Jedna od najvećih zabluda suvremenog doba je vjerovanje da nacionalni suverenitet može funkcionirati na isti način kao u 19. ili 20. stoljeću. U svijetu koji je sve više međuovisan, koncept apsolutne nacionalne moći postaje ne samo zastario, već i štetan. Globalni problemi kao zagađivanje prirode, umjetna inteligencija, trgovinske krize, sigurnosne prijetnje i pandemije ne poznaju granice i ne mogu se riješiti isključivo nacionalnim politikama. Unatoč tome, populistički pokreti poput Brexita i Trumpizma nastoje oživjeti zastarjele ideje o nacionalnoj samodostatnosti i izolaciji, nudeći ljudima iluziju kontrole i sigurnosti.

Brexit je možda najbolji primjer kako loše shvaćena suverenost može nanijeti štetu jednoj zemlji. Britanci su napustili Europsku uniju pod sloganom "take back control" (uzeti nazad kontrolu), ali što su zapravo dobili zauzvrat? Izgubili su ekonomske prednosti zajedničkog tržišta, diplomatski utjecaj u Europi i stabilnost u trgovinskim odnosima. Mnoge velike i manje tvrtke povukle su svoje investicije, a birokracija se nije smanjila, već je postala još kompleksnija jer se sada sve mora rješavati bilateralnim sporazumima umjesto unutar jedinstvenog regulatornog tržišta i okvira EU.

Sličan model vidimo u Trumpovoj politici "America First" (Amerika prva), koja ljude pokušava uvjeriti da Sjedinjene Američke Države mogu prosperirati bez međunarodne suradnje. No, globalni izazovi ne priznaju nacionalne granice. Pandemija koronavirusa pokazala je koliko je svijet povezan i da bez slobode i suradnje na razvoju cjepiva i razmjeni medicinskih resursa, šteta bi bila još veća. Ekološki problemi također nisu problem koji se može riješiti na razini jedne nacije. Na primjer, potrebne koordinirane akcije međunarodnih tijela i vlada ali i više liberalizacije ekonomije i poreza da bi više tvrtki i ljudi mogli trgovati i stvarati "zelene" proizvode i usluge.

Brexit i Trumpizam su od početka u sukobu sa suvremenim liberalizmom koji nudi drugačiju viziju. To je vizija u kojoj su ljudska prava i sloboda univerzalna, gdje su ekonomija i politika globalno povezane, i gdje su institucije poput WTO-a (Svjetske trgovinske organizacije) ključne za stabilnost i prosperitet. Umjesto zastarjelog koncepta suvereniteta kao apsolutne nacionalne moći, liberalizam zagovara funkcionalnu međuovisnost država i pojedinaca. U svijetu u kojem digitalna ekonomija nadilazi granice i gdje milijuni ljudi rade u međunarodnim kompanijama, forsiranje nacionalističke politike izolacije može donijeti samo ekonomski i politički kaos.

Ovdje dolazimo do ključnog sukoba između liberalizma i populizma jer liberalizam zagovara slobodu pojedinca bez obzira na nacionalnost – slobodu kretanja, poslovanja, izražavanja, obrazovanja i suradnje. S druge strane, pokreti poput Brexita i Trumpizma žele zadržati određene slobode samo za "svoje ljude" dok ih uskraćuju drugima, bilo kroz restriktivne imigracijske politike, protekcionizam ili diskriminatorne zakone.

Realnost je da u 21. stoljeću nijedna država nije potpuno suverena u tradicionalnom smislu. Čak i najveće sile poput SAD-a, Kine i Europske unije ovise o globalnim lancima opskrbe, međunarodnim financijskim institucijama i transnacionalnim tehnološkim inovacijama. Problem s nacionalizmom i populizmom nije samo to što izolira države, već i to što ljudima prodaje lažni osjećaj sigurnosti i kontrole dok u stvarnosti postaju ranjiviji na globalne promjene.

Jedan primjer oko promjena je digitalna revolucija i umjetna inteligencija. Tehnološke inovacije također ne poznaju granice. AI se razvija u međunarodnim istraživačkim centrima i primjenjuje se globalno. Ako pojedina država pokuša zatvoriti svoja tržišta i blokirati tehnološku suradnju, samo će izgubiti konkurentsku prednost. Umjesto da se vraćamo u prošlost, trebamo oblikovati budućnost s modernim konceptom suvereniteta koji je fleksibilan, kooperativan i kompatibilan s globalnim izazovima.

Brexit i Trumpizam su upozorenja na štetu populističke ideologije gdje se često koristi argument da "narod" želi manje globalne integracije, ali prava istina je da ljudi generalno kao danas u Africi žele prosperitet, stabilnost i mogućnosti koje dolaze kroz regionalnu i globalnu suradnju i integracije, a ne izolaciju i političke projekte zasnovane na mitovima o apsolutnoj suverenosti. Svijet je već prešao tu fazu jer međuovisnost nije slabost već snaga, ona je budućnost i jamstvo za više slobode i dalji napredak čovječanstva.