Užasno je tužan prizor gledati kako se zakleti borci protiv slobode pojedinca da sam odlučuje kako će trošiti vlastiti novac pretvaraju u tržišne fundamentaliste. Prvo je to bio Forum.tm, a sada i "neprofitni" portal Lupiga. Ovo "neprofitni" stavljam u navodnike jer nekako mi je nepojmljivo da netko treba 20.000 dolara da bi objavljivao jedan tekst dnevno. Iz moje skromne perspektive to izgleda kao jako, jako veliki profit. Ali, ne! Oni su protivnici profita, tog mrskog kapitalističkog proizvoda koji nastaje kad napraviš nešto što netko drugi želi platiti. A sad, eto, protivnici profita i kapitalizma našli su se "s ove strane žice" kad traže svoje davno zaboravljene čitatelje nakon desetljeća piskaranja čisto radi reda i zadovoljavanja forme koju je postavilo neko državno tijelo, da bi ih zamolili - platite nas da pišemo.

Stoga je potpuno razumljivo kmečanje o tome kako su ih političari odjebali jer kako su mogli? Lupiga je, kaže njegova novinarka, "zapravo medij zajednice", odnosno - poreznih obveznika. Tako su si oni ozbiljno zabrijali. Zašto? Pa odlučili su. Rekli su - nas će financirati porezni obveznici i to tako mora biti. Jer smo posebni, jer smo najbolji i mi to zaslužujemo.

I stvarno, bi tako. Politička volja i njihova volja nekako su se našli na istoj strani pa su dugi niz godina lijepo "ubirali profit" iz džepova poreznih obveznika koji niti znaju što financiraju, a kladim se da većina nikada nije čula niti za jedan NGO portal za koji su jadni ljudi svih ovih godina morali ozbiljno raditi, stvarati nove vrijednosti na tržištu da bi platili porez iz kojeg bi naši bogomdani porezni novinari primali novac. NGO portali nicali su kao gljive poslije kiše, svi su pjevali jednu te istu pjesmu - onu proletersku, antikapitalističku, ali i ta je pjesma izgubila svoj žar kad su pare redovito stizale. Portali poput H-altera i Lupiga, koji nekoć davno zbilja jesu znali nešto zanimljivo isproducirati, postali su dosadni, nikakvi. To je država stvorila od njih. Izgubili su osjećaj za čitatelje. Drugarice i drugovi, sjećate li se kakav je osjećaj kad poraste čitanost? Kad se boriš za svakog čitatelja i kad ti je to najbitnije?

Nakon nekog vremena netko je gore, na vlasti, očito postavio pitanje što će nam to. I sad je cvilež neviđena. Kako ih je mogla iznevjeriti država, a čak su i tijekom krize drukali za nju pišući kako Hrvatska ima preniske poreze i kako vlada ni slučajno ne smije liberalizirati tržište. Vlada ih je, naravno, poslušala i kod nas je zato kriza potrajala nekih 5 godina dulje nego drugdje. Čestitam, drugarice i drugovi, to je vaš uspjeh! Ali stvarno je razočaravajuće da vas nakon svega, nakon toliko drukanja za nju, ta ista država, ta ista mati, ta ista politika - izda. Tužno.

Neću sad pisati o tome kako je licemjerno što ste se okrenuli tržištu i dobrovoljnim prilozima kad isključivo vjerujete u prisilne namete. Znam da vam to jako teško pada. Neću sad ni o tome koliko je neukusno krenuti u crowdfunding kampanju baš pred Božić kad se obično prikupljaju novci za djecu u domovima i bolnicama. Nadam se da će oni koji nemaju novca za bacanje radije pomoći nekom djetetu u potrebi, ali svejedno, želim vam uspjeh i vjerujem da ćete postići cilj. Nešto mi je drugo zapelo za oko:

"Naša nesreća sastoji se u tome da je profesija koju volimo i kojoj smo posvećeni devastirana i degradirana. U medijskom prostoru koji ne nudi gotovo ništa izvan "navlakuša", manipulacija i "kombinacija", posve je razumljivo da čitatelji i čitateljice za takav pristup novinarstvu ne daju pet para. Uglavnom čitamo što nam je ponuđeno, a zagađenost trivijalnim sadržajem čini nas anksioznim. Medijima više nitko ne vjeruje. Zato se premijer ne boji optužiti novinare za hibridno ratovanje. Ionako su se prodali, ionako podvaljuju laži i šuplje, isprazne priče, paranoje i navlakuše.

Međutim, vjerujemo da stvari nisu nepopravljive. Znamo koliko dobrih i poštenih kolega imamo, kako onih na margini, tako i onih koji preživljavaju i trude se raditi pošten posao u velikim medijima, unatoč svim ograničenjima.

Ovo je naša profesija i spremni smo je braniti. Mi smo novinari i novinarke s margine, "crne ovce" koje odbijaju blejati u slavu službenih idola. Idola rata, idola politike, idola službene istine..."

Dakle, ovo je nešto stvarno gnjusno. Vi stajete u obranu profesije? Pa zadnju reportažu objavili ste u listopadu. Zadnja kolumna na vašem portalu je stara mjesec dana. Imate nekakve vjestice na dnevnoj ili skoro dnevnoj bazi, ali to nije ništa što nisam pročitao već u drugim medijima i to se teško može nazvati "ozbiljni tekstovi". Posljednje zanimljivo što sam pročitao kod vas bila je priča jedne češke novinarke koja je probala raditi fizičke poslove pa je shvatila da to nije za nju. Kad kažete da "branite profesiju" od zagađenosti trivijalnim sadržajem, na to ste mislili?

Ako ćemo pričati o novinarstvu, onda trebamo pričati o ozbiljnim stvarima. Pričajmo o aferama koje su novinari izvukli, zbog kojih su padale ostavke i mijenjale se vlasti. To su priče Indexa, Telegrama i drugih "profitnih" portala. Ne sjećam se kad je zadnji put, i je li ikada uopće, ijedan NGO medij otkrio neku aferu i napravio promjenu u društvu, bilo kakvu. To je zato što država ubija novinarstvo kad mu daje pare. Samo novinari, koji se bore na tržištu, mogu raditi dobar posao jer oni znaju da njihova egzistencija doslovno ovisi o njihovom pisanju, radu i percepciji kod čitateljstva. Zato je ovo dobro i za vas, možda vam se stari žar vrati kad se napokon okrenete čitateljima, a ne poreznom novcu. Sretno!