Poznato je da represivne epidemiološke mjere, osobito lockdown u kojem dio gospodarstva gubi pravo na rad i postaje ovisno o državnoj pomoći, povećavaju ekonomsku nejednakost. Konkretno, događa se ubrzana redistribucija bogatstva od srednjeg sloja prema najbogatijima. Nikad u povijesti, čak ni za vrijeme svjetskih ratova, nisu zabilježena takva ekonomska kretanja i tako očito uništavanje srednjeg sloja te povećanja bogatstva najbogatijih.

Očito je, stoga, zašto su skoro sve velike korporacije aktivno uključenje u alarmiranje stanovništva i zahtjevima za lockdownom. Njima to jednostavno financijski jako odgovara. Jasno je onda i zašto sve medijske korporacije - koje štite krupni kapital - zagovaraju lockdown uvijek, svuda i stalno. Ali građani moraju biti svjesni da je to protivno njihovim interesima. Ako pripadate srednjem sloju, velika je vjerojatnost da ćete iz ovoga izaći siromašniji - ako ne zbog pada prihoda, onda zbog rasta inflacije cijena uzrokovane ubrzanim tiskanjem i emitiranjem novog novca. Novi novac dolazi prvenstveno velikim korporacijama, one su uvijek na izvoru, i tako one profitiraju. Srednji sloj plaća cijenu kroz poreze i inflaciju.

Nije ekonomska nejednakost jedina koja se generira covid-represijom. Ne treba zanemariti i rodnu nejednakost. Već dvije ozbiljne i relevantne studije ukazuju da lockdown nanosi štetu mentalnom zdravlju kod žena značajno više nego kod muškaraca.

Prva je studija objavljena u svibnju prošle godine, nakon prvog lockdowna u SAD-u, gdje je ispitano oko 8.000 stanovnika različitih saveznih država. Istraživanje su proveli znanstvenici s Oxforda, Camridgea i Sveučilišta u Zurichu. Došli su do zaključka da zbog mjera "socijalnog" distanciranja i zaključavanja u kuću žene trpe puno veće mentalne posljedice od muškaraca i osjećaju se nesretnije.

Druga studija je nedavno objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Psychiatric Research, ovog mjeseca. Proveli su je profesori psihologije sa Sveučilišta u Liverpoolu. Ispitali su majke koje imaju tek rođenu djecu ili bebe do 12 mjeseci, za njihova iskustva tijekom lockdowna. Došli su do saznanja da su mlade majke patile od depresije i anksioznosti čak 4 do 5 puta više nego inače. Što je još gore, više od trećine nisu se zbog toga javile svome liječniku ili psihijatru niti potražile bilo kakvu stručnu pomoć.

"Novopečene majke imale su smanjenu socijalnu podršku obitelji i prijatelja zbog ograničenja. Njihovi partneri također nisu mogli podržavati majku tijekom porođaja i rođenja djeteta zbog ograničenja posjeta bolnici" - to su neki od glavnih uzroka depresije.

Moram onda postaviti jedno logično pitanje. Zašto novinarke i urednice u medijima toliko navijaju za lockdown? Ne samo da navijaju, one se bore rukama i nogama za njega, na primjer Darija Livaić, urednica portala Dnevnik.hr koju je nedavno pohvalio feministički portal Women in Adria. Kako možeš biti feministkinja i boriti se za politike koje disproporcionalno štete ženama? Ne samo Darija, tu su i njene kolegice iz drugih korporativnih medija, poput Snježane Pavić, Sanje Modrić i Koronke Jureško. Zašto, pobogu?