Malta, mala otočna zemlja s manje od 600.000 stanovnika, bila je još 1990. godine jedna od najsiromašnijih država u Europi i jedna od samo 5 europskih zemalja koje su po BDP-u per capita bile siromašnije od Jugoslavije.

Danas spada u najbogatije zemlje svijeta prema klasifikaciji Svjetske banke i UN-a. S BDP-om per capita od preko 42.000 američkih dolara u 2024., Malta je sada deveta najbogatija zemlja u Europskoj uniji i među top 15 u Europi.

Ekonomski napredak Malte od početka 1990-ih do danas jedan je od najprogresivniji neke europske države u posljednjih 50 godina i nešto što bi trebalo dobro proučiti, kao primjer kako mala država, ovisna o uvozu, može uspjeti.

Samostalnost i socijalizam

Prije nego što je stekla političku neovisnost 1964. godine, gospodarstvo je uvelike ovisilo o britanskim vojnim izdacima. Važna promjena koja se dogodila u malteškom gospodarstvu nakon 1964. godine odnosila se na postupno ukidanje baza britanskih snaga stacioniranih na Malti.

Britanske vojne ustanove smanjile su svoj udio u BDP-u s prosječnih 22% u drugoj polovici 1950-ih na nulu 1979. godine, kada su te ustanove potpuno ukinute, u skladu s planom razvoja od 1972. do 1979. godine.

Još jedna značajna promjena bila je brza ekspanzija proizvodnog sektora do kraja 1970-ih. Proizvodnja je činila samo 10% BDP-a tijekom druge polovice 1950-ih i povećala se na oko 33% krajem 1970-ih. Otad je došlo do pada udjela proizvodnje u BDP-u; do 2015. godine njezin se udio smanjio na oko 10% BDP-a.

Proizvodni sektor se također strukturno promijenio od 1960. godine, a glavna promjena je bila da je industrija odjeće, koja je uglavnom ovisila o relativno niskim plaćama, opala, dok su tehnološki utemeljene industrije s visokom dodanom vrijednošću po radniku, poput industrije elektroničkih komponenti, povećale svoj relativni udio u sektoru.

Ekonomsko upravljanje također je pretrpjelo velike promjene od neovisnosti. U 1970-ima i prvoj polovici 1980-ih zemljom je upravljala socijalistička vlada (predvođena Malteškom laburističkom strankom - MLP, koja je kasnije promijenila ime u Partit Laburista - PL), sa široko rasprostranjenom državnom intervencijom te kontrolom cijena i uvoza.

Promjena vlasti i protržišne reforme

Nakon 1987. Partit Nazzjonalista (PN - Nacionalistička stranka) se vratila na vlast i, iako je imala konzervativnu ideologiju, uvela je radikalnu promjenu ekonomske politike, temeljenu na liberalizaciji domaćeg tržišta, uklanjanju kontrola uvoza i politici privatizacije. PL se vratila na vlast 2013., ali vladine ekonomske politike ostale su uglavnom iste kao one koje je provodila PN, samo s liberalnijim i uključivijim socijalnim politikama.

Pogledajte ovaj graf - usporedba kretanja BDP-a po stanovniku: Španjolska, Malta i Hrvatska - od 1970. do danas:

Izvor: Svjetska banka

Kao što možemo vidjeti, Malta je od 1990. ukidanjem kontrole cijena i uvoza počela ozbiljno rasti i taj je rast, izuzev kratkih prekida u vrijeme globalnih kriza 2008. i 2020., s vremenom ubrzavao. Malta je prestigla Španjolsku 2015. godine, a Hrvatska je najviše izgubila tijekom perioda od 2008. do 2017. dok je štitila javni sektor od krize i u isto vrijeme sprječavala gospodarstvo od izlaska iz recesije.

Ključne reforme 1990-ih

S obzirom na geografske predodređenosti, na Malti nema mnogo mogućnosti za poljoprivredu pa ona čini samo oko 1% zemljinog BDP-a. Najveći dio BDP-a (56%) otpada na usluge. Slijedi turizam s 15 do 20 posto, a industrijska proizvodnja čini 10 posto. Bitan udio malteškog BDP-a otpada još i na transport zbog važnih luka.

