Jutro. Kavica i čitanje dnevnih vijesti. Danima ozbiljno razmišljam o promjeni dugogodišnjeg rituala, kao što mi se danima u glavi prošetava jedna misao. Kupiti novu putnu torbu. Veliku i čvrstu. U nekoj veseloj boji. Staviti u nju što više svog života i otići u neku uljuđenu zemlju, jer naša Hrvatska to više nije.

Svakodnevno bombardiranje gomilama gluposti postalo je nepodnošljivo. Posljednja glupost, koja posebno iritira, je ona koja traži oca djeteta Janice Kostelić. Kakve su to novine i novinari koji guraju nos u tuđu privatnost? Nadam se da im je čitanost na vrlo niskim granama. Hoće li znatiželjnicima život biti ljepši i kvalitetniji kada saznaju tu informaciju?

Svakako je jednostavnije baviti se Janičinom intimom nego fiskalnim problemima i razini javnog duga.

Bacimo se na sretne vijesti.

Poslušajte našu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović koja cvrkuće kako joj je život sretniji i ljepši otkad je udomila kujicu Kiku. Također svima preporuča da učine isto.

Dobro, jel pala s Marsa? Zna li ona uopće, kao predsjednica ove države, kako njezini "podanici" skupljaju plastičnu ambalažu da bi se prehranili? Udomljavanje životinja i briga o njima zahtijeva nekakav novac. Našoj predsjednici tako nešto ne pada na pamet, jer se mi brinemo da njoj ništa ne nedostaje. Od lososa pa nadalje. Malo nam je preskupo, al nemamo izbora.

Možda je vrijeme da joj to netko nježno objasni.

Zamislite koliko vam mora biti dosadno na radnom mjestu kad imate vremena razmišljati o formiranju radne skupine koja će se baviti brendiranjem Hrvatske. Razmišljanje se pretvorilo u stvarnost. Povod tome, tako barem predsjednica kaže, je sljedeći:

"Kreira se negativna percepcija i dojam da u zemlji ništa ne valja. A kad se maknete iz zemlje vidite da stranci imaju puno bolju percepciju o Hrvatskoj nego što je imamo mi sami."

Nije Kolinda samo pala s Marsa, nego je pri tom padu doživjela i lakši potres mozga. Drugo objašnjenje za njezine izjave nemam.

Želite li reći, draga predsjednice, da stranci znaju bolje od nas samih kako mi živimo? Ili računate na to da se s njihove udaljenosti nepravda manje vidi?

Sigurno nas sve zanima kako ćete točno brendirati našu zemlju. Zemlja mora i sunca? Ma, ne. To je zapravo zadatak Hrvatske turističke zajednice. Zemlja otvorena za investicije? Također ne. To bi trebala raditi Hrvatska gospodarska komora. Uredno plaćamo sve navedene institucije pa nam nije jasno zašto im želite oduzeti posao. Možda mislite da ne rade dovoljno dobro? Ako je posljednje razlog, dajem vam za pravo.

Ovim putem vas molim da, prilikom brendiranja zemlje, zanemarite sitnice koje nas tište već niz godina. Nemojte strancima reći kako je naša domovina svakog dana sve praznija i praznija. Odlaze nam ljudi svih životnih dobi i svih mogućih zvanja. Osim političara. Tu ne osjećamo deficit. Gotovo svatko se smatra kvalificiranim za to zanimanje. Eto, možemo ih izvoziti. A i zaštićeni su poput svake robne marke.

Nemojte ni slučajno spomenuti visoka porezna davanja i ostale namete kojima hranimo glomaznu i neefikasnu javnu upravu. Mogli bi to krivo shvatiti. Ono o čemu niste progovorili, nemojte ni u buduće, a to je najnovija demografska mjera. Pobačaji bez anestezije. Strah me da bi nam mogli ukrasti tu briljantnu ideju.

Slobodno spomenite pravosuđe. To je raj na zemlji za ubojice i kriminalce visokog kalibra. Osim za psa Medu. Molim vas da se toga sjetite kada vaša Kika bude preglasno lajala.

Možete posebno naglasiti da smo bogata zemlja koja može spiskati milijune u jednoj godini na brodogradnju u kojoj su se gradili nevidljivi brodovi. Prava čarolija!

Fokus stavite na nogomet. To je najpametnije. I svi veseli. Zauzvrat vam obećajem da moji sugrađani i ja nećemo izaći na sljedeće izbore. Tako da se ne morate brinuti za svoje radno mjesto. Jer, sve je do percepcije...