Ako ste odrastali 1990-ih, onda vam ne trebam objašnjavati što je Pearl Jam. Za sve druge - riječ je o glazbenom bendu iz Seattlea koji je uz Nirvanu bio jedan od nositelja grunge pokreta početkom 1990-ih i kasnije. U to vrijeme ja sam bio hip hop fan, tek sam se kasnije zainteresirao i za druge glazbene pravce. Sada smatram Pearl Jam jednim od najboljih bendova 1990-ih.

Naišao sam nedavno na jednu zanimljivost. Članovi Pearl Jama su na vrhuncu svoje popularnosti vodili svojevrsni rat s distributorima karata za koncerte. Prvo su tražili da karte za njihove koncerte budu besplatne, a potom su pokušavali odrediti maksimalnu cijenu karte koja bi bila na trećini cijene koju su organizatori tražili. Tvrtki koja se bavi distribucijom karata "Ticketmasters" se to nije isplatilo. Zbog tog sukoba Pearl Jam je otkazao cijelu turneju 1993. i pritom su članovi benda izgubili oko 3 milijuna dolara.

Danas se prilikom objave ove zanimljivosti na društvenim mrežama fanovi uglavnom dive bendu zbog principijelnosti i ideala. Prkošenje sistemu nije bilo neuobičajeno za mlade tog vremena, ali malo tko bi se odrekao tolikog bogatstva iz prkosa. Pokazali su da drže do svojih ideala, koji god oni bili. Sve je to za svaku pohvalu.

Međutim, većina ne shvaća - a siguran sam da ni dečki iz Pearl Jama nisu to tada shvaćali - da inzistiranje na besplatnoj karti ili određivanje maksimalne cijene karte nije toliko dobro za publiku kao što se na prvu čini. Cijena ima dvije namjene, a ne samo jednu.

Prva svrha cijene je jasna svima - to je omogućiti naknadu proizvođaču i trgovcu za njihov trud i vrijeme koje su uložili u proizvod ili uslugu. Ako se oni svoje naknade odreknu iz bilo kojeg razloga - recimo, ako su uspjeli riješiti da se namire iz nekih drugih izvora ili jednostavno žele pokloniti svoj rad (u ovom slučaju koncert) besplatno - onda nema problema s time da karta bude besplatna, zar ne? Pa ne baš.

Zato što cijena ima još jednu svrhu, a to je odvojiti one koji taj proizvod ili uslugu stvarno žele ili trebaju od onih kojima ona nije toliko potrebna. Jer količina je uvijek ograničena (u ovom konkretnom slučaju, to je broj ljudi koji stanu u prostoru za publiku).

Ako je potražnja za kartom velika, a vi date karte besplatno ili odredite prenisku cijenu, stvorit će se gužva na ulazu i u samom prostoru gdje se koncert održava, riskiraju se neredi, pa čak i nasilje jer će se ljudi gurati da uđu. Prednost nemaju oni koji bi najviše željeli vidjeti svoj omiljeni bend uživo, već oni koji su najbrži i najsnažniji.

Iz perspektive samih umjetnika - onaj tko će vam doći na koncert samo ako je ulaznica besplatna, zapravo i nije vaš pravi fan. Cijena je objektivan i najpravedniji arbitar koji će izdvojiti prave fanove od onih koji bi došli samo radi znatiželje ili zato što te večeri nemaju što pametnije raditi.