Srbija pod vodstvom predsjednika Aleksandra Vučića sve više klizi u autoritarni režim koji guši slobodu izražavanja, ograničava građanske slobode i sustavno se obračunava s neistomišljenicima. Nedavni slučajevi protjerivanja stranih državljana, uključujući Hrvate, iz Srbije zbog njihovih objava na društvenim mrežama u kojima su podržali studentske prosvjede samo su posljednji u nizu pokazatelja koliko je daleko Vučićeva vlast spremna ići kako bi učvrstila svoju moć. Uz to, njegova kontrola nad medijima pretvorila je srpski javni prostor u oruđe propagande kojim se napadaju kritičari i širi strah među građanima.

Protjerivanje stranaca: Gušenje podrške prosvjedima

Studentski prosvjedi, koji su izbili nakon tragičnog urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu 2024. godine, kada je poginulo 15 ljudi, postali su najveći izazov Vučićevoj vlasti. Mladi su na ulice izašli tražeći odgovornost za korupciju i nesposobnost vlasti, ali i pravdu za žrtve. Umjesto dijaloga, režim je odgovorio patetikom i klevetničkom kampanjom, a sada i represijom koja se širi na strane državljane koji su javno izrazili podršku prosvjednicima.

Posebno zabrinjava slučaj Hrvata koji su protjerani iz Srbije zbog objava na društvenim mrežama. Na primjer, hrvatska liječnica Arien Stojanović Ivković, koja je 12 godina živjela u Beogradu, dobila je nalog za protjerivanje uz obrazloženje da predstavlja "prijetnju sigurnosti države". Njezin jedini "grijeh" bila je kritika vlasti i podrška studentskim zahtjevima.

Ovakvi potezi nisu samo napad na slobodu govora, već i pokušaj zastrašivanja svih koji bi mogli podržati prosvjede, uključujući strane zajednice u Srbiji. Hrvatski veleposlanik u Beogradu izrazio je zabrinutost zbog učestalih protjerivanja hrvatskih državljana, no Vučićeva vlast ostaje gluha na diplomatske prosvjede.

Ovi potezi jasno pokazuju da Vučićev režim ne trpi nikakvu kritiku, čak ni od pojedinaca koji nemaju politički utjecaj. Protjerivanje stranaca zbog objava na društvenim mrežama pokazuje koliko je vlast nesigurna i koliko se boji širenja prosvjednog raspoloženja. Umjesto suočavanja s korijenima nezadovoljstva – korupcijom, neodgovornošću i nedostatkom transparentnosti – Vučić bira strategiju zastrašivanja i izolacije.

Medijska mašinerija: Oruđe za napade i propagandu

Jedan od najmoćnijih stupova Vučićeve vlasti jest njegova gotovo potpuna kontrola nad medijima u Srbiji. Većina televizija s nacionalnom pokrivenošću, poput Pinka, Informera i Happyja, služi kao produžena ruka režima, šireći propagandu i napadajući sve koji se usude kritizirati vlast. Ovi mediji ne samo da ignoriraju studentske prosvjede ili ih prikazuju kao "obojenu revoluciju" koju financiraju strane sile, već aktivno demoniziraju prosvjednike, nazivajući ih "huliganima", "plaćenicima" ili čak "ustašama" u pokušaju da polariziraju društvo i opravdaju represiju.

Javni servis, Radio-televizija Srbije (RTS), koji bi trebao biti neovisan i objektivan, pod Vučićevom vlašću postao je još jedno oruđe režimske propagande. Studenti su više puta prosvjedovali ispred zgrade RTS-a, tražeći nepristrano izvještavanje, no njihovi zahtjevi ostaju bez odgovora. Umjesto toga, RTS i drugi provladini mediji često prenose Vučićeve govore uživo, dajući mu neograničen prostor za samopromociju, dok kritičari gotovo nemaju priliku doći do riječi.

Ova medijska strategija ne samo da guši javnu raspravu, već i stvara atmosferu straha. Novinari koji se usude izvještavati objektivno često se suočavaju s prijetnjama, napadima ili gubitkom posla. Neovisni mediji, poput N1 ili Nova.rs, rade pod ogromnim pritiskom, a njihov doseg je ograničen u usporedbi s režimskom medijskom mašinerijom. Vučićeva vlast koristi medije ne samo za obranu svojih pozicija, već i za aktivno stvaranje neprijatelja – bilo da su to studenti, strani državljani ili susjedne zemlje poput Hrvatske.

Autoritarni obris Vučićeve vlasti

Vučićeva vladavina obilježena je centralizacijom moći, slabljenjem institucija i gušenjem svake alternative. Njegov režim sustavno potkopava demokraciju, koristeći kombinaciju populizma, straha i nacionalističke retorike kako bi zadržao podršku dijela biračkog tijela. Protjerivanje stranaca i kontrola medija samo su simptomi dubljeg problema: straha od gubitka kontrole u trenutku kada se društvo budi iz letargije.

Studentski prosvjedi pokazali su da u Srbiji postoji snaga za promjenu, ali i da Vučićeva vlast neće lako popustiti. Umjesto dijaloga, režim bira represiju, a umjesto transparentnosti – propagandu. Protjerivanje Hrvata i drugih stranaca zbog podrške prosvjedima nije samo napad na njih, već poruka svima: svatko tko se usudi suprotstaviti Vučiću bit će kažnjen.

Srbija na raskrižju

Srbija pod Aleksandrom Vučićem nalazi se na raskrižju između demokracije i autoritarizma. Dok studenti i dio građana hrabro traže pravdu i slobodu, režim odgovara starim metodama – represijom, manipulacijom medija i stvaranjem vanjskih neprijatelja. Protjerivanje stranih državljana zbog objava na društvenim mrežama i gušenje slobode medija nisu samo kršenje temeljnih prava, već i očajnički pokušaj očuvanja moći u trenutku kada se tlo pod nogama vlasti ljulja.

Međunarodna zajednica, uključujući Hrvatsku, mora jasno osuditi ove poteze i podržati one koji se bore za demokratsku Srbiju. Jer, ako se ovakav trend nastavi, Srbija riskira da postane zemlja u kojoj nema mjesta za različitost mišljenja, slobodu izražavanja ni nadu u bolju budućnost.