Sve je bilo spremno za revoluciju - tako su barem danima hrvatski mediji najavljivali veliki prosvjed studenata u Beogradu. Severina je odradila svoj dio, Ida Prester je snimila selfi na licu mjesta, a Maja Sever je sve skupa koordinirala iz središnjice uz signaliziranje potpore drugovima koji su u "centru slobodnog svijeta".

Činilo se da je to - to. Svi preduvjeti za rušenje dugogodišnjeg sprskog vožda bili su ispunjeni. Međutim, putem je nešto pošlo po zlu.

Čini se da ekipa, koja je trebala provesti tu revoluciju, nije imala takve planove. Srpski studenti nisu izašli da bi postavljali barikade i jurišali na zgradu Narodne skupštine - došli su se zabaviti. Ekipa je došla plesati, upoznati nove ljude, biti dio mase, osjetiti tu atmosferu gomile i uzvikivati parole kao na stadionu.

Ne možemo ih zbog toga kriviti. Svi smo bili u tim godinama i vjerujem da smo svi prošli kroz tu fazu. Sudjelovao sam i ja u prosvjedima kojima nisam znao ni svrhu ni značenje.

Netko će mi sad prigovoriti - čekaj, studenti imaju svoje zahtjeve i jasno je da nisu zadovoljni aktualnom vladom. Pa da! Normalno je da nisu zadovoljni aktualnom vladom, tko bi bio? Imaju autoritarnog vođu koji upravlja državom kao da je njegova privatna prćija, većinu medija drži u šaci, nabacuje patetične i jeftine fore - nitko normalan ne bi volio takvu vlast. Ali ti studenti, oni jednostavno nisu revolucionari, barem ne u onom smislu u kojem bi hrvatski lijevi aktivisti to htjeli.

Jer vlast se može promijeniti samo na dva načina - mirnim i demokratskim putem na izborima ili nasilnim putem na ulici. Ako se odlučite na promjenu vlasti na ulici, onda ne možete izbjeći nasilje. Pjesmom, plesom i nabrijavanjem dobre atmosfere nećete promijeniti vladu.

Studenti jednostavno nisu spremni za nasilno svrgavanje vlasti i to je to. Čim je opalio prvi zvučni top - oni su se razbježali kao vjeverice. Organizatori i redari se odmah odriču: "To više nije naš prosvjed". Kraj priče!

To nije ništa čudno niti kukavički, i ja bih vjerojatno tako reagirao, to bi bila normalna reakcija svake civilizirane osobe koja nije navikla na nasilje. Ali takve osobe ne ruše vlast na ulici.

Možda je tako i bolje. Zamislite samo, da su se novinarske želje obistinile i da su u toj rulji stvarno bili ljudi koji bi bili spremni na nasilje. Stradalo bi puno ljudi, možda bi uspjeli srušiti Vučića jer bi se cijeli narod zgražao nad neredima i mladim žrtvama. Vučić bi vjerojatno pao. Ali što onda? Tko bi ga zamijenio?

Kod svakog nasilnog svrgavanja vlasti, zamjena ne bude ništa bolja od njenih prethodnika. To je zato što kod nasilne revolucije u prvi plan izbiju oni koji su brutalniji i beskrupulozniji, a to u pravilu nisu ni najbolji ni najpametniji. To onda bivaju tek pravi totalitaristi. To je povijest dokazala već mnogo puta. Zato je dobro što studenti nisu poslušali signale iz Hrvatske i napravili neku glupost zbog koje bi žalili godinama.

Sve se na kraju svodi na zabavu, druženje i uživanje u društvu. Tako i treba biti. Nemojte kriviti ni ismijavati studente što nisu svrgnuli lošu vlast. Oni su svoje odradili.

Doći će novi izbori, a na njima će narod dobiti priliku demokratski promijeniti vlast. Pogodite što - Vučić će vjerojatno opet rasturiti. Jedino ako njemu baš dosadi, nakon toliko godina na vlasti, onda će kandidirati nekoga svoga tko će rasturiti umjesto njega. Jer prave alternative nema. Studenti se nisu vezali ni za jednu političku opciju, što je omogućilo da prosvjed bude ogroman, ali s druge strane to je umanjilo šanse za promjenom vlasti. Jer nitko iz ovoga neće politički profitirati. Čak bi predsjednik Aleksandar Vučić mogao iz toga izaći još jači jer se može hvaliti kako nije pokušao nasilno suzbiti građanski prosvjed.

Sve u svemu, u Srbiji baš ništa novo. Posljednjih barem sedam godina slušamo vijesti o raznim prosvjedima protiv vlasti, uvijek isti ljudi u Hrvatskoj to maksimalno podržavaju i uzdižu u nebesa u nadi kako će to dovesti do neke ljevičarske promjene, što je u najmanju ruku fantazija jer bilo koja alternativa ovoj vlasti puno će vjerojatnije biti više nacionalistički nastrojena od nje. Srbija je suviše zatrovana povijesnom mitomanijom, mediji nisu dovoljno slobodni za bilo kakav opći razvoj prema liberalizaciji društva i ekonomije, oslanja se na Rusiju, Kinu i druge istočne zemlje - sve su to negativni utjecaji koji jamče da pomaka naprijed neće biti.