Zatvaranje knjižare Morpurgo u Splitu proteklog ljeta prouzrokovalo je kukanja brojnih dušebrižnika hrvatske kulturne elite, posebice onih s lijeva, koji su u tome vidjeli propast splitske kulture. Knjižara je bila u sastavu Algoritma pa je automatski došlo i do njenog zatvaranja kad je Algoritam propao uslijed lošeg poslovanja. Kolega Branimir Perković je već odgovorio na naricanja splitskih nostalgičara, ta knjižara je jednostavno ostala bez kupaca. Baš poput bilo kojeg drugog poslovnog subjekta koji nije u stanju zadovoljiti potrebe kupaca, jednostavno je izgubila svoju svrhu.

Unatoč tomu, naricanja ne prestaju pa je ljevičarski portal H-alter objavio intervju s književnicom Nadom Topić koja je napisala cijelu knjigu nostalgija za ovom privatnom knjižarom. Nema ničeg lošeg u prisjećanju za dobrim, starim vremenima niti u monografiji jednog moguće kultnog mjesta, ali zanimljivo je što ovakvi "kulturnjaci" koriste svaku priliku za pokušaj širenja svojih ideoloških dogmi. U navedenom intervjuu književnica Topić je ustvrdila:

"Slom Algoritma posljedica je lošeg poslovanja koje knjigu tretira kao običan proizvod, a knjiga to nije niti može biti. Sigurno je više uzroka dovelo do zatvaranja knjižara: visoke cijene najmova prostora u centru grada, visoka cijena knjige, općenito pad interesa društva za knjigom itd. Nedavne inicijative Ministarstva kulture za pomoć nakladnicima i knjižarima su dobrodošle, ali sve su to jednokratne mjere koje neće polučiti veće rezultate dok se problem ne počne rješavati sustavno i dugoročno."

Da bi kasnije još dodala:

"Knjiga je kulturni proizvod i tako je treba tretirati, za nju ne bi smjeli vrijediti zakoni običnog tržišta. U smiješno malom proračunu koji se izdvaja za kulturnu djelatnost u Hrvatskoj tek jedan mali dio odlazi na knjižni sektor."

Ako je knjiga "kulturni proizvod" koji se nudi za prodaju na tržištu, onda za nju mogu vrijediti isključivo tržišni zakoni kao i za svaki drugi proizvod. Ako ne želite da vaša knjiga bude na tržištu, postoje i drugi načini. Možete je, recimo, dijeliti besplatno i onda neće biti podložna tržišnim zakonima. Možete organizirati crowdfunding kako biste podmirili svoje troškove i onda dijeliti knjigu besplatno, ali čak i u tom slučaju mora postojati potražnja, inače je nemoguće skupiti novac. Dakle, opet zakon tržišta.

Kad bismo knjižni sektor izbacili s tržišta, tko bi onda određivao cijenu pojedine knjige? Kako bi autori, nakladnici i prodavači bili plaćeni? Gospođa Topić sugerira da bi to država trebala podmirivati, nadam se da ne misli da država financira svaku propalu knjigu i knjižaru. Dakle, trebate samo otvoriti knjižaru i za vas neće vrijediti tržišni zakoni? Gospođo Topić, koliko to ima smisla?

Nisam baš siguran da je njena tvrdnja o padu čitanosti u Hrvata točna. Anketa portala Educentar pokazala je da 42% Hrvata čita najmanje 10 knjiga godišnje, a samo 13% nije pročitalo knjigu u godinu dana. S druge strane, prema istraživanju centra Pew Research čak 27 posto odraslih Amerikanaca u prošloj godini nije pročitalo nijednu knjigu, a polovina ih je pročitala manje od 5 knjiga. Dakle, Hrvati u prosjeku imaju otprilike dvostruko veću naviku čitanja knjiga od Amerikanaca.

To nas dovodi do zaključka da propadanje pojedinih knjižara nije rezultat pada interesa kupaca za knjige. Prije će biti rezultat lošeg poslovanja i strategije tih knjižara, ali i samih nakladnika koji nikako da se prilagode 21. stoljeću i internetu. Umjesto prilagodbe novim tehnologijama koje im omogućuju veću zaradu za manje ulaganja (nepotrebno je fizički tiskati knjige), oni se okreću majci državi i traže od nje socijalnu pomoć u obliku "poticaja". Jasno, svi bi živjeli na račun države, ali netko im treba reći da nismo više u socijalizmu te da takve navike valja zaboraviti.

Kaže gospođa Topić da su građani Splita ljetos "samoinicijativno organizirali šetnju s knjigom preko Pjace u znak potpore ponovnom otvaranju knjižare". Pa ako im je stalo do toga da se ne zatvori, što nisu u njoj kupovali dok je bila otvorena? Još bolje, da se svi oni koji nariču za ovom knjižarom udruže i neka svatko uloži 500 kuna, sigurno bi skupili dovoljno da osnuju trgovačko društvo za prodaju na malo, zakupe prostor i napune knjižaru asortimanom po želji. Dakle, umjesto što tražite da netko drugi otvori trgovinu koja očito nije bila isplativa, možete vi, dragi kulturnjaci, otvoriti trgovinu i pokušati je učiniti isplativom. Sve što treba je malo poduzetničkog duha i poslovnog rizika!

Ja mislim da gospođa Topić nije ni sama svjesna onoga što traži. Ako će država financirati književnike, nakladnike i knjižare, onda će svatko postati književnik. Recimo, i ona knjiga o ravnoj Zemlji je književnost. Tko će određivati da baš njenu knjigu o Morpurgu država treba financirati, a neku drugu ne? To može samo tržište, zato pustite čitatelje da odluče koja je knjiga bolja, a koja nije. Inače ćemo dobiti pun grad otvorenih radnji u koje nitko ne zalazi jer ne nude ništa što kupci žele, već će one postojati samo zato što ih država financira jer su po nečemu "posebne" pa za njih zakoni tržišta "ne vrijede".

Knjiga je kulturni proizvod, ali zakone tržišta ne može izbjeći.