Kažu da trebam izabrati stranu. OK, ali antife i fašisti su na istoj strani

Neki ljudi odluče da sebe nazovu antifašistima jer se bore protiv nacizma. To ima smisla. Ali onda ta ekipa odjednom počne trpati i globalizaciju, kapitalizam i slobodno tržište u ono što oni vide kao fašizam. U jednom trenutku, počnu trpati i konzervatizam i sve ostale svoje neistomišljenike, pa čak i liberale, u taj svoj fašizam.

Oni sebe smatraju borcima protiv fašizma, ultimativnog zla. Kako se protiv njega bore? Tako što će to zlo spriječiti da govori. Silom. Suzavcima, palicama, noževima. Silom ići protiv govora nije baš antifašistički.

Američke antife su protiv revizionizma povijesti i protiv veličanja poražene strane u Američkom građanskom ratu koja se borila za zadržavanje robovlasništva (između ostalog). To je u redu. Ali iste te antife nose zastave SSSR-a i komunističke simbole, dakle simboliku jedne propale diktatorske i zločinačke države koja je tamničila vlastite narode. Američke antife se po tom pitanju nimalo ne razlikuju od svojih alt-right suparnika i pobornika bjelačke nadmoći.

U Hrvatskoj imamo samozvane antifašiste koji se bore protiv ustaštva. To ima smisla. Međutim, isti ti samozvani antifašisti se bore i protiv kapitalizma i tržišnih sloboda, a brane diktatora i zločinca jer je, jebiga, bio njihov vođa. I to je sranje.

S jedne strane imamo ljude koji sve više traže povijesni revizionizam jer nisu baš presretni ishodom Drugog svjetskog rata i htjeli bi oživjeti neke aveti iz vremena NDH, a s druge strane imamo ljude koji se opiru svakom napretku i uporno nas vraćaju u vrijeme bivše države, ne mireći se s porazom Jugoslavije u Domovinskom ratu. I oni zahtijevaju od svih nas da štujemo njihove ikone.

Razlika između američkih i hrvatskih antifa je samo u tome što kod nas još nema nasilja, ali ista stvar se može reći ako usporedimo hrvatske ustašofile i američki alt-right pokret. Kod nas je zasad sve na prepucavanju preko odvojenih skupova, medija i policijskih prijava.

Ali mene osobno živcira kad od mene očekuju da stanem na stranu jedne skupine samo zato što je ona sebe nazvala antifašističkom. To mi nema nikakvog smisla jer svoj antifašizam moraš dokazati.

Mi, liberali, smo pravi antifašisti jer smo rezolutno protiv svakog nasilja i državne prisile prema građanima. Mi smo pravi antifašisti jer smo protiv svakog diktatorskog režima, bez obzira koje boje bio i kakvu simboliku nosio. Pravi antifašizam je borba za slobodu svakog pojedinca, a ne samo moje rase, nacije ili "društvene klase". Antifašizam je kad se pobunim protiv državnog kažnjavanja nečijeg govora čak i ako se s tim govorom ne slažem. Antifašizam nije kad zahtijevaš da država kazni i zatvori nekoga čije ti se mišljenje ne sviđa ili ako te njegovo mišljenje vrijeđa. To nije antifašizam, to je fašizam.

Zato ne mogu stati na stranu antifa jer oni jednostavno nisu antifašisti. I Sjeverna Koreja se zove demokratska pa znamo da nije demokratska. A vi ćete, drugovi, moći biti shvaćeni kao ozbiljni antifašisti tek kad prestanete veličati jednoumlje i diktaturu koja je zatvarala nevine ljude u zatvor (uvijek se sjetim Vlade Gotovca), kad se javno odreknete i osudite takve stvari baš kao što je Hasanbegović (istina, pod vašim pritiskom) morao javno osuditi ustaške zločine. Dotad - antife su na istoj strani kao neonacisti.

I antife i neonacisti pripadaju propalim kolektivističkim ideologijama, više puta u povijesti dokazano zločinačkim. I jedni i drugi bi ubili individualizam, ljudska prava i slobode. Oni se bore za svoj režim nasilja i jednoumlja. I jedni i drugi su na suprotnoj strani od svega što zapadna civilizacija predstavlja, a to su liberalna demokracija, pluralizam, multikulturalizam, sloboda i tolerancija.