Od početka 2023. godine, stranim firmama i državljanima će biti omogućena kupnja poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. To je odlična vijest za vlasnike poljoprivrednog zemljišta, budući da država trenutno ograničava potražnju za njihovom imovinom. Vijest je dobra i za potencijalne kupce koji bi rado uložili svoj novac u Hrvatsku kupnjom zemljišta, ali im je to trenutno zakonom zabranjeno.

No, "Slobodna Dalmacija" o toj temi piše: "Ode nam djedovina: od 2023. počinje rasprodaja našeg jeftinog poljoprivrednog zemljišta strancima, očekuje se prava navala i to najviše od strane Nizozemaca koji će koristiti 'mudru' taktiku".

U uvodnoj rečenici se prodaja zemljišta strancima karakterizira kao pojava od koje treba spasiti Hrvatsku. Već u naslovu ima materijala za komentar pa krenimo redom.

Za početak, novinari su prisvojili tuđa poljoprivredna zemljišta. To je njihova djedovina. Možda vama, čitateljima, piše u nekom rješenju o nasljeđivanju ili kupoprodajnom ugovoru da ste vi vlasnik nekretnine. No, morate shvatiti da to nije vaše. To je naše. To je naše zemljište, i nećete vi to prodati nekome samo tako bez da se pita novinare "Slobodne Dalmacije".

Sljedeće, tvrde da je vaše zemljište jeftino. Ono je na rasprodaji. Možda ga želite prodati kako biste otplatili neki kredit, popravili krov na kući, platili školovanje djetetu ili uložili u neku (drugu) vrstu štednje za mirovinu, ali u krivu ste. Kada su stvari jeftine, treba ih kupovati, a ne prodavati. Da se razumijemo, ne savjetujem ovdje nikome kako da raspolaže svojom imovinom. Ali znam da uredništvo "Slobodne Dalmacije" neće podići kredit da kupi vaše zemljište. Pardon, naše zemljište.

Našli ste nekog Nizozemca koji bi sljedeće godine kupio vašu zemlju za više nego što ga možete prodati sada, dok mu je još uvijek zabranjena kupnja? Ne može. Vi ste štetočina. Treba spasiti Hrvatsku od toga što vi želite. Kako piše Slobodna, jedina brana "potpunoj rasprodaji inače jeftinog poljoprivrednog zemljišta" jest činjenica da ga nitko neće moći prodati ako ga prethodno ne ponudi državi.

Naime, prema predloženim izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, država će imati pravo prvokupa kod kupoprodaje poljoprivredne zemlje. Dakle, prvo ćete morati državi ponuditi zemljište po cijeni koju ste dogovorili s kupcem. Zatim ćete čekati do 30 dana da ekipa u Ministarstvu poljoprivrede po tko zna kojim kriterijima odluči hoće li država kupiti vašu zemlju. Tek nakon toga ćete smjeti prodati zemlju kupcu s kojim ste se prvotno dogovorili, ako nije u međuvremenu odustao.

Možda vam nije bitno hoćete li dogovorenu cijenu dobiti od države ili od privatnog kupca. No, mogli biste se zapitati odakle državi u kojoj škole i bolnice izgledaju ovako kako izgledaju novaca za otkup zemljišta. Odgovor, naravno, glasi: kroz poreze koje plaćate.

Moglo bi vas zanimati i hoće li država bolje upravljati tom imovinom od nekog stranca. Nije potrebno povlačiti dalje paralele, poput upravljanja državnim tvrtkama, ustanovama ili obnovom potresom oštećene Banije. Novine doslovno tjednima pišu o aferama u upravljanju državnim nekretninama. Sada navode da će nacionalizacija poljoprivrednih zemljišta spasiti Hrvatsku.

Za kraj, što je ona "mudra" taktika Nizozemaca koja se spominje u članku u Slobodnoj Dalmaciji? Njihov sugovornik objašnjava da Nizozemci kupuju jeftina zemljišta po Ukrajini, Bugarskoj i Rumunjskoj, ništa ne rade na njima, a dobivaju poticaje. Drugim riječima, Nizozemci bi mogli napraviti isto što "naši" već godinama rade u Hrvatskoj.

Konstantno se vrtimo u začaranom krugu. Tražimo od države da riješi neki problem pa se pojavi rješenje koje stvara nove probleme. Državne intervencije opravdavamo time da je društveni interes iznad privatnog interesa. Kada neminovno izbiju afere zbog zadovoljavanja privatnih interesa državnim sredstvima, tvrdimo da "samo treba postaviti prave ljude" - i tako iz godine u godinu.