Pitanje je zašto su neke zemlje bogate i prosperitetne dok druge čini se da su osuđene na smrt i siromaštvo. Mnogi čimbenici igraju svoju ulogu: zemljopisni, kulturni, povijesni, itd.

Ipak, još od 1776. godine i knjige "Bogatstvo naroda" Adama Smitha, znamo da političke i gospodarske institucije igraju odlučujuću ulogu u tom pogledu. Slobodna trgovina, pouzdani pravni okvir koji štiti privatno vlasništvo i provodi ugovore te stabilna valuta su nužni uvjeti za napredovanje zemlje.

Konsolidiranje institucija za jačanje rasta trajalo je stotinama godina u zemljama poput Velike Britanije i SAD-a. Međutim, u posljednjim desetljećima vidjeli smo kako pravilna politika može znatno ubrzati gospodarski razvoj.

Estonija je paradigmatičan primjer toga.

Dana 20. kolovoza 1991. godine Estonija je stekla neovisnost nakon 51 godine pod nacističkom i komunističkom okupacijom. Zemlju je prvi put okupirala Crvena armija u lipnju 1940. pod okriljem njemačko-sovjetskog Pakta o nenapadanju, pri čemu su dvije totalitarne države podijelile istočnu Europu na vlastite sfere utjecaja. Godinu dana kasnije nacistička vojska zaposjela je dio Sovjetskog Saveza, zauzimajući Estoniju do 1944. godine, kada su se Sovjeti vratili. Politička nestabilnost u Sovjetskom Savezu tijekom ranih 90-ih potaknula je obnovu demokracije u ovoj baltičkoj zemlji.

Od prvog dana, nova vlada se obvezala poduzeti reforme usmjerene na tržište koje su postavile temelje za uspješnu tranziciju od socijalizma do kapitalizma. Politički program uključivao je monetarnu reformu, stvaranje zone slobodne trgovine, uravnoteženi proračun, privatizaciju državnih poduzeća i uvođenje jedinstvene porezne stope (flat tax).

Jedan od arhitekata tog ekonomskog programa bio je Mart Laar, premijer Estonije tijekom dva razdoblja: 1992-1994 i 1999-2002.

Laar je rekao da ga je za ekonomsku politiku inspirirao Friedmanov bestseller "Free to Choose", što mu je pomoglo da provede svoj ambiciozni plan reforme tržišta.



Te su reforme olakšale put nevjerojatnom porastu životnog standarda koje je Estonija doživjela od osamostaljenja. Danas ju Svjetska banka smatra državom s visokim dohotkom, članica je Europske unije i Eurozone. Kupovna moć estonskog stanovništva povećala se za 400 posto u posljednja dva desetljeća unatoč ozbiljnom utjecaju financijske krize 2008. na baltičke gospodarstvo. Osim toga, očekivano trajanje života se povećalo sa 66 godina 1994. godine na 77 godina 2016. godine.

Estonija je rangirana među najvišim zemljama svijeta u pogledu ekonomske slobode. Državne financije su zdrave, što pokazuje činjenica da je javni dug samo 9,5 posto BDP-a (najniži u Europskoj uniji). Što se tiče tržišta rada, stopa nezaposlenosti iznosi 5,3 posto, znatno ispod prosjeka EU. Konačno, njezin učinkovit i atraktivan porezni sustav (neisplaćena dobit se ne oporezuje) odredio je Estoniju kao svjetski centar za visoko tehnološke tvrtke, potaknuvši inozemna ulaganja i gospodarski rast.

U usporedbi s drugim bivšim sovjetskim republikama, napredak Estonije još je čudesniji. Što se tiče prihoda prilagođenih kupovnoj moći, Estonija je na prvom mjestu ispred zemalja poput Rusije ili Latvije i daleko iznad prosječnog dohotka. Slika je slična kada se radi o drugim pokazateljima kao što su očekivani životni vijek ili stopa smrtnosti dojenčadi, gdje Estonija pokazuje da gospodarski napredak ima pravi utjecaj na životni standard ljudi.

Estonija je živi primjer da je ljudski napredak usko povezan s ekonomskom slobodom. Međutim, postoji mnogo drugih. Zemlje koje su ne tako davno bile iznimno siromašne napuštaju blagu nerazvijenost i prihvaćaju prosperitet zahvaljujući kapitalizmu. Poznati su recepti za gospodarski rast i napredak. Jedino što možemo učiniti je širenje riječi kako bi sve zemlje imale priliku poboljšati svoj životni standard kao što je to učinila Estonija tijekom proteklih 30-ak godina.

Autor: Luis Pablo de la Horra
Prevedeno s portala Intellectual Takeout