Bez obzira što mislili o njemu, mora se priznati da je Julian Assange s organizacijom Wikileaks učinio puno da svijet bude bolji.

Osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea uhitila je britanska policija i vjerojatno će se suočiti sa saslušanjima o izručenju Sjedinjenim Američkim Državama zbog optužbi da se urotio s Chelseom Manning da "izvrše upad u računala" američke vlade. Pod pretpostavkom da britanske vlasti nastave s ekstradicijom, gotovo će sigurno proći godina prije nego što se to pitanje riješi (a postoji i jak argument da bi Assange mogao prije toga provesti dosta vremena na britanskim sudovima). Optužiti Assangea zbog objavljivanja povjerljivih vladinih dokumenata - što mediji redovito rade - bilo bi vrlo loše za slobodu medija.

Bez obzira na to kako se osjećate prema Assangeu kao osobi, nema sumnje da je WikiLeaks, osnovan 2006. godine, bio ključan za početak dobrog razdoblja prisilne transparentnosti, vrijeme kada državni i korporativni akteri imaju mnogo više poteškoća u čuvanju tajni. Prisilna transparentnost je veća od WikiLeaksa, naravno. To je nešto što definira dinamiku našeg vremena, vozeći se istim tehnološkim valom koji nam je dao Napster i druge inovacije koje raspršuju moć i informacije na sve vrste neovlaštenih načina. Ali hajdemo pohvaliti gdje je to potrebno. Svijet je bolji zbog činjenice da je vladama teže nego ikada zadržati svoje tajne.

Organizacija Wikileaks je objavila dokumente iz Odjela za istraživanje klime Sveučilišta East Anglia. Godine 2010. organizacija je objavila dokumente koje im je dala Chelsea Manning koja je tada bila vojni obavještajni analitičar. Među stvarima koje su došle na vidjelo:

- potresni video američkih vojnih helikoptera Apache koji ubijaju iračke civile i dva novinara Reutersa;

- 90.000 stranica vojnih dopisa, sada poznatih kao Afganistanski ratni dnevnici, koji su pokazali da su talibani i pakistanska vlada u stalnom kontaktu i da su civilne žrtve bile mnogo veće nego što je SAD službeno priznao;

- 400.000 stranica dokumenata o ratu u Iraku, uključujući otkrivanje 15.000 neprijavljenih civilnih smrti i brutalnih odmazda od strane iračkih snaga;

- diplomatske veze koje su pokazale široki jaz između javnih pozicija SAD-a i neovisnih privatnih analiza.

U 2016. godini, naravno, WikiLeaks je objavio i hakirane e-poruke Johna Podeste, predsjednika kampanje Hillary Clinton, koje su razotkrile razne loše odnose u stožeru Demokratske stranke.

Postoje legitimna pitanja o odnosu WikiLeaksa s ruskom vladom, ali loše je tvrditi da se otkrivanje WikiLeaksa o vladi Sjedinjenih Država ne bi trebalo shvatiti ozbiljno sve dok ne otkrije jednako štetan materijal o, recimo, Putinovom režimu. Informacije koje je Wikileaks dijelio o Sjedinjenim Američkim Državama općenito se smatraju točnima; pozivati na neku vrstu geopolitičke ravnoteže ne čini da otkrića o našim vođama budu manje istinita.

Direktor FBI-a James Comey rekao je 2017. da je WikiLeaks prodao "pornografiju javne inteligencije". Mike Pompeo, tadašnji direktor CIA-e i sadašnji državni tajnik SAD-a, otišao je tako daleko da je osudio Assangea i WikiLeaks kao neprijatelje države. "Više ne možemo dopustiti [Julianu] Assangeu i njegovim kolegama da koriste slobodu govora protiv nas", izjavio je Pompeo u Centru za strateške i međunarodne studije. "Pružiti im prostor da nas zgnječe krivo prisvojenim tajnama je izopačenost onoga što predstavlja naš veliki Ustav."

Takva izjava podsjeća na Wall Street Journal koji je Assangea nazvao "neprijateljem SAD-a" koji bi se trebao suočiti sa smrtnom kaznom.

Takvo razmišljanje je apsurdno. Nećemo biti "slomljeni" ako su naša djela obranjiva. Pretpostavimo najgore što se tiče Assangea, koji je prvi put odveden u pritvor u vezi sa optužbama za seksualno zlostavljanje u Švedskoj koje su otad odbačene. Ne moramo hvaliti čovjeka da bismo shvatili da je radikalni gubitak kontrole nad tajnim znanjem u konačnici vrlo dobra stvar - i ona neće uskoro nestati.

Donosimo videozapis Reasona u kojem se četiri stručnjaka bore s pitanjem: "Je li WikiLeaks snaga dobroga?"

Autor: Nick Gillespie / Reason