Sutra će Konzervativna stranka birati novog predsjednika, a u srijedu će ta osoba postati premijer. Ovo je najvjerojatniji nasljednik Therese May.

Tko će pokušati riješiti nagomilane probleme u Velikoj Britaniji i izvesti državu iz EU? Još bolje: tko će pokušati vratiti Konzervativcima, donedavno najjačoj političkoj stranci u ovoj zemlji, stari sjaj?

Nakon fijaska Konzervativaca na lokalnim, a zatim i europskim izborima, gdje su postali tek treća politička snaga u zemlji, nakon fijaska uskoro bivše premijerke Therese May, nimalo lak zadatak. Konzervativci sutra biraju njenog nasljednika na čelu stranke, a u srijedu se planira njegov (ili njezin) izbor za premijera u parlamentu. Najveće šanse za tu poziciju ima Boris Johnson, popularni i po mnogima kontroverzni političar koji je već podijelio stranku i britansku javnost.

Boris Johnson ima 55 godina, bio je novinar, politički komentator, a zatim gradonačelnik Londona dva mandata, pa zastupnik u parlamentu. Trenutno je na funkciji državnog tajnika za vanjske poslove u vladi na odlasku. Ideološki ga je jako teško svrstati u bilo koju ladicu jer je često mijenjao stavove i davao kontradiktorne izjave, povlačio suprotstavljene poteze itd.

Neki ga novinari smatraju "hardcore konzervativcem", a drugi pak modernim liberalom. Neki ga smatraju klasičnim liberalom ili libertarijancem. Neki ga uspoređuju s Donaldom Trumpom i kažu da je populist, a drugi, pak, ga optužuju za elitizam. Neki kažu da je nacionalist. I svi oni su ponekad u pravu. A kako je Johnson sebe opisao? Iz njegove biografije:

"Ja sam za slobodno tržište, toleranciju, libertarijanac (iako možda ne posve libertarijanac), sklon priznavanju zasluga tradiciji, protiv regulacija, za imigraciju, za samostalnost, za alkohol, za lov, za motore i spreman da do smrti branim pravo Glenna Hoddlea da vjeruje u reinkarnaciju."

Glenn Hoddle je bivši engleski nogometni reprezentativac koji je 1999. godine izbačen iz nogometnog saveza i reprezentacije zbog izjave koju je dao u intervjuu za Times - da su osobe s invaliditetom "kaženjene zbog stvari koje su radile u prošlom životu". Engleska javnost se tada podijelila po tom pitanju, a on je kažnjen zbog diskriminacije osoba s invaliditetom iako se i predsjednik Udruženja osoba s invaliditetom Engleske protivio kažnjavanju braneći njegovo pravo na slobodu izražavanja mišljenja i slobodu vjeroispovijesti.

Dok je bio gradonačelnik, Johnson je zaista bio pobornik imigracije i prihvaćanja novih sugrađana iz drugih dijelova svijeta, ali je u Brexit kampanji tvrdio da je EU politika imigracije nanijela veliku štetu "engleskim starosjediocima". Svejedno, i u kabinetu Therese May, Johnson se zalaže za otvoreniju imigrantsku politiku Velike Britanije nakon napuštanja EU. May ga je opisala kao najproblematičniji faktor u svojoj vladi.

Isto tako, prije kampanje za Brexit, Johnson je bio pobornik elita. U jednom svom članku je napisao: "Da nije bilo elita, ljudi bi i dan-danas živjeli u pećinama". Međutim, od 2016. godine više je puta ponovio tezu o "zavjeri elita protiv Brexita" i "protiv Velike Britanije". Tako da su u pravu i oni koji ga opisuju kao elitista, i oni koji ga opisuju kao populista. Ovisi samo na kojeg Borisa Johnsona se misli - taj čovjek mijenja stavove kao čarape, ovisno o prigodi.

Što se od njega može očekivati? To je jako teško reći jer je čovjek prilično nepredvidljiv. Najavio je da će izvesti UK iz EU "s dogovorom ili bez njega", što znači da bi se Britanci mogli početkom studenog naći u svojevrsnoj gospodarskoj izolaciji, s pravilima WTO-a o trgovanju sa svim državama, uključujući i članice EU. Johnson je najavio da će smanjiti PDV i najvišu stopu poreza na dohodak. Planira ukinuti mjere štednje i povećati javni dug kako bi država ulagala u infrastrukturne programe.

Pisao sam nakon referenduma o Brexitu kako je to, usprkos svemu, dobra odluka za Veliku Britaniju. Naravno da se Bruxelles trudi sad pretvoriti život Britanaca u noćnu moru jer kad bi oni lako izašli, onda bi ta ista ideja pala na pamet i još nekim narodima pa bi se EU vrlo brzo raspala. Bruxelles ima jako puno razloga da Velika Britanija ne uspije. Ali na duge staze, mislim da će se Britancima sada otvoriti niz drugih mogućnosti. Više će se povezati s SAD-om, Australijom, Novim Zelandom i drugim svojim bivšim kolonijama, s njima će pokušati stvoriti jedinstveno tržište što bi vjerojatno odgovaralo i Donaldu Trumpu. U tom pogledu, Johnson je prava osoba jer će sigurno biti u dobrim odnosima s Trumpom, a Britaniji će biti potrebna američka pomoć.

S druge strane, EU će trpjeti štetu zbog Brexita. Osim one financijske i ekonomske, tu je i politička. Britanski konzervativci i liberali puno su bliži klasičnom liberalizmu, pogotovo u ekonomskim politikama, od većine drugih europskih političara. Danas u Europskom parlamentu, tri najveće stranke praktički su iste. Između europskih demokršćana i socijaldemokrata nema nikakve razlike, što se vidi i po programu nove predsjednice EK koji su podržali i S&D i EPP jednako snažno. To je ideologija etatizma, ništa drugo. Imat ćemo više države koja će se gurati doslovno u svaki aspekt naših života. Liberali su se i službeno odrekli liberalizma, a preostala skupina klasičnih liberala u EP-u je samo jedna frakcija u jednoj stranci i nema više nikakav značaj. Tako da se nema više tko oduprijeti etatističkim težnjama Macrona i Merkelinih nasljednika među demokršćanima. Nasuprot njima imamo desne populiste koji su još gori.

Britanski politički otpor centralnoeuropskom etatizmu će nam nedostajati, a za 5 godina Britanci će biti sretni što su napustili EU. I smijat će nam se. Europski etatisti će gurati svoju politiku masivne države koliko god budu mogli i dok god ide. Kad više ne bude išlo, EU će puknuti i to će, bojim se, biti jako gadno.