Stranka Možemo nerijetko cilja na političke poene kao opozicija politikama mađarskog premijera Viktora Orbana. Kada je u travnju 2020. godine mađarski šef diplomacije zahvalio Hrvatskoj "što nije popustila pritisku i sudjelovala u napadima na njegovu zemlju", iz stranke Možemo su to komentirali kao sramoćenje Hrvatske. Naime, u to je vrijeme Mađarska bila meta kritika nevladinih organizacija i međunarodnih političara zbog zakona koji je vladi dao izvanredne ovlasti bez jasnog vremenskog ograničenja.

Sandra Benčić, saborska zastupnica i jedan od dvoje šefova Možemo, jednom je prilikom premijeru Plenkoviću uzvratila da je "njegov odgovor uvijek NGO aktivizam, gdje je NGO aktivizam nešto loše" te da ga je to "vjerojatno naučio njegov prijatelj Orban". Kada je optužila kampanju Miroslava Škore za plaćanje agencije koja je plasirala neistine prema članovima Možemo, komentirala je da "takve stvari rade Vučić i Orban".

No, iz nastupa Sandre Benčić u emisiji Nedjeljom u 2 smo saznali kako ipak dijeli neka stajališta s mađarskim premijerom. Upitana o zamrzavanju cijena, zastupnica je odgovorila kako smatra da su potrebne one intervencije koje će ozbiljno zaustaviti daljni rast cijena proizvoda u trgovinama. Tvrdi da bi zamrzavanje cijena "apsolutno" moglo biti mjera da se spriječi prelijevanje cijena energenata na cijene hrane.

Hrvatska vlada je prva u Europi već bila ograničila cijene goriva, a njezin primjer nakon mjesec dana je slijedila ni manje ni više nego Mađarska. Dok je Hrvatska u međuvremenu ukinula mjeru da bi ju sada ponovno najavila, Mađarska je odmah odredila da ona traje tri mjeseca uz mogućnost produljenja. Orbanovo ograničenje cijena goriva toliko je uspješno da će od prvog veljače uredbom dodatno ograničiti cijene šećera, brašna, suncokretovog ulja, mlijeka, svinjskog buta i pilećeg prsa.

Nema bitne razlike između ekonomske politike desnih i lijevih populista. Nasuprot ekonomskim slobodama, i jedni i drugi zagovaraju snažnu državu koja će kontrolirati gospodarstvo sredstvima poput poticaja, carina, nacionalizacije energetskih kompanija, administrativnih kontrola cijena itd. Fascinantno je koliko ljudi vjeruje u mudrost središnjih planera i njihovu sposobnost donošenja uredbi i "mjera" za dobrobit svih.

Ako su nas išta naučile zadnje dvije godine, to je neviđena razina štete koju društvu mogu nanijeti dobronamjerni birokrati. Nakon dvije godine rastavljanja obitelji, prekida poslovanja i obustavljenog života zbog jednog virusa, taj se virus danas širi po svijetu brže nego ikada. Zamislite sada da slična ekipa ide administrativno određivati cijene svakodnevnih proizvoda.