Piše: Mario Nakić
1.10.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
1.10.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Poznati hrvatski poduzetnik i Facebook influencer Saša Cvetojević mi je dao temu kad je objavio na svome profilu post u kojem pokazuje kako je Makao postao velika svjetska turistička sila.
Zaista, ovaj grad, službeno u sklopu Narodne Republike Kine, uživa posebnu autonomiju poput Hong Konga (jedna država, dva sistema) pa ima zasebnu ekonomsku politiku koja mu je omogućila ogroman gospodarski razvoj usprkos činjenici da na vlastitom teritoriju nema nikakvih prirodnih resursa. Makao se specijalizirao za turizam, posebno elitni turizam, tako da kod samo pola milijuna stalnih stanovnika godišnje dolazi preko 30 milijuna stranih turista. Što je još važnije, riječ je u prosjeku o iznimno bogatim turistima.
Godišnja zarada od turizma u Makau iznosi oko 36 milijardi američkih dolara, što ga stavlja na 9. mjesto u svijetu i 2. u Aziji (iza Tajlanda). Dakle, grad od pola milijuna stanovnika ostvaruje turističke prihode veće nego Kina, Indija, Rusija, Japan, UAE i mnoge druge velike države. Za usporedbu, Hrvatska, koja ima gotovo 8 puta više stanovnika i također se u velikoj mjeri oslanja na turizam, ostvaruje od turizma trostruko manje prihoda nego Makao.
Turistička zarada u Makau nije oduvijek takva, ona raste već desetljećima. U zadnjih 10 godina narasla je za više od 30 posto. Kad je liberaliziran zakon o kockanju i igrama na sreću 2011. godine, to je dalo dodatni rast gospodarstvu.
Makao je, poput Hong Konga, iznimno otvoreno i slobodno tržište. Nema uvoznih carina i uvoz je nekoliko puta veći od izvoza. Ali stanovnici se ne bune, njihov je BDP per capita trostruko veći od hrvatskog, a prosječna plaća iznosi oko 1.760 američkih dolara mjesečno. Nezaposlenost je 1,8 posto.
Većina zaposlenih uopće ne plaća porez na dohodak, samo oni s natprosječnim primanjima. Za njih porez na dohodak iznosi od 5 do 12 posto, ovisi o visini primanja. Manje tvrtke također ne plaćaju porez na dobit, a one s većim prihodima plaćaju 12 posto. Nema poreza na potrošnju niti nasljedstvo.
Zbog liberalnog zakona o kockanju i seksualnom radu Makao je po zaradi od kockanja prešišao Las Vegas i postao "kockarski centar svijeta". Prostitucija je legalna, ali je zabranjeno svodničenje i otvaranje bordela, tako da se seksualne radnice i radnici, kao samostalni obrtnici, nude u sklopu kockarnica i drugih sadržaja. Država od tih zanimanja prikuplja najveći dio proračuna što je omogućilo financiranje 15-godišnjeg školovanja svim stanovnicima Makaa.
Makao nema gotovo nikakvu industriju u klasičnom smislu (tvornice) nego se oslanja na uvoz iz Kine, Singapura i drugih država. U isto vrijeme, hrvatski predstavnici lokalne samouprave u turističkim gradovima poput Rijeke i Pule čine sve da onemoguće bilo kakvu pomisao da se prostori gubitničkih tvornica u budućnosti prenamijene u kockarnice ili nešto slično. Ne daj bože zarade!
Da smo pametni, okanili bismo se industrije koja je davno propala i okrenuli mogućnostima kako što bolje iskoristiti prirodne prednosti koje imamo te ponuditi stranim turistima više od mora i sunca, barem ako želimo privući one s dubljim džepom. Omogućiti investiranje stranim kompanijama, laku prenamjenu zemljišta i legalizirati seksualni rad barem tih par ljetnih mjeseci na obali. Što možemo izgubiti?