Vezani članci:
Antifašisti su ovih dana ujedinili Hrvatsku više nego Milošević 1991.
Kandidatura za izbornika hrvatske nogometne reprezentacije
Top 3 lažne vijesti na koje su mnogi u Hrvatskoj nasjeli - i njihovi izvori
Dragi domoljubi, nije vam ovo više Jugoslavija!
Biciklizam, navijačka euforija i pravda koja je spora, ali dostižna
Nedostaje nam mnogo ljudske empatije prema onima s drukčijim iskustvom
Tomson
Tko su pravi kompleksaši koji ne znaju dostojanstveno podnijeti poraz?
Je li nas Kolinda stvarno osramotila? Pogledajte kako komentiraju stranci na Twitteru
Odgovor: Što vide oni koje nije zahvatila navijačka groznica?
Novo pravilo: Političari ne grade stadione
Apel Plenkoviću i ministrima: U ponedjeljak srežite poreze i javnu potrošnju!
Hrvati dokazali da mogu biti najbolji - kad se političari ne miješaju
FIFA traži od medija da diskriminiraju zgodne žene
Englezi su dobili što su tražili
Plenković pokušava kopirati Kolindu, ne ide mu
Glasnović se spustio na razinu engleskih tabloida pa širi povijesne neistine
Vukojević nije trebao biti izbačen iz reprezentacije, čovjek ima pravo izraziti mišljenje
Kolinda je atrakcija na SP-u: Jugoslavenski mediji je sprdaju, svijet joj se divi
Da je prvenstvo u ekonomiji, kako bi prošla Hrvatska?
[VIDEO] Pogledajte kako Šveđani pametuju Švicarcima o ženskim pravima (obrukali su se)
Bi li Subašić manje vrijedio Hrvatskoj da je Srbin?
Kako je Kolinda natjerala ljevičare da se pretvore u najveće konzerve
Hrvatska može pobijediti Dansku samo u nogometu
Švicarska je senzacija na Svjetskom prvenstvu zahvaljujući imigrantima
Može li sport uopće biti odvojen od politike?
Osnivanje nogometne Superlige je samo logični slijed događaja
Druga strana nogometnog slavlja
Tek kad s Jelačićevog trga budemo mahali zastavama Estonije, znat ćemo da su promjene na vidiku
Venezuelanska reprezentacija nema novca za put na prijateljsku utakmicu
Novo na Liberalu:
Mises: Za inovacije je potrebna ekonomska sloboda
Elon Musk i sloboda govora
Američki birači vole kapitalizam više nego Trumpa, Harris i Taylor Swift
Čovjek koji ništa ne zna
Pitanja na koja Milanović ne želi odgovoriti
Hajdaš Dončić i Paunović su obojica fejk, glumci i pozeri
Studija: Zahtjevi za redistribucijom bogatstva vođeni su motivom zavisti, a ne pravde
Thomas Sowell: Zašto sam odbacio marksizam
WSJ o propasti dinara: Kako je Jugoslavija uništila vlastitu valutu
Milanović želi biti hrvatski Donald Trump
Kakva je bila špica sezone: U srpnju i kolovozu 92.000 domaćih turista više nego lani
Država je u ratu s obiteljskim smještajem. Ispaštat će domaći turisti
Kako su Ćimić i Index pokušali kreirati 'aferu' tamo gdje je nema
Prvi seks, laži i porez na nekretnine
Pearl Jam i svrha cijene u tržišnoj ekonomiji
Kako Vladine 'antiinflacijske mjere' ustvari potiču inflaciju
Nezavisna zastupnica razmontirala Tomaševića u ZG skupštini. Pogledajte video
Potpišite peticiju protiv 'Bit će krvi' zakona o maltretiranju vlasnika stanova
Zašto se Hrvati boje jugoslavenske zastave - pitaju se jugoslavenski novinari
Proslavljenom biologu Facebook obrisao profil jer je napisao da muškarac ne bi trebao boksati sa ženama
Plenkovićev portal u ksenofobnom ispadu napao turiste, pridružio mu se i Index
Pobjednici i gubitnici
Tko je u Hrvatskoj proširio dezinformacije o alžirskoj boksačici? Mojmira Pastorčić
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće

Za 9 mjeseci Hrvatska može očekivati baby boom, a to nije jedini pozitivni utjecaj SP-a...