Ključne promjene u malteškoj politici dogodile su se 1990-ih pod desnom vladom. Početkom desetljeća diljem svijeta je među ekonomistima i političarima prevladavao stav da gospodarstvo treba restrukturirati, učiniti ga efikasnijim, a poreznu i regulatornu politiku prilagoditi što lakšem poslovanju te otvoriti se za trgovinu sa svijetom. Osim toga, Malta je 1990. aplicirala za članstvo u Europskoj uniji, a uvjeti su bili oslobađanje trgovinskih barijera i privatizacija većeg dijela javnog sektora.

Ovo desetljeće karakterizira vladina inicijativa za liberalizaciju i internacionalizaciju gospodarstva i njegovo stavljanje u obuhvat slobodnog tržišta. Plan je podrazumijevao uklanjanje zaštitnih barijera koje su štitile lokalnu industriju od otvorene konkurencije na svjetskom tržištu, kraj državne pomoći za industrije koje su bile 'hrome patke' kako bi se izbjegli otpuštanja, prodaju značajnog postotka državnih dionica u bankama privatnim ulagivačima i osnivanje burze kako bi se olakšala cirkulacija dionica, udjela i obveznica.

Čak i tijekom kratkog mandata Malteške laburističke stranke od listopada 1996. do rujna 1998., taj je proces liberalizacije tržišta nastavljen. Doista, tijekom te dvije godine, telekomunikacijski sektor je djelomično privatiziran i učinjeni su ozbiljni pokušaji povećanja odgovornosti u državnim subvencioniranim poduzećima, na primjer u Malta Drydocksu.

Restrukturiranje potrebno kako bi se osiguralo da svi sektori malteškog gospodarstva ravnopravno konkuriraju unutar parametara slobodnog tržišnog gospodarstva bilo je daleko od dovršenog do kraja devedesetih. Ovo restrukturiranje, kao i drugdje u Europi, imalo je negativan utjecaj na određene industrije, što je dovelo do zatvaranja i smanjenja proizvodnje, na primjer u industriji odjeće i obuće.

Tijekom ove promjene u gospodarstvu, malteški sindikalni pokret zadržao je svoju središnju poziciju i nastavio bilježiti porast članstva. Usprkos privatizaciji, klima industrijskih odnosa u 1990-ima može se definirati kao relativno blaga, s brojem industrijskih sporova ili izgubljenih radnih dana koji je bio među najnižima u povijesti. Najveći broj izgubljenih radnih dana godišnje zbog industrijskih akcija tijekom tog razdoblja bio je samo 16.000 u 1996. godini.

Općenito, vladala je "atmosfera relativne stabilnosti" koja "se može pripisati spremnosti socijalnih partnera da rade zajednički na vrlo konkurentnom međunarodnom tržištu i spremnosti Vlade da riješi probleme u industrijskim odnosima čim se pojave" (UNDP, 1996., str. 37). Svejedno, do kraja desetljeća došlo je do ozbiljnih previranja između države i sindikata.

Oslanjanje na uvoz, razvoj turizma i uslužnog sektora

Ulaskom u Europsku uniju 2004. godine gospodarstvo je dobilo novi zamah, prvenstveno u turizmu, uslugama i transportu. Vlada je tada učinila mnogo po pitanju smanjenja proračunskog deficita. Smanjivanjem javne potrošnje, ukidanjem subvencija industrijama koje nisu bile konkurentne, uspjela je konsolidirati financije što je pomoglo gospodarstvu da ojača i bude konkurentnije na međunarodnom tržištu.

Sve navedene reforme omogućile su Malti da od četvrte najsiromašnije zemlje u Europi dođe među 15 najbogatijih. Ovo bi trebala biti lekcija i za mnoge Hrvate koji misle da se gospodarstvo treba temeljiti na industriji i poljoprivredi. Zemlja koja se više oslanja na uvoz prehrambenih i drugih proizvoda, ako ima razvijen turistički i uslužni sektor, očito može napredovati.

Takva gospodarska struktura može biti ozbiljan problem za vrijeme globalne krize ili rata, ali u mirnodopsko vrijeme ovi "nedostatci" zapravo se mogu pretvoriti u prednosti i omogućiti snažan rast - ako se koriste u kombinaciji s politikama otvorenog i slobodnog tržišta. Hrvatska je mogla danas biti razvijena kao Malta da smo od 1990-ih do danas samo kopirali njihove politike.

-----------------
Izvori: 1, 2, 3