Od trenutka uhićenja najpoznatijeg svjetskog zviždača Juliana Assangea, osnivača Wikileaksa, američki mainstream mediji počeli su natjecanje u disciplini pljuvanja po njemu. Sve su izvukli što bi ga moglo diskreditirati kao osobu. A tu su praksu dosljedno prepisali i novinari u najčitanijim hrvatskim medijima.

Iz njihovih članaka, punih ad hominem argumenata protiv Assangea, najjači stvarni argument je onaj o Putinu, odnosno činjenica da nije razotkrivao ruski režim i njegove tajne, već isključivo američku vanjsku i unutarnju politiku. Da, iz toga možemo zaključiti da je Assange pristran. I što s time? To ne umanjuje činjenicu da su dokumenti, koje je Wikileaks objavio, istiniti i autentični. Zahvaljujući WikiLeaksu američke vlasti morale su ispraviti svoje službene informacije o broju stradalih civila u Iraku i Afganistanu, a američka javnost je postala pretežno antiratno raspoložena, što dovodi do završetka vojnih intervencija u konačnici.

Kada pogledate video, koji je objavljen zahvaljujući WikiLeaksu, u kojem se vidi da američki vojnici ciljano ubijaju civile među kojima su i zapadni novinari, je li prvo što vam padne na pamet "Uhitite onoga tko je to objavio! On je kriv"? Kakav gad moraš biti da za to okrivljuješ glasnika? U ratovima u Hrvatskoj i BiH 1990-ih generali i časnici sa svih strana odgovarali su pred sudovima zbog takvih stvari, a u ovom slučaju odgovarat će osoba koja je omogućila javnosti da sazna da se to dogodilo. Shvaćate li perverziju? I što je najgore od svega, novinari, koji bi trebali biti na strani transparentnosti i javnog interesa, staju na stranu državnog establišmenta koji je pogođen objavom istine. To je možda najtragičniji trenutak u cijeloj priči.

Je li Assange dobar kao osoba ili loš, je li umišljen ili skroman, je li ljubitelj Rusije ili mu je draža Amerika - sve te stvari su potpuno nebitne ako uzmemo u obzir činjenice koje smo saznali zahvaljujući WikiLeaksu. Oni nisu ništa fabricirali, izmislili, nisu proširili nikakve lažne vijesti. Jednostavno su objavili stvari koje su od javnog interesa. Ako ne vidite javni interes u istinitom izvještavanju o stradalim civilima u ratu, onda mislim da je problem u vama. Građani financiraju te ratove i građani imaju pravo znati što se u njima zaista događa, kako se vode i koliko ima žrtava.

Oglasila se i najveća američka organizacija za zaštitu građanskih sloboda ACLU. Ben Wizner, direktor Odjela za govor, privatnost i tehnologiju ACLU-a ovako je komentirao uhićenje Assangea:

"Bilo kakav kazneni progon američkih vlasti nad gospodinom Julianom Assangeom zbog informacija koje je objavio WikiLeaks bio bi bez presedana i neustavan te bi otvorio vrata za nove kaznene istrage drugih medijskih kuća. Štoviše, progon stranog nakladnika zbog kršenja zakona o državnim tajnama SAD-a postavit će osobito opasni presedan za američke novinare koji rutinski krše zakone o tajnosti informacija drugih zemalja kako bi objavili informacije vitalne za javni interes."

Druga stvar koju sam primijetio, to su komentari rusofila na društvenim mrežama koji odgovaraju na progon i javni linč Assangea u stilu: "Eto, to je američki imperijalizam. Zašto u Rusiji nema takvih stvari? To je dokaz da je Rusija bolja, a Putin pravedniji."

Jako su u krivu svi koji guraju takav narativ. Upravo činjenica da su mračne tajne američkih službi iscurile u javnost, a ruske nisu, već sama po sebi dokazuje da je SAD bolje i pravednije društvo od Rusije. Samo u čvrstim diktaturama nemoguće je da takve informacije procure u javnost. U njima nema pravičnog sudskog procesa kakav očekuje Assangea i na kojem će on imati realne šanse da završi kao pobjednik, u čvrstim diktaturama i autoritarnim državama zviždača nema zato što ih pojede mrak. Informacije ne cure zato što nema ni kritične mase kojoj bi one nešto značile, ni pravne države koja bi takvu praksu mogla zaštititi.

Dakle, potpuno je pogrešno tvrditi da je WikiLeaks dokazao kako je Amerika "najgora sila na svijetu" i još je gore uspoređivati to s Rusijom pa zaključiti kako u Rusiji "nema zviždača, što znači da nema ni korupcije ni kriminala u državnom vrhu". SAD danas nije savršen po pitanju zaštite osobnih prava i sloboda građana, ali je još uvijek svjetionik za veći dio svijeta.