Piše: Branimir Perković
16.7.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Za 9 mjeseci Hrvatska može očekivati baby boom, a to nije jedini pozitivni utjecaj SP-a...

Za 9 mjeseci Hrvatska može očekivati baby boom, a to nije jedini pozitivni utjecaj SP-a...


Piše: Branimir Perković
16.7.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Većina nas još nije svjesna koliko ovo Svjetsko prvenstvo znači za Hrvatsku. Zadnjih nekoliko godina Hrvatska je zemlja okovana pesimizmom, beznađem, depresijom i melankolijom. Za to su postojali dobri razlozi, od duge gospodarske krize i nemogućnosti da se ostvari pravi gospodarski oporavak do velikog vala iseljavanja i pada broja rođenih.

Bilo bi lako okriviti političare za te probleme jer nisu imali hrabrosti napraviti potrebne reforme i nastavljaju voditi državu do polaganog i bolnog kraja; jecajem, a ne vriskom. Treba priznati da smo i sami krivi zbog svoje inertnosti, straha i odbijanja odbacivanja starih zabluda.

Uspjehom nogometne reprezentacije je sve to magično nestalo. Pokazali su nam put. Pokazali su nam da postoji drugi način, da se ne moramo predati, ne trebamo se bojati. Pobudio se u društvu duh dječjeg optimizma i rasta, duh majčinske neustrašivosti i borbenosti, probudio se osjećaj da možemo trudom stvari mijenjati nabolje i ne prihvaćati polagano raspadanje. Bar nakratko smo dobili nalet energije i želje za napredovanjem. Reprezentacija nam je pokazala da možemo postići više ako postanemo dovoljno hrabri i usudimo se tražiti bolje samo ako dovoljno intenzivno radimo na tome.

Jedan od najznačajnijih efekata će biti demografski. Veliki sportski uspjesi uvijek dovode do kratkoročnog rasta broja rođenih. Taj fenomen je primijećen puno puta. U Njemačkoj je broj rođenih porastao za skoro 30% devet mjeseci iza Svjetskog prvenstva 2006., u Španjolskoj je broj rođenih porastao za 16% nakon što je Barcelona 2009. osvojila Ligu prvaka, isto se dogodilo u Islandu poslije pobjede nad Engleskom na Europskom prvenstvu 2016., u Rijeci je broj rođene djece narastao za čak 50% devet mjeseci poslije osvajanja prvenstva prošle godine. Dokazano je da uvijek iznova sportski uspjesi dovode i do povećanja broja rođenih devet mjeseci poslije.

Hrvatska ima velike demografske probleme, a oni uzrokuju i široke gospodarske probleme. Pitanje visine mirovina i općenito mirovinskog sustava je usko povezano s brojem rođenih, posebno u mirovinskom sustavu međugeneracijske solidarnosti gdje trenutni radnici uplaćuju mirovine za trenutne umirovljenike. Kada se broj rođenih smanjuje, to znači i da će u budućnosti biti manje radnika koji će uplaćivati u mirovinski sustav. Istodobno će se broj umirovljenika povećavati te će sve manji broj radnika raditi za sve veći broj umirovljenika, a to će dovesti do potpunog kolapsa mirovinskog sustava. Izreka "Djeca su budućnost" nije klišej, stvarno je potrebno održavanje dovoljno visokog broja rođenih da bi se gospodarstvo moglo održavati i razvijati.

