Za nasilne napade ne postoji opravdanje, a napad je još gori kad je motiviran nacionalnom mržnjom. Nemili događaj, koji se zbio u nedjelju u Supetru na Braču kada je pretučena skupina od četvero sezonskih radnika, među kojima je jedna djevojka i vatrogasac koji je stao u njihovu obranu, nešto je o čemu bismo svakako trebali ozbiljno i glasno govoriti.

Napadnuti su samo zato što je među njima navodno bilo Srba. Nema opravdanja za takav napad. Volio bih kad bi naše zakonodavstvo bilo strože prema nasilnicima, a pogotovo prema onim nasilnicima koji to čine iz nacionalne, homofobne ili bilo koje slične mržnje zasnovane na predrasudama. Prema takvim stvarima trebamo pokazati nultu stopu tolerancije, i država i društvo. Volio bih kad bi svi koji su sudjelovali u tom napadu završili na višegodišnjoj robiji, prvenstveno za primjer drugima, da se takve stvari u Hrvatskoj više ne ponove. Ali to se neće dogoditi jer naše zakonodavstvo je vrlo blago prema nasilnicima.

Volio bih da su vodeći mainstream portali, a onda i dnevni listovi, objavili imena i fotografije napadača, neka ih se srame roditelji i cijela rodbina. Ali ni to se neće dogoditi jer su mediji pronašli drugu zanimaciju - gradonačelnicu Supetra.

SDP-ova gradonačelnica Ivana Marković je postala heroina hrvatskih novinara samo zato što je nakon tog incidenta "zabranila održavanje Torcida kupa". Rekla je i da će prekinuti financiranje turnira, ali kasnije se uspostavilo da je to učinila još prije dvije godine.

Kakve veze ima Torcida kup s tim događajem? Prema njenom objašnjenju, ona je uvjerena da su napadači bili posjetitelji tog turnira, održanog dan ranije u Supetru.

Meni se čini da je riječ o vrlo jeftinom i prozirnom prikupljanju političkih poena. Organizatori navedenog turnira bili bi odgovorni da se napad dogodio tijekom turnira, na samom događaju i da oni nisu učinili ništa da ga spriječe. No, to nije slučaj. Napad se dogodio 6 sati po završetku turnira, na totalno drugom mjestu. I sama gradonačelnica priznaje da pripadnici Torcide Brač nisu sudjelovali u napadu, ali je svejedno odlučila da im uskrati korištenje igrališta u budućnosti.

Riječ je o brutalnoj kolektivizaciji krivnje. Po toj logici, Kolinda bi onda trebala zabraniti sve turinire u Hrvatskoj ili bar zabraniti nogomet jer su napadači možda i nogometaši. Ne znam kakva je to država u kojoj političari imaju moć da zabrane neki sportski događaj. Ali hrvatske novinare to je oduševilo; Večernji list, Jutarnji list, Index, Telegram...Prosto je nevjerojatno kako političari iz SDP-a mogu lako postati medijski heroji, dovoljno je da nešto zabrane. To vam pokazuje kakvi su boljševici zaposleni u hrvatskim medijima, ti ljudi bi uživali da se vrati Goli otok i da onda neki diktator tamo šalje svakoga tko je ikada razgovarao ili na bilo koji način dijelio prostoriju s nekim tko je, recimo, bio na Thompsonovom koncertu.

Mogla je gradonačelnica Supetra tako zabraniti i sve Hrvate u gradu, budući da su napadači vjerojatno Hrvati. To bi imalo jednako logike kao i zabrana turnira.

Zašto je takva reakcija naišla na toliko oduševljenje u hrvatskim medijima? Mislim da je to sasvim jasno, Hrvatska je provela dugi niz godina u totalitarnom sustavu koji je gradio kult ličnosti na osnovu "čvrste ruke", zabrana i prisila, a poglavito kolektivizacije krivnje. Hrvatski novinari teško mogu razumjeti da za fizički napad može biti odgovorna samo osoba koja ga je počinila i eventualno oni koji su je na to nagovarali ili poticali, ali ne može biti kriv netko tko je bio na istom turniru dan ranije s tim ljudima.

Zanimljivo je kako ti isti novinari kritiziraju Kolakušića zbog njegovih orbanovskih sklonosti, ali oni i sami žude za Orbanom, samo da bude njihovog svjetonazora. A to znači, žude za istinskim, autohtonim boljševikom.

Da se vratim na početak priče, meni je žao što se premalo govori i piše o samom problemu - a to je nasilje i mržnja koja po mojoj slobodnoj procjeni raste među mladima u Hrvatskoj. Umjesto toga, slave se političari koji na nasilju i mržnji skupljaju jeftine poene, i to ne dobrom politikom, već isključivo kažnjavanjem nevinih građana i besmislenim zabranama.