Protekcionizam se posljednjih godina širi ne samo u SAD-u, nego i u Europskoj uniji, uz opravdanja da "štiti" domaće radnike, tvrtke i industriju. No, razni povijesni i novi dokazi pokazuju da takve mjere zapravo štete većini, posebno siromašnima, povećavajući cijene i smanjujući konkurenciju.

Psihološki gledano, otpor slobodnoj trgovini proizlazi iz našeg evolucijski usađenog plemenskog mentaliteta, koji nas potiče da favoriziramo "naše" i nepovjerljivo gledamo na "strano". Slogani poput "Kupujmo domaće" i stav "mi vs. oni" bude osjećaj pripadnosti, ali ekonomski su neutemeljeni. Ako želimo prosperitet i mir, trebamo otvoreno tržište, globalnu suradnju i politike koje pomažu u praksi svim pojedincima.

Političari prate trend onoga što birači žele

Pobjedom Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u znatno je porastao stupanj protekcionizma kroz različite prepreke, političke odluke i diskriminacije u pogledu trgovine i protoka robe, usluga, novca i ljudi na međunarodnoj razini. Konzervativno-liberalni analitičari poput Dalibora Roháča smatraju da Trumpova politika slijedi obrazac desnih populista poput Viktora Orbána i Aleksandra Vučića, što se svodi na to da vlade i političari imaju izravnu kontrolu nad gospodarstvom i investicijama. Nažalost, slične trendove prate i Europska komisija i razni europarlamentarci koji vjeruju u gašenje vatre vatrom.

Istovremeno, treba imati na umu da takva politika ipak proizlazi iz stavova i želja mnogih birača, kao što je slučaj u Americi. No, zašto ljudi i dalje emotivno mrze ili ne vole slobodnu trgovinu, iako znamo da ona povećava životni standard, snižava cijene, podiže produktivnost i stvara globalni mir kroz ekonomsku međuovisnost? Odgovor možda nije samo politički ili ideološki, već i duboko psihološki u načinu na koji naša osnovna ljudska priroda reagira na tokove i promjene.

Zahvaljujući radu poznatog kanadskog psihologa i intelektualca Stevena Pinkera, posebno njegovoj knjizi The Better Angels of Our Nature (2011), možemo bolje razumjeti zašto mnogi ljudi instinktivno osjećaju nelagodu prema međunarodnoj trgovini ili prema slobodi generalno gledano.

Liberalizam i ljudska evolucija

Kada se danas govori o liberalnim društvima, često se misli na pravne slobode i prava poput slobode govora i prava na život, na institucije poput demokracije, vladavine prava i neovisnosti pravosuđa. Međutim, liberalna društva gdje su ljudi priznati kao pojedinci su relativno nov fenomen u povijesti čovječanstva. Ljudi su većinu svog vremena na planetu proveli živeći u malim zajednicama poput obiteljima, klanovima i plemenima.

Naša prirodna i biološka ljubav usmjerena je uglavnom prema roditeljima, braći i sestrama, dok su za širu zajednicu poput nacije ili čovječanstva potrebna dodatna uvjerenja i socijalno konstruirane apstrakcije. Jedan od argumenata u znanstvenim raspravama jest da je plemenski mentalitet najstariji oblik ljudskog društvenog ponašanja. Naš mozak se evolucijski razvio da funkcionira kroz emocije i razmišljanja tipa "mi protiv njih".

Pinker naglašava da naš mozak nije savršen vodič za suvremenu politiku jer je oblikovan u primitivnijim uvjetima i za manje ljudske zajednice. Upravo zato moramo biti svjesni svojih instinkta, ali ih ne slijediti slijepo. Protekcionizam je u tom smislu refleks prošlosti kao primitivan odgovor koji danas više šteti nego koristi kada građani ne razumiju sebe ni svoje društvo, ni na lokalnoj ni na globalnoj razini.

"Kupujmo domaće" kao emocionalna iluzija

Slogani poput "Kupujmo domaće" pojavljuju se diljem Europe i svijeta. Uzmimo za primjer mlijeko gdje i u Hrvatskoj, kao i u Švedskoj ili Latviji čut ćete kako je "naše mlijeko najbolje". Takve poruke, koje često proizlaze iz mitova i nostalgije, stvaraju pozitivne emocije jer bude osjećaj pripadnosti zajednici, bilo lokalnoj ili nacionalnoj. No, ti slogani često nisu ni točni ni racionalni ako ih podvrgnemo znanstvenoj analizi kvalitete, okusa ili proizvodnih standarda.