Broj rođenih u Hrvatskoj se polako podizao do 2009. godine kada slijedi nagli pad, a ni 2018. se ne očekuje prestanak tog trenda. Kako veliki sportski uspjesi kratkoročno povećavaju broj rođenih, što se uvijek iznova dokazuje u različitim državama, možemo očekivati da će 2019. biti prva godina u dva desetljeća u kojoj će biti više rođenih u odnosu na prošlu godinu. Tko zna, možda to bude godina prijeloma u kojoj će prestati dugogodišnji trend opadanja broja rođenih i od te godine na dalje se počne povećavati iz godine u godinu. Za jedan takav dugoročni efekt uspjeh na Svjetskom prvenstvu neće biti dovoljan. To će biti samo okidač za promjenu trenda, a da bi trend dugoročno postao uzlazni trebat će se poboljšati gospodarsko stanje u državi, što će iziskivati brojne ekonomske reforme. Srećom, i njih će biti lakše provesti jer će građani "opijeni" euforijom, optimizmom i hrabrošću biti spremniji prihvatiti bolne, ali nužne promjene dosadašnje ekonomske paradigme temeljene na visokom javnom dugu, previsokom zapošljavanju u javnom sektoru, zagušujućom poreznom politikom i općenito odbijanjem ekonomskih politika koje će omogućiti gospodarski rast.

Drugi najveći efekt će biti naravno na turizam. O Hrvatskoj se zadnjih nekoliko dana pisalo više nego ikada u povijesti. Puno više i nego 1998., kada je internet bio još u povojima (u odnosu na današnji utjecaj interneta). Hrvatska kao mala zemlja nije često po naslovnicama svjetskih medija, a prolaskom u polufinale i finale je osigurala da na tjedan dana postane jedna od najspominjanijih država na svijetu. I očito je da će se to odraziti na turizam, jer internet stranice HTZ-a bilježe porast posjeta od nekoliko stotina posto. U situaciji kada se sigurnosna situacija u ostalim mediteranskim zemljama smiruje i Hrvatska tu gubi komparativnu prednost, ovo je baš onaj impuls koji je trebao da se to nadoknadi. A gospodarstvo RH ovisi o turizmu, svidjelo se to nama ili ne. Iako turizam u Hrvatskoj ima relativno malen multiplikacijski faktor, što znači da se rast turizma manje "prelijeva" na druge gospodarske sektore, rast turizma će se odraziti i na druga područja gospodarstva i time druge regije osim Dalmacije, Istre, Kvarnera i Dubrovnika.

Demografija i turizam će biti empirijski efekti, učinci koji će se moči mjeriti i za koje će se znati koliko su jaki. Broj rođenih će porasti, a broj dolazaka stranih gostiju i prihod od turizma će porasti određeni za postotak. U svom tom analiziranju mjerljivih učinaka će se zaboraviti na one indirektne, ne-empirijske koje ja puno teže mjeriti. A ti učinci su bitni, puno važniji nego što ljudi koji se bave tim podacima žele priznati jer se radi o teško mjerljivim i nesigurnim podacima koje je teško predviđati. Ipak izgledno je da baš oni skrivaju najpozitivniji učinak uspjeha nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.

Hrvatsko društvo već dugo vremena gubi vitalnost, energiju, optimizam, vjeru u bolje sutra, borbenost i nacionalno ponos. A to su jako bitne kategorije unatoč tome što se radi o teško mjerljivim ne-empirijskim kriterijima. Većina povjesničara se slaže da društva počinju propadati onoga trenutka kada stanovništvo prestane vjerovati u njih. Isto vrijedi i za velika carstva kroz povijest i za današnje države. A vjera nije samo religiozni pojam, vjeru imaju svi od zelotskih vjernika do nepopustljivih ateista. Vjera je jednostavno svojstvena ljudskoj prirodi, možemo reći i dokaz genijalnosti ljudskog roda. Ne vjeruje se samo u religiju, naciju, kulturu. To su samo kolektivne manifestacije individualnih vjerovanja. Možemo vjerovati u sami sebe, u svoju sposobnost da prevladamo teškoće, vjerujemo u bolje sutra, vjerujemo u to da se trud isplati, vjerujemo da možemo biti bolji, da možemo napredovati, vjerujemo da netko treba biti uspješan zbog prirode svog karaktera i sposobnosti a ne „veza“. Upravo takva vjerovanja nedostaju u Hrvatskoj, bez obzira na političku, vjersku, etničku, regionalnu i drugu pripadnost.

