Vlada donosi niz mjera kojima namjerava suzbiti ovisnost o kockanju i klađenju. Među njima su zabrana kladionica i kockarnica 200 metara od škola i vjerskih objekata, zabrana oglašavanja u elektroničkim medijima preko dana, a u tiskovnim medijima i na javnim prostorima uopće, ograničenje rada nedjeljom, smanjena vidljivost prodajnih mjesta.

Većinu tih mjera tražile su Sandra Benčić i Ivana Kekin iz stranke Možemo još pred prošle parlamentarne izbore. Ne bi trebalo biti nimalo čudno da premijer Andrej Plenković (HDZ) ispunjava zahtjeve Možemaša - on to radi redovito. Prisjetimo se samo Istambulske konvencije; poreza na ekstraprofit; rata protiv turizma i malih iznajmljivača; zakona o femicidu; rodnih kvota u politici i privatnom sektoru; kontrole cijena - sve su to bili zahtjevi Možemaša koje je Plenković vrlo brzo ispunio. I ne samo to, uvijek je otišao još korak dalje pa napravio i više nego što su Možemaši tražili.

Zapravo, lakše bi bilo nabrojati zahtjeve Možemaša koje HDZ nije proveo u djelo jer ih je puno manje, a ja se sada, izuzev onoga da se prizna država Palestina, ne mogu sjetiti još nijednog.

Međutim, osim ljevice i HDZ-a, kažu da je ograničenja na rad kladionica i kockarnica tražio i Most, a sada ga je i Mate Mijić, poznati konzervativni komentator, oduševljeno pohvalio na X-u.

Zaista, što može biti loše u jednom tako lijepom zakonu? Vjerujem da ćemo se svi složiti da je ovisnost o kockanju i/ili klađenju jako štetna pojava. Svi bismo voljeli da vidimo kako je toga manje ili da ga uopće nema. Međutim, dolazimo do dva problema.

Prvo, nisu svi ljudi koji koriste usluge kladionica i/ili kockarnica ovisnici. Njima se sada ograničavaju mogućnosti. I drugo, puno bitnije, pitanje je može li država uopće na taj način suzbiti takvu ovisnost.

Povijest bi nam trebala biti upozorenje. Trebali bismo nešto naučiti iz propale prohibicije alkohola u SAD-u 1920-ih i iz prohibicije marihuane i drugih opojnih droga koja je u skoro cijelom svijetu još uvijek na snazi. Svaki od tih zakona donijet je s istim ciljem - suzbiti ovisnost. Nigdje i nikad ovakvi zakoni nisu uspjeli postići taj cilj.

Međutim, oni su postigli druge rezultate - povećali su stopu kriminala općenito (ne samo u domeni novonastalog kriminala s drogama i alkoholom), povećali su koruptivnost državnih službenika, a u mnogim mjestima su čak uspjeli i povećati stopu ovisnosti o upravo onim stvarima čiju je prodaju država ograničila ili potpuno zabranila.

U ovom konkretnom slučaju postoji i treći problem koji oduševljeni etatisti nekako posve zanemaruju - živimo u 21. stoljeću i svi imaju pristup internetu. Internet je krcat online kladionicama i kockarnicama. Kako će država to riješiti?

Odgovor je jednostavan - nikako. Država ne može riješiti tako kompleksan problem kao što je ljudska ovisnost jednostavno ograničenjem oglašavanja, radnih sati fizičkih kladionica i kockarnica, pa čak ni kad bi im potpuno zabranila rad.

Država to uopće ne bi trebala raditi jer to jednostavno nije u domeni njenih zadaća. Mijić tvrdi da je zadaća države, citiram, "paziti da društvo bude stabilno i da se promiču samo poželjna ponašanja". To je totalna ludost jer država nije Veliki Brat koji će 24/7 paziti da bilo tko od nas ne zapali cigaretu ili popije čašu vina. To što oni žele, to je horor i vrlo lako bi se moglo pretvoriti u potpunu tiraniju.

I naravno, redovito se kod ovakvih stvari spominju sveti pojmovi - obitelj i djeca. Zabranite to uime obitelji, za dobrobit djece!

Nisam siguran da je pametno držati djecu pod staklenim zvonom i čuvati ih od svih negativnih utjecaja jer prije ili kasnije ta će se djeca morati osamostaliti i dočekat će ih stvarni svijet - onaj u kojem postoje i kladionice. Što će onda? Uostalom, svako dijete ima pristup internetu i online kockarnice su mu na doslovno dva klika. Ako netko vjeruje da bi mu država mogla očuvati djecu od loših utjecaja - gadno se vara.

Zaključno, država ovim mjerama neće postići ništa osim što će prisiliti neke ljude da ostanu bez posla u privatnom sektoru i zaposliti nove inspektore u javnom sektoru, koji će to sve morati nadgledati i pisati kazne. Na samo javno zdravlje i ovisnosti teško da će ovo imati utjecaja.

Da država stvarno želi učiniti nešto, pa makar simbolično, po tom pitanju i da stvarno želi dokazati kako se protivi takvom načinu zarade, onda bi ukinula Hrvatsku lutriju - najveću kladionicu i kockarnicu u Hrvatskoj koja je u državnom vlasništvu i kojom vlada upravlja. Dok to ne učini, vlada i dalje šalje poruku da samo signalizira vrline dok okreće masnu lovu na nečijoj tragediji.

Za kraj, citirao bih starog dobrog Johna Stuarta Milla, engleskog liberalnog teoretičara koji je u svojoj legendarnoj knjizi "On Liberty" (1859) napisao sljedeće:

"Jedini cilj za koji društvo ima pravo, pojedinačno ili kolektivno, ometati slobode djelovanja bilo kojeg čovjeka, je samozaštita. Jedina svrha zbog koje se moć može s pravom primjenjivati ​​nad bilo kojim članom civilizirane zajednice, protiv njegove volje, jest sprječavanje nanošenja štete drugima. Njegovo vlastito dobro, bilo fizičko ili moralno, nije dovoljan razlog za intervenciju."