilson)
Ako ne želiš platiti još malo
(Ah, ah, g. Heath)

Jer ja sam poreznik
Da, ja sam poreznik

Sada moj savjet za one koji umiru
Prijavite penije na svojim očima

Jer ja sam poreznik
Da, ja sam poreznik
A ti ne radiš ni za koga osim za mene.

To je bio svojevrsni "prosvjed" protiv progresivnog oporezivanja, ujedno i jedina pjesma koju su Beatlesi snimili o politici. U pozadini riječi "g. Wilson" i "g. Heath" - prezimena tadašnjeg premijera UK-a i vođe oporbe.

Godinu dana ranije, isti premijer im je poklonio medalje

U lipnju 1965. Wilson je nominirao sva četiri Beatlesa za članove Reda Britanskog Carstva, nagrade koju nijedan pop glazbenik prije nije primio. Službeni razlog bio je ekonomski: njihov proboj 1964. izgradio je izvozno tržište za britansku glazbu tamo gdje ga nije bilo, a sa sobom je povukao turizam, modu i film.

Biograf Beatlesa Ian MacDonald točno je pročitao situaciju. Novac koji je bend predao Ministarstvu financija u obliku poreza bio je cijena medalja.

Poslušajte kako pjesma zapravo počinje

Harrison kašlje, a zatim odbrojava, onim što biograf Jonathan Gould naziva "tmurnim, škrtim glasom". Tri godine ranije Beatlesi su otvorili svoj prvi album uzvikom "Jedan, dva, tri, četiri!" na pjesmi "I Saw Her Standing There". Sada se brojanje odugovlači, kiselo je i prekida prije nego što završi.

Gould u njemu čuje samoruganje. Za tri godine pažnja benda prešla je s plesnog podija na brojalicu.

Zlikovac je opisan kao lik iz stripa

Steve Turner je inspiraciju za rif pronašao u Neal Heftijevoj temi za televizijsku seriju Batman, pop-art senzaciji 1966. Zato bend viče "Poreznik!" neposredno prije solo dionice, na način na koji crtić najavljuje Batmanov dolazak. Evo dolazi superjunak - Taxman (umjesto Batman) čija supermoć uzima devetnaest šilinga od svakih dvadeset. I videospot, koji je napravljen naknadno 2022., inspiriran je Batmanom.

Harrison nije dopustio da pjesma ostari

Prvi put ju je uživo odsvirao 1991., dvadeset pet godina nakon snimanja, i predstavio ju je na pozornici kao "vrlo staru pjesmu napisanu 1873.", bezizražajno tvrdeći da je pritužba viktorijanska i da ju je on samo naslijedio. Zamijenio je političare za Johna Majora, Georgea Busha i Borisa Jeljcina, ubacio stih o PDV-u i dodao dva nova retka:

"If you wipe your feet, I'll tax the mat. If you're overweight, I'll tax your fat."
("Ako obrišeš noge, oporezivat ću prostirku. Ako si pretežak, oporezivat ću tvoju masnoću.")

Njegovo objašnjenje bilo je jedna rečenica. "Uvijek postoji poreznik."

Šezdeset godina kasnije, pritužba i dalje stoji

Godine 2019., stručna publikacija Tax Journal, raspravljajući o tome treba li Britanija vratiti superporez na najbogatije, osvrnula se na ono što je Wilson učinio najvišoj skupini i stala na stranu Harrisona. Stopa, napisali su, "nije bila pravedan progresivni sustav. Bila je to čista krađa."