A upravo smo svjedočili tome da su pojedinci iz jedne male države kolektivnom suradnjom i međusobnim natjecanjem uz veliki rad i talent pobijedili strah i uspjeli nešto gotovo nezamislivo. Svaki od njih je svojom kvalitetom, talentom i životnim radom zaslužio biti na vrhu svijeta.

Natjecali su se s cijelim svijetom i nisu se zatvorili u Hrvatsku u strahu od konkurencije. Sve što su ostvarili, zaslužili su svojim radom i upornošću. Radili su ono što najbolje znaju i miješali suradnju i natjecanje na svačiju korist. Svaki je istodobno surađivao sa svima, ali je i pokušavao biti bolji od drugih. Poticali su natjecateljski duh jedan u drugome, htjeli su kolektivno biti bolji kao momčad od drugih momčadi, ali su istodobno htjeli dokazati da mogu biti podjednako dobri ili bolji od svojih suigrača.

Pronašli su dobitnu kombinaciju suradnje i međusobne kompetitivnosti te tako dokazali svima da su te dvije kategorije komplementarne i kada se pronađe pravi balans, iz toga nastaju veličanstvene stvari. Imali su selektora, ali on nije prisiljavao igru, pustio ih je da budu individue i rade ono u čemu su najbolji. Selektor je bio po strani i pustio tim da igra, uz male korekcije. Selektor nije određivao Perišiću da brani, a Subašiću da igra u veznom redu, Mandžu nije stavio u obranu, i nije ih progresivno kažnjavao što bi bili bolji i napravili bolji potez. Radio je sve suprotno od onoga što radi država, a rezultati tog pristupa su jasno vidljivi.

Od ljudi koje smo gledali zadnjih tjedana svi možemo i moramo učiti, moramo početi vjerovati u ono što su nam pokazali na terenu. Moramo početi vjerovati da se trud isplati, da se možemo natjecati s najboljima, a ne zatvoriti se u sebe jer ako to učinimo nećemo nikada postati kvalitetni, moramo vjerovati da su konkurencija i suradnja komplementarne i konačno shvatiti da nam treba pravi miks to dvoje jer previše suradnje uništava individualnu kreativnost te oduzima prostor za osobni napredak, a premalo suradnje dovodi do rata svih protiv svih u kojem nitko nije neto dobitnik. Moramo početi vjerovati da država ne treba kažnjavati izvrsnost i talent, nego pustiti najbolje da budu najbolji jer je to jedini pun prema najkvalitetnijem kadru, a i oni manje kvalitetni brže uče i postaju bolji.

I najviše od svega trebamo se riješiti straha - straha od drugačijih, straha od boljih, straha od „drugih“. Možemo se i trebamo natjecati s najboljima. Možemo i trebamo pustiti najbolje da rade ono što znaju i time omogućiti i lošima da uče.

A možda najviše se trebamo riješiti straha od uspjeha. Riješiti se straha od rizika koji put prema uspjehu vodi. Postati hrabri, odvažni, neustrašivi. Pokazali su nam da se nikada ne treba predati, da i u najgorim situacijama kada počnemo gubiti postoji način za pobjedu uz dovoljno hrabrosti i rada. Nekada smo to znali, to su nam pokazali borci u Domovinskom ratu, samo se trebamo podsjetiti. Hvala Livakoviću, Subašiću, Ćaleti, Ćorluki, Jedvaju, Lovrenu, Pivariću, Striniću, Vidi, Vrsaljku, Mitroviću, Badelju, Bradariću, Brozoviću, Kovačiću, Modriću, Rakitiću, Kaliniću, Mandžukiću, Perišiću, Kramariću, Pjaci, Rebiću i Daliću što su nas podsjetili na to.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.