U stvarnosti, lokalno nije nužno bolje i često može biti skuplje, manje konkurentno ili tehnološki zastarjelo. Kad bismo protekcionističku logiku dosljedno primjenjivali, mogli bismo uskoro očekivati kampanje poput "Kupujmo osječko, a ne zagrebačko mlijeko!", što bi, naravno, mnogima zvučalo apsurdno.

Liberalni ekonomist Milton Friedman tvrdio je da su pojedinci kao potrošači racionalni, što je do određene mjere točno. No, isto tako je točno da su ljudi i emocionalna bića pa često nisu u stanju objektivno procijeniti što znači da je neki proizvod "naš", osobito u svijetu gdje gotovo svi proizvodi nastaju u globalnim lancima vrijednosti.

Trgovina nije krađa

Protivnici trgovine, bilo s desnice ili ljevice, često govore kao da je razmjena s drugim zemljama ili narodima oblik izdaje ili poraza. Tvrde da "naša" radna mjesta odlaze "njihovima", da gubimo suverenitet i postajemo slabiji kao društvo. No, to nije istina jer trgovina nije igra s nultom sumom. Čak i kad bi bila, onda bi gradovi i sela unutar jedne zemlje mogli uvoditi poreze i carine kako bi "štitili" svoje lokalne ekonomije jedni od drugih.

Mnogi i danas ne razumiju, ili ne žele razumjeti, da je trgovina prvenstveno interakcija među pojedincima, a ne među državama. Kada države trguju, to se često odnosi na specifične sektore poput vojne tehnologije ili državne ugovore. Povezanost među pojedincima danas je još izraženija kroz pojave poput kriptovaluta, gdje se trguje bez posredovanja banaka ili velikih tvrtki.

Pinker pojašnjava da su ljudi tisućama godina živjeli u plemenskim zajednicama, gdje je kontakt sa "strancima" često značio prijetnju i gubitak resursa, teritorija ili čak života. Taj instinkt još uvijek postoji u nama. Zbog toga mnogi ljudi i danas osjećaju da, kad kupimo kineski televizor ili uvezemo poljski jogurt, "mi" gubimo, a "oni" dobivaju.

Protekcionizam je regresivan i moralno neodrživ

Protivnici trgovine često tvrde da žele "pomoći radnicima" ili "zaštititi domaću industriju". No empirijski podaci jasno pokazuju da carine i trgovinske barijere najviše štete siromašnima. Jedna američka studija iz 2019. pokazala je da je Trumpova carina na perilice rublja stvorila 1.800 radnih mjesta po cijeni od oko 800.000 dolara po radnom mjestu. Sve to iz džepova običnih potrošača i poreznih obveznika.

U EU-u vrijedi isto jer svaka prepreka slobodnoj trgovini rezultira višim cijenama, slabijom konkurencijom i lošijom uslugom. Europska komisija već dulje vrijeme koristi termin "strategic autonomy" (strateška autonomija) kao da Unija ne ovisi o drugim dijelovima svijeta. Ako Europska komisija doista želi pomoći radnicima, potrebno je ulagati u obrazovanje, fleksibilno tržište rada i potporu za prilagodbu, a ne graditi ekonomske zidove i mitologizirati prošlost.

Trgovina kao civilizacijska sila za slobodu i otvoreno društvo

U svojoj knjizi Open (2020), švedski povjesničar i liberalni teoretičar Johan Norberg piše da je međunarodna trgovina jedan od ključnih čimbenika koji su omogućili ljudski napredak, mir i međusobno razumijevanje. Trgovina ne samo da stvara gospodarski rast već i civilizira. Smanjuje napetosti među grupama jer nas potiče na suradnju, komunikaciju i gledanje drugih kao partnera, a ne neprijatelja.

Norberg navodi da je velika razlika između neandertalaca i nas u tome što smo mi, kao Homo sapiens, imali mogućnost stvarati društveni svijet temeljen na trgovini i složenijoj suradnji. U tom smislu, trgovina je kao lijek protiv plemenskog mentaliteta. Ona je praktična institucija koja sprječava ratove i potiče toleranciju.

Ne "mi i oni" već mi globalno

Ako prihvatimo da je plemenski instinkt dio naše prirode, onda ga trebamo svjesno nadvladati kako bismo živjeli u prosperitetnim, uređenim i slobodnim društvima. Slobodna trgovina nije prijetnja jer ona je temelj globalne povezanosti, inovacija i mira kroz suradnju koja smanjuje sukobe i mijenja percepciju "njih" iz neprijatelja u partnere. Samo tako možemo neutralizirati negativne posljedice našeg plemenskog nasljeđa i osigurati da globalna ekonomija radi u korist svih, a ne samo privilegirane grupe.